U posljednje vrijeme wellness insajderi sve češće ističu važnost dobrobiti terapije konjima, a primjećujemo da i sve više poznatih osoba bježi u prirodu kako bi imali više vremena za sebe i resetiranje od užurbane svakodnevice. Privučeni upravo drugačijim pristupom i djelovanjem u skladu s prirodom, i slavne osobe i direktori velikih korporacija okreću se konjima zbog nečega što tradicionalne wellness prakse često propuštaju: načina da se ponovno povežu bez pritiska, osude ili velikih očekivanja, u prirodnom okruženju.
Phoebe Oliver već godinama je dio te wellness industrije. S iskustvom u PR-u luksuznih putovanja, godinama je surađivala s hotelima i retreat timovima diljem svijeta kako bi pomogla oblikovati wellbeing iskustva vođena konjima. Među njima je i NIHI Sumba, gdje je radila s timom na razvoju onoga što se danas smatra prvim spa centrom na svijetu koji ima stalno prisutne umirovljene konje za potrebe wellbeinga.
Njezina vlastita praksa započela je tijekom pandemije korona virusom, u vrijeme kada su svijet i priroda stali. “Ne romantiziram to razdoblje”, kaže. “Bilo je izuzetno teško. Postojao je snažan osjećaj nesigurnosti i gubitka, a mnogima od nas posao je jednostavno nestao preko noći. Ponekad je sve djelovalo vrlo surovo. Ali usred svega toga bilo je trenutaka kada je život postao jednostavniji. Više smo boravili vani, kretali se sporije, primjećivali stvari koje bismo inače preskočili. Za mene su to bili trenuci provedeni s konjima i u prirodi koji su ostavili najdublji trag. U tome je postojao mir koji je djelovao vrlo stvarno. To je ono što sam pokušala prenijeti dalje. Spojila sam svoje godine i iskustva u putovanjima (taj osjećaj bijega i prostora) sa svojom cjeloživotnom povezanošću s konjima. Ono što danas stvaram daje ljudima put natrag do tog osjećaja mira, ne odlaskom negdje daleko, nego ponovnim povezivanjem s nečim puno neposrednijim.”
Danas je u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje živi, razvila vlastite sesije wellbeinga s konjima na povijesnom krajoliku Old Lewes Racecoursea, spajajući konje, prirodu i tiši, intuitivniji pristup dobrobiti. Upravo tamo imali smo priliku razgovarati s njom o rastu popularnosti terapije konjima.
Terapija konjima je kombinacija dva dijela moga života
Vaš rad povezuje putovanja, wellbeing i konje. Kako je do toga došlo?
To je zapravo kombinacija dva dijela mog života. Putovanja su mi uvijek davala osjećaj bijega, izlaska iz svakodnevice u nešto mirnije i otvorenije. Konji su me, s druge strane, prizemljivali na potpuno drugačiji način. Tijekom COVID-a te su se dvije stvari spojile. Shvatila sam da ono što sam tražila kroz putovanja (osjećaj prostora i mira) mogu stvoriti puno bliže domu, kroz konje i prirodu.
Radili ste na wellbeing projektima s konjima u vrlo luksuznim okruženjima. Što primjećujete u smislu potražnje?
Definitivno postoji pomak. Ljudi traže nešto autentično. Ne previše strukturirano, ne pretjerano objašnjeno, a wellbeing s konjima upravo to nudi. Vraća ljudima osjećaj koji su mnogi od nas iskusili u tom mirnijem razdoblju, kada je život bio ogoljen. U tome postoji smirenost za kojom ljudi danas stvarno žude, sada kada se čini da svijet ide sve brže.
Radili ste ne brojnim projektima, među kojim se ističe onaj u NIHI Sumbi. Recite nam nešto više o tome.
Radila sam s tamošnjim timom na razvoju njihove ponude wellbeinga s konjima, koja je prerasla u nešto jedinstveno. NIHI Sumba oduvijek ima duboku povezanost s konjima kroz lokalnu kulturu, ali ovo je donijelo novu dimenziju gdje su konji postali dio samog wellness putovanja. Vidjeti ih integrirane u spa okruženje na stalnoj osnovi bio je pravi pomak u načinu na koji razmišljamo o wellbeingu.
