Svatko od nas tko istinski voli ljeto barem je jednom uhvatio sebe kako mašta o poslu na brodu. Nije pritom ni važno radi li se o jedrilici, katamaranu ili luksuznoj jahti jer sama pomisao na buđenje uz more, dane provedene na suncu, plovidbu prema novim uvalama i zalaske sunca koji izgledaju kao kadar iz filma dovoljna je da nas na trenutak odvede daleko od svakodnevice. Priznajem, i sama često razmišljam o tome. Tako svoj život na moru opisuje i Jelena Perković, koja kaže da je šum valova smiruje više od bilo koje meditacije, a pogled na pučinu uvijek podsjeti koliko je zapravo malo potrebno da se osjećamo dobro.
Naravno, stvarnost nije baš toliko romantična. Život na brodu nije samo kupanje u tirkiznom moru, kokteli u zalazak sunca i fotografije koje pune Instagram. To je posao koji traje od ranog jutra do kasne večeri, život u malom prostoru, velika odgovornost i neprestana prilagodba ljudima s kojima dijeliš i radni dan i dom.
Baš zato poželjela sam razgovarati s nekim tko taj život poznaje iz prve ruke. Jelena Perković, diplomirana kineziologinja koju smo upoznali u Survivoru, već godinama živi baš tako. Danas radi kao chef na luksuznim jahtama i jedrilicama, zime provodi na Karibima, ljeta između Hrvatske i Mediterana, a njezina svakodnevica uključuje buđenje na moru, pripremu doručka za goste, plovidbu prema novim destinacijama, kuhanje višeslijednih večera i uspavljivanje uz zvuk valova.
Na društvenim mrežama njezin život izgleda poput razglednice u pravom svijetu, no iza tih prekrasnih kadrova krije se puno rada, discipline i organizacije. Razgovarale smo o tome kako zapravo izgleda jedan radni dan na brodu, zašto joj je more postalo drugi dom, koja ju je destinacija ostavila bez daha, koje jelo uvijek oduševi goste i zašto je njega kože ljeti jedna od stvari bez koje više ne kreće na plovidbu.
Karibi zimi, Mediteran ljeti
Dok mnogi tek planiraju nekoliko tjedana godišnjeg odmora, Jelena praktički cijelu godinu provodi uz more. Zime su rezervirane za Karibe, gdje posljednjih godina radi kao chef na katamaranu, dok ljeta donose novu sezonu plovidbi europskim Mediteranom.
“Ovu zimu ponovno sam provela na Karibima, točnije na Britanskim Djevičanskim otocima gdje sam radila kao kuharica na katamaranu. Bila sam bazirana na otoku Tortola, koji mi je posljednjih godina postao drugi dom.”
Prije povratka u Europu kratko je boravila u Dominikanskoj Republici i Madridu, a ovog ljeta ponovno je čeka dinamičan raspored.
“Planiram odraditi nekoliko chartera u Hrvatskoj, jedan u Španjolskoj, a uskoro me čekaju Barcelona, Palma de Mallorca, Ibiza, Crna Gora i Dubrovnik. Svako putovanje donese neku novu priču, novu hranu, nove ljude i inspiraciju koju kasnije prenosim u kuhinju.”
Kad je kuhinja srce broda
Dani na brodu počinju rano. Budilica zvoni već oko 7:30, a prvi zadatak je priprema doručka. “Moj dan obično počinje oko 7:30. Prva stvar je priprema doručka za goste, a on najviše ovisi o njihovim željama i navikama. Trudim se da svaki dan bude drugačiji, od svježeg voća i smoothija do toplih doručaka, palačinki i jela s jajima.”
Nakon doručka slijedi pospremanje kuhinje i plovidba prema novoj destinaciji. Dok gosti istražuju uvale ili uživaju u kupanju, Jelena već priprema ručak.
“Ručkovi su obično nešto laganiji i opušteniji, dok su večere ipak poseban dio dana.” No njezin posao ne završava u kuhinji. “Između ručka i večere uspijem uhvatiti kratki predah. Također pomažem skiperu u uplovljavanju, isplovljavanju, spuštanju i dizanju sidra te dolasku na bovu.”
Večernje serviranje najzahtjevniji je dio dana. “Večera je obično najzahtjevniji dio posla jer uključuje nekoliko slijedova, desert i puno više pripreme. U tim trenucima kuhinja postaje moje malo kreativno utočište.” Na brodu, kaže, klasično radno vrijeme zapravo ne postoji. “Živimo i radimo u istom prostoru pa smo gostima na raspolaganju gotovo cijeli dan.”
More kojem se uvijek vraća
Iako često kaže da će joj upravo ova sezona biti posljednja, na kraju se uvijek vrati. “Mislim da me najviše privlači upravo ta dinamika i činjenica da nijedan dan nije isti. Svaki tjedan upoznajem nove ljude, različite karaktere i priče, a kroz sve te susrete zapravo puno učim i o sebi.” Dodaje kako ju je posao naučio bolje razumjeti ljude i njihove potrebe.
“Oduvijek sam voljela more, sunce i toplije krajeve. Iskreno, teško mi je zamisliti život daleko od mora ili oceana.” No, veliki dio cijele priče ipak je hrana. “Moj jezik ljubavi oduvijek je bilo kuhanje i pripremanje hrane za druge. Volim vidjeti kada nekoga usreći jelo koje sam pripremila, kada se ljudi okupe oko stola, uživaju i stvaraju uspomene.”
Posao joj je omogućio i da istraži skrivene uvale i mjesta do kojih možda nikada ne bi stigla. “More mi je donijelo toliko iskustava, prijateljstava i uspomena da je s vremenom postalo dio mog identiteta.”
