Otok Krk, 2013. godina. Ljetni set. Mirna je već ondje, čeka ženu koja treba biti suradnica na projektu. Usred kolovoza zatvara se otočna plaža radi snimanja s tipom koji je stigao iz Londona, glumcem u funkciji look-a-likea Georgea Clooneyja. Stižu skuter i ogroman kofer. Scena je već smiješna, ali Mirna misli: “Hm, sve postaje zanimljivije.“ Bila je to Marijana Zec. Filmske scene svake divne priče odvijaju se na moru, pa tako i ova ljubav počinje pod suncem, na plaži, uz malo muke i znoja usred snimanja na vrućini s velikom ekipom.
Svjetla i tamna, smeđa i plava, The Row i Valentino. Marijana se veselila: “Kakva cool ženska, a plus ima i stila“, a Mirna je odmah shvatila da je stigla ozbiljna podrška. Trebalo im je, doduše, još nekoliko kriznih snimanja da to službeno potvrde, ali to nije bio samo poslovni klik – bila je to bliskost koja je došla da ostane.
Kakav spoj! “Ne tako mirna“ Mirna i malo smirenija Marijana otvorile su novi put. Nisu ni znale kakav. Svijetao put na kojemu cvjeta dobra energija, odnos koji će se pokazati blagotvorno neopterećenim, a opet nipošto površnim.
Magija prvog susreta koja traje i dalje
Danas, trinaest godina kasnije, ta bliskost ne mari za geografsku udaljenost, kilometre ni granice između Zagreba i Beograda. Kada se čuju, nema uvodnih formalnosti. Vrijeme ne postoji. Razgovor se nastavlja točno tamo gdje je stao jučer pa makar od posljednjeg susreta prošlo nekoliko mjeseci. Naizgled potpuno različite, a zapravo dvije polovice iste jabuke, ove žene svoj odnos njeguju vrlo pažljivo.
Marijana: “Učestalost viđanja i kontakta, generalno, nije od suštinskog značaja za bliskost. Važno mi je da svaki put imam dojam kao da smo se jučer čule – samo nastavimo. Mirna mi se najčešće javi s nekom gorućom situacijom, a ja je uglavnom razoružam. Super mi je to što, kad mi se nešto događa, gotovo uvijek pomislim – baš ću čuti što Mirna misli. Jer Mirnino mišljenje mi je važno. Uvijek je dobro potkrijepljeno. Javlja mi se i s nekom ludorijom koju planira kupiti, a uvod je uvijek – ali što će mi to, suludo je, bla, bla. Meni ništa nije suludo ako to voliš i u tome uživaš. A Mirna uživa u knjigama, u citatima, u cvijeću, u lijepim stvarima. Mirna je malo djevojčica na pozornici, a s druge strane iznimno uspješna žena. Meni je to predivno.”
Mirna: “Njoj je najvažnije da bude lijepa. Selo gori, baba se češlja. Snimanje propada, Marijana se šminka. To me u početku stravično živciralo, potom impresioniralo, a onda sam napokon shvatila da je naprosto sto puta pametnija od mene jer dok se šminka, ima vremena promisliti o situaciji, ne reagira burno i na prvu kao ja. Uostalom, uvijek je bolje biti više nego manje lijep. Ne poznajem drugu takvu osobu. Obogatila je moj život ovom važnom spoznajom te se iskreno nadam da mi se malo od toga i primilo. Zasad su rezultati skromni.”
Sinkronicitet i beogradski ulet
Pravi test njihove povezanosti došao je u obliku prekrasnog kaosa. Sinkronicitetom svemira i njihovih duša u zrelim su godinama donijele na svijet svaka svog malog dječaka. U dvjema različitim državama, nepovezano i neočekivano, u razmaku od samo mjesec dana. Uslijedilo je najdulje razdoblje razdvojenosti i Marijana se pitala hoće li majčinstvo i distanca promijeniti njihovu dinamiku.
A onda je Mirna uletjela u Beograd, u autu, pričajući na telefon, s praznom baterijom i projektom koji gori. Marijana se nasmijala i pomislila: “To je to. Stigla je moja Mirna. Ništa se nije promijenilo.“
Često nasmijane, slažu se da svaka situacija zaslužuje biti prepričana kroz humor. Malo i ogovaraju, premda Marijana kaže da Mirna nikada ne priča ružno o drugima. Ima dar da to jednostavno propusti. Super sposobna riješiti nemoguće i stići do nedostižnog, Mirna je vizualno skladno malo pakiranje ozbiljnih sposobnosti.
Pariz može čekati, ali ne još dugo
Na njima se jasno čita ono što one jesu: uspješne, lijepe iznutra i izvana, i neraskidivo povezane. Mizogine sintagme o tome što su žene ženama obje oduvijek ignoriraju. Za njih je žena ženi zrcalo, oslonac i sigurna kuća.
“Mladim ženama poručuju samo jedno: slušajte svoje prijateljice, pitajte ih kako su i nikada ih ne osuđujte. Jer romantične ljubavi dolaze i odlaze, djeca rastu i odlaze živjeti svoje živote, a prijateljice su tu da te osjete dušom. To je odnos koji ne stari i ne odlazi.“
I dok na Mirninu zagrebačku adresu i dalje neprekidno stižu paketi koje Marijana naručuje (pri čemu se Mirna, kao glavna poštarica svih svojih srpskih prijatelja, svaki put iznova čudi svemu što Marijana kupuje), njih dvije i dalje vrte istu rečenicu koja traje još od 2019. godine: “Valjda će nas napokon ugledati taj Pariz.“ Nadaju se realizirati ga prije nego što njihova mlađa djeca krenu na fakultet, iako je Mirnino prvo već na drugoj godini. No njima dvjema vrijeme ionako nikada nije bilo prepreka. Kakva je to sreća biti tako različit, a tako blizak.
Fotografije: Franjo Matković
Modna urednica: Iva Gradišer
Šminka: Iva Rukavina
Frizura: Ana Perajica i Damir Krsnik za salon Franić
Asistent fotografa: Vilim Tavčar