Sada ste taj rad prenijeli u Ujedinjeno Kraljevstvo. Kako izgleda vaša praksa?
Vrlo je prizemljena, doslovno i figurativno. Sesije se održavaju na zemljištu Old Lewes Racecoursea, s bogatom povijesnom tradicijom. Počinjemo jednostavnim dolaskom, fokusom na disanje i usporavanjem svega. Prije bilo kakve interakcije s konjima, veliki je naglasak na uzemljenju, na osjećaju sigurnosti i prisutnosti. Bez toga se zapravo ne može početi.
Spominjete uzemljenje kao početnu točku. Zašto je to toliko važno?
Jer konji primjećuju sve. Mogu osjetiti ljudski otkucaj srca s nekoliko metara udaljenosti i reagiraju na vrlo suptilne unutarnje promjene. Ako netko dođe tjeskoban ili rastresen, konj će to osjetiti. Zato prvo stvaramo osjećaj smirenosti i sigurnosti. Riječ je o uspostavljanju tihe veze između osobe, konja i prirode prije svega ostaloga.
Postoji i snažna povezanost s lokalnim krajolikom u Vašem radu.
Apsolutno. Priroda nije samo kulisa. Provodimo vrijeme slušajući je, razumijevajući njezinu povijest i ono što je nosila. U Lewesu stojite na tlu koje je svjedočilo stoljećima – od Bitke kod Lewesa 1264. do kasnijeg razdoblja kad je tamo bilo trkalište, koje je zatvoreno 1964. godine. Od tada je velik dio prostora prepušten prirodnom oporavku i “ponovnom divljanju”, što mu daje drugačiju energiju. Postoji nešto snažno u priznavanju tog prijelaza: ono pomaže ljudima da izađu iz vlastitih briga i uđu u nešto puno veće, gdje često započinje prava promjena.
Radite s vrlo različitim ljudima. Tko Vam dolazi na terapije?
Izuzetno je raznoliko. Radim s mlađima, posebno onima koji se bore s anksioznošću ili pritiskom društvenih mreža i ispita, ali i s odraslima u različitim životnim fazama. Sve češće radim s osobama koje žive s demencijom, gdje reakcija na konje može biti izvanredna. Često se pojavi trenutak smirenosti ili povezanosti koji ne ovisi o riječima, što može biti izuzetno snažno.
Terapija konjima postaje sve popularnija
Zašto mislite da konji imaju takav učinak?
Zato što vas susreću točno tamo gdje jeste. Nema očekivanja, nema prosuđivanja. To je vrlo iskrena interakcija, koja može biti i suočavajuća i duboko utješna u isto vrijeme. Za mnoge ljude to je prvi put nakon dugo vremena da su osjetili takvu tišinu.
Što se događa tijekom sesije nakon tog početnog uzemljenja?
Sve se odvija prirodno. Možemo započeti promatranjem konja: kako međusobno komuniciraju, kako reagiraju u krdu te prepoznati kojem konju se klijenti osjećaju privučeni. Nakon toga slijedi nježna, vođena interakcija, ako je to primjereno. Ne postoji fiksni ishod. Rad proizlazi iz tog početnog osjećaja sigurnosti i povezanosti i razvija se dalje.
Vidite li da terapija i wellbeing s konjima postaju šire prepoznati?
Da, ali mislim da će ostati prilično nenametljivi. To nije nešto što treba previše definirati. Ljudi ga doživljavaju na svoj način. Ipak, vjerujem da ćemo vidjeti sve veću integraciju u wellness prostore, jer nudi nešto što je teško replicirati drugdje.
A kada je riječ o Vama osobno, što je ovaj rad promijenio?
Vratio me na nešto mnogo jednostavnije. Podsjetnik je da ne moramo uvijek ići daleko kako bismo pronašli osjećaj bijega ili mira. Ponekad je to već tu, u prirodi, u konjima, u spremnosti da dovoljno usporimo kako bismo to primijetili.
Phoebe Oliver danas vodi sesije wellbeinga s konjima u Ujedinjenom Kraljevstvu te je dostupna za privatne retreatove i međunarodne konzultacije, radeći s konjima i prirodom na način koji se može prilagoditi svakom okruženju i individualnim potrebama.
Fotografije: privatan album