Otok koji joj je promijenio pogled na svijet
Iako je obišla brojne egzotične destinacije, jedna joj je zauvijek ostala posebna. “Definitivno bih izdvojila Antiguu. To je bilo prvo kopno koje smo ugledali nakon sedamnaest dana plovidbe preko Atlantika.” Prisjeća se kako je upravo tada shvatila da započinje jedno potpuno novo poglavlje života.
“Nakon toliko dana oceana, kada smo ugledali kopno, palme i tirkizno more, osjećaj je bio neopisiv.” Antigua joj je ostala u srcu zbog autentične karipske atmosfere, šarenih kućica i osjećaja da je stigla na drugi kraj svijeta.
“Možda sam od tada posjetila i neka spektakularnija mjesta, ali Antigua će mi uvijek ostati posebna jer je označila početak moje karipske avanture. To je bilo mjesto na kojem sam prvi put osjetila da sam stvarno stigla na drugi kraj svijeta i započela jedno potpuno novo poglavlje svog života.”
Na brodu nema mjesta egu
Život s gostima znači i brojne nepredvidive situacije. “Sjećam se gošće iz Francuske koja je tijekom kuhanja gotovo cijelo vrijeme stajala iza mojih leđa i promatrala svaki moj korak. Kad bih već završila neko jelo ili pripremila određene namirnice, rekla bi da se ipak predomislila i da to taj dan neće jesti.”
Danas se tome smije, ali priznaje da joj tada nije bilo lako. “Na brodu ne kuhaš samo hranu nego se svakodnevno prilagođavaš različitim karakterima, navikama i očekivanjima.”
Recept koji spašava ljetne dane
Iako na brodu često priprema zahtjevne večere u nekoliko slijedova, kada kuha za sebe ili nema puno vremena bira jednostavna, lagana jela.
“Kada nemam puno vremena, najradije pripremam chicken lettuce wraps. To je mljevena piletina s povrćem i azijskim umakom poslužena u hrskavim listovima salate. Brzo je gotovo, lagano je, svježe i idealno za ljeto.”
Piletinu pirja s lukom, češnjakom i paprikom, zatim dodaje umak od soje, hoisin, sezamovo ulje, rižin ocat, maslac od kikirikija, malo meda i slatki chilli. Sve poslužuje u listovima zelene salate te posipa nasjeckanim kikirikijem. “Jednostavno je, a uvijek izgleda i djeluje kao nešto posebno.”
Jela koja gosti nikada ne zaboravljaju
Gosti koji ljetuju u Hrvatskoj najčešće požele mediteransku kuhinju, no jedno ih jelo uvijek posebno iznenadi. “Amerikanci često naglase da bi voljeli jesti ribu, maslinovo ulje, povrće i laganija ljetna jela. Ali ono što ih na kraju najviše oduševi je dalmatinska pašticada.”
Posebno joj je drago što je priprema prema maminom receptu pa kroz jedno tradicionalno jelo gostima predstavlja i dio vlastitog doma.
Na Karibima su, pak, favoriti nešto drukčiji. “Tamo ih najčešće oduševi jastog poslužen s kokos rižom, plantanama i lokalnim prilozima. Zanimljivo mi je kako u Hrvatskoj goste osvoji pašticada, a na Karibima upravo jastog.”
Kad nedostaje i more i kopno
Koliko god obožavala more, nakon nekoliko mjeseci plovidbe počne joj nedostajati ono što većina uzima zdravo za gotovo.
“Kada sam dugo na moru, najviše mi nedostaju obitelj i prijatelji. Ali iskreno, nakon nekog vremena zafali mi i najobičnija normalna soba, normalan WC i kuća koja se ne ljulja na valovima.”
Ipak, čim dulje ostane na kopnu, ponovno joj nedostaje more.
“Nedostaje mi taj osjećaj da se budim i gotovo prvo što ugledam bude more, a navečer prije spavanja nebo puno zvijezda, daleko od svjetla i gužve. Nedostaje mi i to da mogu skočiti u more kad god poželim.”
Možda baš zato život na moru nikada ne prestaje biti poseban. Nikad ga ne uzmeš zdravo za gotovo. Kad si na brodu, nedostaje ti kopno. Kad si na kopnu, nedostaje ti more. A između te dvije čežnje nastaju priče zbog kojih se uvijek poželiš vratiti.
Njega kože ljeti kao prioritet
Život na suncu naučio ju je da je njega kože ljeti nešto bez čega ne kreće na plovidbu. “U mojoj ljetnoj torbi uvijek se nalazi zaštitni faktor jer sam jako puno na suncu i moru.” Uz SPF, uvijek nosi sunčane naočale, balzam za usne, kopču za kosu, bocu vode, mobitel i slušalice, dok od šminke koristi tek nekoliko provjerenih favorita.
Večernja rutina vrlo joj je jednostavna. “Volim dobro očistiti lice, staviti hidratantnu kremu i obavezno njegovati kosu jer je more i sunce dosta isuše.”
Posebnu pažnju posvećuje i vlasištu otkako joj je dijagnosticirana androgena alopecija, zbog čega redovito koristi proizvode koji potiču rast kose. “Nemam neki kompliciran ritual, ali volim taj mali trenutak navečer kad nakon cijelog dana na brodu skinem sol sa sebe, nahranim kožu i kosu i osjećam se opet kao ja.”
Možda upravo u tome i leži čar njezina života. Iza fotografija koje izgledaju kao razglednice kriju se dugi radni dani, odgovornost i mnogo odricanja, ali i sloboda koju je teško pronaći na kopnu. A možda je i cijela poanta u tome da si povremeno dopustimo stati, usporiti i kad god možemo, uživati u moru, u njegovoj jednostavnosti i tišini koja vraća fokus na ono bitno.
Fotografije: Unsplash
