Parižani su chic, Talijani samouvjereni, Britanci buntovni, Japanci čistih linija, a Hrvati? Hrvati se oblače gotovo više za druge nego sami za sebe. Promatrajući druge narode, nevezano jesu li modne meke ili manja mjesta svi nekako odišu svojim nacionalnim egom, svojom vizijom koja je specifična za to podneblje. No, ako zastanemo na trenutak u bilo kojoj, primjerice, zagrebačkoj ulici, primijetit ćemo “komade”, ali ne i poveznicu između njih.
“Moram se obući za”, “moram se odjenuti jer netko”, “moram se srediti kako bi”… sve su to rečenice kojima se svakodnevno vodimo kako bi pripremili odjevnu kombinaciju koja će nas predstavljati toga dana. Odjevna kombinacija koju smo odabrali naš su svakodnevni štit i neverbalni način komunikacije. Odijelo je za sastanak. Duža haljina je za svečanu prigodu. Kratka haljina je za izlazak na moru. Crno je tužno, ružičasto je balavo, a bijelo se nikako ne nosi na večeru kako se ne bi upralji. Sve su to nepisana pravila zbog kojih se osobni stil “sputava”.
‘Hrvati su razvili svoj kodeks odijevanja i osobnog stila u kojemu se svako odstupanje smatra anomalijom za promatranje, komentiranje, pa čak i odbacivanje.‘
No, uz sva ta društvena pravila koja smo postavili iz nekog razloga nismo uspjeli stvoriti čvrstu poveznicu između pojedinaca i nazvati nešto kolektivnim stilom Hrvata. Ili pak možda naš objedinjeni stil itekako postoji, ali nije usko vezan uz trend i ono što moda diktira. Možda je pak naše odupiranje da budemo po pravilima visoke mode i što će sljedeće sezone biti prihvatljivo nositi ustvari naš stil.
Oslobađanjem, koje svi zaslužujemo, na svim frontovima, napokon smo počeli razvijati osobni stil. Do prije nekoliko godina, gotovo da nismo mogli vidjeti pojedince koji iskaču. Danas je upravo tih pojedinaca sve više. I iako oni ne pripadaju kodu i elementima kolektivnog stila, vrlo su bitni kako bi se sveopći ukus razvijao i dopuštao da se s modom igramo. Moda je igra, a jedini način da se stvori osobni stil, pa nakon toga i kolektivni stil je da se iskušamo u različitim kreacijama, različitih žanrova, boja i krojeva. Jedino igrom možemo pronaći ono što je istinski naše, koliko god osobno ili društveno veliko bilo.
Samo da je funkcionalno!
Mi Hrvati, uvijek je bitno napomenuti naš naziv na koji smo izrazito ponosni, nikada nismo bili narod od vrednovanja estetike prije funkcionalnosti. Ako smo u procesu izrade hrvatskog kolektivnog stila, njegova prva komponenta bit će funkcionalnost. Moramo biti spremni za sve i svašta, do te mjere da je bitnije imati pregršt džepova nego kako će ti džepovi potencijalno narušiti cijelu formu koja je odabrana tog dana za odijevanje. Koliko god nam se svidjela neka torba, uzet ćemo ipak onu koja je tamna, čvršća kako bi trajala što duže, kako se ne bi zmazala i kako bi bila definicija izreke ”peri, deri”. Možda se još oporavljamo od svih kriza kojima smo bili okruženi, ali i kada nam je dobro – nećemo se upustiti u odabir komada koji su nam ”samo lijepi” ili ih ”samo želimo”. Prvi zadatak mode jest pokriti tijelo i zaštititi ga od vanjskih utjecaja. Ali drugi i treći zadak nisu striktno definirani. Zašto onda, drugo pravilo ne bi bilo – ”to mi se sviđa, to ću nositi”? A u tome ne mogu ponijeti sve što će mi potencijalno koristiti naredna tri dana.
Elevated basics, u Hrvatskoj i dalje su samo basics. Komadi koje svi ”moramo” imati kako bi izgradili svoj osobni stil, naše sigurne baze još će dugo vremena biti upravo to – morati, imati, baza, dugo vremena. Još nismo zagrebali površinu nošenja basic komada koji u sebi imaju neki pomak. Bilo riječ o interpretaciji kroja, zanimljivom detalju ili pak potpisu domaćeg dizajna koji u sebi nosi utkanu priču hrvatske, ranjene mode. Kod nas basics, odnosno na hrvatskom, bazični komadi jer se radi o hrvatskom kolektivnom stilu, nisu ustvari baze, već cijelo odijevanje. Naši počeci kolektivnog stila su ustvari bazni, čak možemo reći i dosadni komadi. Nema pomaka, nema isticanja, jer ipak odijevanje nije samo za nas. Već i za publiku koja nas ”škica” s terase. Najbolji primjer unificiranosti i sporog pomaka je obuća. Bez velikog razmišljanja i raščlambe možemo navesti tipove obuće – bijela tenisica za svaki dan, crna čizma za zimu, štikla boje kože za sve svečane prigode i ”natikače” za plažu. Sve iznad toga kod nas poprima etiketu statement komada koji se ili čuva, ili nosi za neku određenu i pomno promišljenu aktivnost.
Izostanak statement komada nije ništa novo za naš kolektivni stil
Ideju funkcionalnosti, baze koje su samo baze još nismo prošli, pa je gotovo nepotrebno pričati o statament komadima koji “vašu odjevnu kombinaciju podižu na novu razinu”. Naravno, država smo s izrazito malim resursima za išta, ali u moru crne, smeđe i tamno plave vrlo je lako napraviti odmak. Kao nekada, ne možemo se više ni oslanjati na to da nemamo gdje nešto kupiti. Danas i najprometnije trgovine, pristupačnih cijena, u svojoj ponudi imaju impozantne komade koji zaista imaju moć transformacije odjevnih kombinacija i našeg stava tog dana. Isti ti statement komadi mogu biti izrazito praktični, ali ih pak boja, uzorak ili materijal mogu izbaciti iz onoga što vidimo svakog dana. Dakle, razlog za pomak danas postoji. Sve je dostupno, samo moramo biti odvažni i riješiti se rečenice ”da bar ja mogu to nositi”. Ako vam je trebao znak da nešto odjenete danas – ovo je taj znak.
Odjenite haljinu koju čuvate, iskombinirajte ju na čizme koje nisu za ovo godišnje doba. Toliko je jednostavno. Moda je igra, odijevanje je način sudjelovanja u toj igri.
Novi fenomen u odijevanju Hrvatica i Hrvata jest eksplozija viralnih komada. Ugg šlape, kratki baloneri, Isabel Marant tenisice s petom i matching laneni kompleti koji ”odišu” old money estetikom. Ako nitko do sada nije uspio unaprijediti i definirati naš kolektivni stil, društvene mreže to čine. Na nama Hrvatima je da se odupremo, da si dopustimo stvoriti nešto naše, posebno i neviđeno. Možda drugima nespojivo, ali naše. Naš osobni, kasnije kolektivni, hrvatski stil.
Fotografije: Launchmetrics
