Završen je još jedan Venecijanski filmski festival, a ovogodišnje izdanje Mostre ostat će zapamćeno po snažnim ženskim glasovima, emotivnim govorima i filmskim ostvarenjima koja beskompromisno progovaraju o povijesti, društvu i ljudskoj ranjivosti.
Prestižnog Zlatnog lava za najbolji film osvojila je danska redateljica May el-Toukhy za dramu “Woman Unknown”. Film prati mladu kućnu pomoćnicu čija intimna veza s njemačkim vojnikom tijekom Drugog svjetskog rata dovodi u pitanje njezinu budućnost. Zanimljivo je da je ovo bio jedini film u natjecateljskom programu koji samostalno potpisuje žena – na što je već prvog dana festivala upozorila i predsjednica žirija Maggie Gyllenhaal, istaknuvši sistemske probleme s kojima se redateljice i dalje suočavaju pri financiranju svojih projekata.
“Hvala žiriju na ovoj velikoj časti – a posebno tebi, Maggie, što koristiš svoj glas i skrećeš pažnju na nedostatak jednakih prilika za autorice u našoj industriji”, izjavila je vidno emotivna May el-Toukhy pri preuzimanju nagrade. “Ovaj je film bilo iznimno teško snimiti. Ono što me držalo bila je hitna potreba da osvijetlim nepoznate žene naše zajedničke povijesti. Večeras osjećam da sam u tome uspjela.”
Šarmantna iskrenost May el-Toukhy
Slavlje za tim filma “Woman Unknown” počelo je i ranije te večeri, kada je mlada danska glumica Mathilde Arcel osvojila Pehar Volpi za najbolju glumicu. Sa suzama u očima i šarmantnom iskrenošću, Mathilde Arcel je osvojila publiku u dvorani podigavši tešku statuu uz osmijeh: “Samo ću je nakratko odložiti, super je teška! Ovo je moja prva glavna uloga, moj prvi festival i prva filmska nagrada. Da je ovo san, zaista se ne bih htjela probuditi.”
Njezin muški pandan, glumački veteran John Malkovich, osvojio je Pehar Volpi za najboljeg glumca zahvaljujući ulozi ekscentričnog agenta CIA-e u filmu “Wild Horse Nine” u režiji Martina McDonagha. John Malkovich se zbog snimanja u Montrealu nije mogao osobno pojaviti na Lido-u, no putem videoveze zahvalio je žiriju i kolegi Samu Rockwellu na iznimnoj suradnji.
Velika nagrada žirija otišla je u ruke južnokorejskog majstora Lee Chang-donga za dramu “Possible Love”, koja secira klasne razlike i otuđenost u suvremenom društvu. Srebrni lav za najbolju režiju pripao je ruskom disidentu Ilyji Khrzhanovskom za epski projekt “DAU“, koji je posvetio svojoj majci rođenoj u Ukrajini i svima koji se bore za slobodu i mir.
Večer je obilježio i iznimno važan politički i humanitarni trenutak kada je dokumentarac “NAZA”, o sukobu u Gazi – autora Yuvala Abrahama i Rachel Szor – nagrađen Specijalnom nagradom žirija. U kategoriji scenarija slavili su Stéphane Brizé, Coralie Amédéo i Olivier Gorce za film “Un Bon Petit Soldat”, dok je nagradu Marcello Mastroianni za najbolju mladu nadu ponijela Malou Khebizi za ulogu u filmu “15/18”. Publika je svoju nagradu Armani Beauty dodijelila filmu “Eu contez” redateljice Aline Șerban, a nagrada Luigi De Laurentiis za debitantski film pripala je ostvarenju “La maison du vent” autora Augustea Bernarda Kouemoa Yanghua.
Vrijedne sporedne sekcije
Bogatstvo programa potvrdile su i sporedne sekcije: u programu Horizonti za najbolji film proglašen je “Un détour par Diane” autorskog dvojca Ann Sirot i Raphaëla Balbonija, dok je nagradu za režiju odnijela Jaqueline Lentzou s ostvarenjem “Mia Mera Sti Zoi Tis Tzo: Kefalaio Faidra”. Glumačka priznanja u ovoj sekciji pripala su Laleh Marzban za film “Moragheb” te Riccardu Scamarcioju za “I figli della scimmia”, za koji potpisuje i nagrađeni scenarij uz Tommasa Landuccija i Damiana Femferta. Najboljim kratkim filmom proglašen je “Quelques instants de bonheur” redatelja Shadena Safieddinea Tazija.
Festivalsku retrospektivu zaokružile su nagrade za klasike i imerzivnu umjetnost – restaurirani klasik “La lunga notte del ’43” redatelja Florestana Vancinija slavio je u sekciji Venice Classics, dok su u sklopu Venice Immersive nagrađeni projekti “The Pigeon Ring” (autora Shixina Taoa i Yuqi Zhang), “Out of the Ashes” (autora Roryja Mitchella i Nonny de la Peñe) te “Empire at Sea” autora Petera Flahertyja.
Kroz čitavu ceremoniju mnogi su se dirljivo prisjetili i nedavno preminulog britanskog producenta Jeremyja Thomasa, čime je još jednom potveđena neraskidiva veza strastvenog autorstva, ljudske emocije i vizionarskog filma koja čini samu srž Venecijanskog festivala.
Fotografije: Profimedia
Pogledajte i:
Dojmljive uloge i glumci: Koje su filmske izvedbe obilježile 2026. do sada? I što nas čeka u Veneciji
Fenomen zvan Tom Holland: Kako je bivši plesač postao jedini glumac koji je pokorio i Marvel i Christophera Nolana
