Kultura silovanja je svuda oko nas
“Marius Borg Høiby nije član norveške kraljevske obitelji, i kao takav je autonoman. To znači da on, kao građanin Norveške,ima jednaka prava i odgovornosti pred sudom”, izjavili su njegov poočim, norveški prijestolonasljednik, i princeza Mette-Marit, njegova majka, i ostatak norveške kraljevske obitelji, dodaajući u službenoj izjavi da je on i dalje član familije kojeg oni jako vole. Pretpostavljam, kao majka, da svoje dijete zaista voliš no matter what, ali kad se desi ovakav no matter what, svijet ti se mora raspasti.
Sedam žrtava
Cijela situacija za norvešku kraljesku obitelj trenutno je pretragična i prebizarna: ta ista Mette-Marit, građanka s brakom i djetetom iza sebe u trenutku kad se u nju zaljubljuje prijestolonasljednik, trenutno je toliko bolesna da joj je transplatacija pluća jedina opija za spas, a životnu bitku vodi baš u trenucima kad je njezin prvorođeni sin osuđen na četiri godine zatvora. Tijekom suđenja, Marius je okrivio život pred medijima (poočim Haakon i Mette-Marit upoznali su se kad mu je bilo samo tri godine), te previše stresa, alkohola i partijanja za odluke koje je donosio (osuđen je za dva silovanja žena u nesvjesnom stanju, ali je sve skupa sedaam žrtava).
Presuda i njezin značaj
Sudac je tijekom izricanja presude odlučio baciti svjetlo na činjenicu da je silovanje težak zločin koji je teško dokaziv i da je zato velik broj procesa za to kazneno djelo u Norveškoj završilo sa oslobađajućom presudom: i sam Marius oslobođen je za dva silovanja, a od 40 kaznenih djela i prekršaja, osuđen je za tridesetišest. Ovaj slučaj sa sobom nosi dva velika podnaslova koja opisuju današnjicu. Prvi: privilegija obvezuje, ne oslobađa. Drugi: kultura silovanja je toliko snažna i sveprisutna, da svijet očito nije sigurno mjesto, a muškarci nikako da shvate da je seks jedino prihvatljiv kad je konsenzualan. Pijana, uspavana ili drogirana osoba ne može pristati na seks. Maloljetna osoba ne može pristati na seks sa odraslom osobom. Svaki iznuđeni pristanak osobe na poziciji moći naspram osobe koja je na toj klackalici niže, nije pristanak. Ne samo da se čini da dok ovu jednadžbu ne počnemo učiti u školama nećemo naprijed, već spoznaja da toliko ovakvih slučajeva (silovanje dok je žena uspavana i nesvjesna) izlazi na površinu, ostavlja bez teksta.
Sve možemo naučiti, ali…
Što je to u silovanju da je toliko rasprostranjeno kao zločin? Ponižavanje, izvor osobne moći sociopatima, neliječena sociopatologija, neprepoznata patologija bilo koje vrste, društvo koje i dan danas, nakon toliko snimljenih filmova i serija (Optužena, Notes on A Scandal, Unbeliavable Q, I May Destroy You, Promising Young Woman), napisanih knjiga (Ničija djevojka, Sama si to tražila), predstava (Prima Facie), toliko edukacije, borbe aktivistica, promjena zakona, i dalje relativizira silovanje, tjera žrtve da dokazuju da ne lažu (zašto bi ijedna žena lagala o tome), a čak i kad im povjeruje, nekako na njih svaljuje odgovornost za seksualno zlostavljanje. Silovanje za koje je Marius osuđen, nekim je čudnim spletom okolnosti snimljeno- žrtva se ni u jednom trenutku spolnog odnosa nije pomakla.
Shvaćaju li muškarci riječ “ne”?
Posve je nevjerojatno i koliko za je muškaraca koji su obrazovani, uspješni, oženjeni i zgodni isplivalo da su silovatelji (Weinstein, Epstein, suprug Gisele Pelicot, suosnivač Superdryja, da spomenemo samo neke koje mi padaju na pamet, pa evo, i posinak norveškog princa). “Željan sam potvrde”, rekao je u suzama na sudu. Ali žensko tijelo nije mjesto za potragu za potvrdama. Žene nisu stvari koje koriste drugima (muškarcima) u tome da se osjećaju bolje, moćnije, voljenije, veće, sposobnije. One su, kako je lijepo rekao PR norveškog dvora, doduše ne za žrtve silovanja već za Mariusa, od jučer osuđenog silovatelja, autonomna bića čija tijela- iako stoljećima korištena upravo za gore navedeno- nisu objekti zadovoljavanja muških potreba (seksualnih, da, ali ne samo seksualnih, već i identitetskih). Sada živimo tren u kojem iz domova, s kraljevskih dvora, iz “sigurnih” obiteljskih okružja, iz umjetničkih i celeb krugova, iz omenika vašeg mobitel, izlaze podaci o tome tko je sve silovatelj. Šokirani smo. Čak i prinčevi su silovatelji! Mladi, plavi, bogati, pametni, uspješni. Marius je do jučerašnje presude tvrdio da je nevin. Naravno da je i činjenica da, izgleda, muškarci ne znaju što je do kraja silovanje ogroman problem. Ali tu edukaciju žene ne bi trebale odraditi za njih.
Budimo kao Norveška
Ostaje neka utjeha u tome da Norveška nije popustila i da je ne samo osudila princa, već ga i poslala u zatvor. Možda je to prvo mjesto na planeti gdje privilegija ne pokriva krivicu. No, možemo li zajedno zaključiti da smo jako zabrinuti za muškarce? Broj onih koji su u posljednjih desetak godina prokazani kao silovatelji, nestvaran je, zvuči izmišljeno. Ali nije. Jesmo li sigurne s njima? Jesu li naše kćeri? Što se događa i kako to zaustaviti? Rape kultura je realna, nikad, ali nikada se nemojte smijati tim šala,a zanemarivati nečiji strah ili svjedočenja, i sumnjati u žrtve. Budite kao Norveška: nepopustljivi oko seksualnog nasilja, čak i kada vam se svijet raspada.
