Zagrebačka disco-pop senzacija Ki Klop sprema svoj najveći samostalni spektakl do sada! Nakon što su osvojili regionalne festivale poput INmusica i EXIT-a, zabilježili sjajne nastupe na europskim showcase festivalima (ESNS u Groningenu i MENT u Ljubljani) te kući ponijeli nagradu Rock&Off, ovaj uzbudljivi trio najavljuje svoj jedini zagrebački samostalni koncert u 2026. godini.
U petak, 30. listopada 2026., Veliki pogon Tvornice kulture postat će pozornica za njihov dosad najambiciozniji audiovizualni i glazbeno-teatralni show pod redateljskom palicom Filipa Renića, uz posebne goste i brojna iznenađenja. Ususret najavljenom drugom studijskom albumu i koncertu karijere, razgovarali smo s članovima benda o odrastanju njihovog glazbenog projekta, novoj eri i emocijama koje ih prate na putu prema vrhu.
Kod vas sam primijetio nešto što bih nazvao melankoličnom plesnom energijom – netko je to čak opisao i kao otopljeni disco. Kako gledate na taj naziv? Jeste li ga sami smislili ili preuzeli?
Nismo preuzeli, bili smo inspirirani otopljenim disco kuglama branda Rotganzen. Rafaela, Jakovljeva cura nam je to prva pokazala. Riječ je o poznatoj dizajnerici interijera Kelly Wearstler koja je u suradnji sa nizozemskim umjetničkim kolektivom Rotganzen radi te deformirane, otopljene disco kugle i to nam je bilo izuzetno estetski privlačno. Htjeli smo to isfurati – napraviti cijeli shooting i omot albuma s tim motivom. Na kraju taj estetski dio nismo uspjeli u potpunosti realizirati, pa je otpao, ali naziv nam se toliko svidio da smo ga zadržali. Super opisuje ono što radimo.
Zanimljiv je taj koncept jer je nešto što je inače savršeno i simetrično sada narušeno, ali baš zato postaje još savršenije jer dobiva obrnuti karakter.
To djeluje i kao društveni ili politički komentar, čak i ako vam to nije bila primarna namjera. Postmoderna gesta par ekselans: mirenje s krajem jednog razdoblja i žanra, čiji vrhunac vaša generacija preuzima i redefinira.
To je jako lijepo rečeno, iako nismo išli toliko duboko u teoriju. Ali apsolutno potičemo svaku vrstu interpretacije. Kad nešto objaviš, to počinje živjeti u prostoru između tebe i publike, više nije skroz tvoje i to je čar.
Taj pojam ujedno opisuje i naš žanrovski pristup. Ima tu elemenata disca, ali nije to klasični disco — neke pjesme s njim nemaju nikakve veze. No duh tog plesa je prisutan. Substanca je disco. Ima taj element ljepote, sjaja i nečeg flashy, a opet nosi u sebi mrak i nešto otopljeno, nešto što nije onako kako bi ‘trebalo’ biti. To su rubne granice disco žanra.
Ki Klop – Žanrovske kalupe treba razbijati
Kako gledate na pitanje žanrova danas u usporedbi s prijašnjim generacijama?
Prije su jasnije postojale supkulture. Danas primjećujemo da ljudi često zaziru od žanrova, što je neobično jer žanrovi i jezik služe tome da bismo lakše objasnili stvari. Problem je možda u tome što ih se shvaća previše kruto.
Teško je samoga sebe staviti u jednu ladicu. Da nas netko pita što točno svira Ki Klop, najradije bismo opisivali pjesmu po pjesmu — za svaku zasebno navodili utjecaje i žanrove. Sažeti sve to u tri riječi je muka, pa onda najčešće pregrizemo jezik i kažemo: alternativni disco pop. Što više pridjeva ubaciš, to si bliže. Uživo je to opet puno više rock nego pop. Netko nas je nazvao i mutant pop, što nam se isto svidjelo jer možda i najbolje opisuje tu neodređenost.
“Danas ljudi žanrove često pojmaju prekruto. Ali teško je sam sebe staviti u jednu ladicu — kad bi nas netko pitao što sviramo, najradije bismo opisivali pjesmu po pjesmu.”
Emocionalna kultura i banalan bijeg od odgovornosti
Kakva je po vama emocionalna kultura suvremene glazbe? Je li suzdržana, reducirana, predvidiva ili kičasta?
Ako govorimo o mainstream pop glazbi, emocionalna kultura na prvi je pogled gotovo pa istrebljena pod utjecajem konzumerizma i materijalizma. Ali to ovisi o tome gdje gledaš. Postoje umjetnici koji se izražavaju izrazito iskreno i emotivno — prvi nam napada na pamet Denis Katanec, koji doslovno sebe daje na tanjuru. S druge strane, površnosti u mainstreamu je uvijek bilo, još od vremena Elvisa i prije.
Danas je naglasak nevjerojatno snažan na vizualnom dijelu, na ekstremno skupim spotovima, dok sama pjesma zna ostati u drugom planu. Isto tako, primjećuje se trend gdje glazbenici često banaliziraju vlastitu umjetnost. Lakše im je nešto prikazati kao ‘zajebanciju’ nego kao ozbiljan rad, jer ako stvar ne prođe kod publike, uvijek mogu reći da su se samo šalili. Na taj se način izbija sadržaj iz djela. Ogoliti se pred publikom znači preuzeti stvarnu odgovornost, a ovo je obrambeni mehanizam.
Danas nam je, zbog dostupnosti tehnologije i medija, sve nadohvat ruke — pa tako i hrpa površnog sadržaja. Prije se sadržaj više filtrirao, pa se čini da je do šire javnosti dolazilo više kvalitete, iako je i u 70-ima i 80-ima bilo loše glazbe, samo smo je zaboravili.
Od cover-benda do vlastitog autorskog identiteta
Kako je zapravo započela priča o Ki Klopu?
Upoznali smo se 2019. godine na jednom putovanju. Nakon toga nas je zajednički prijatelj Danilo Dobrić pozvao u cover bend u kojem smo svirali R&B i funk klasike. Kasnije smo svirali s Vinkom Ćemerašem, pa smo odlučili pokrenuti nešto svoje i počeli pisati pjesme.
Prvi koncert imali smo na ljeto 2023. godine na Zlarin Street Music Festivalu. Ubrzo nakon toga svirali smo u Vintage Industrial Baru u Zagrebu, gdje nas je Laura došla gledati — tamo je iste večeri nastupao i JeboTon ansambl. Znali smo se još od ranije, a kako smo dotad nastupali samo kao duo uz matrice, htjeli smo proširiti bend sa živim bubnjem. Tako nam se Laura pridružila, a prvi zajednički nastup u tročlanoj postavi imali smo početkom 2024. godine u Boogaloou. Iste godine u svibnju izašao nam je LP Otopljeni Disko i odatle se sve zalaufalo.
Inače, u samom početku, prije nego što smo se uopće nazvali Ki Klop, imali smo raniju postavu koja nikada nije izašla u javnost. Tu su s nama bili Vito Korunić na klavijaturama i gitari te Carlo Škopac (danas bubnjar grupe Luzeri). Vježbali smo i pokušavali aranžmane prilagoditi za live, no to tada nije zaživjelo pa smo se za prvu svirku brzo prešaltali na matrice.
Život izvan benda i stambeno pitanje
Čime se bavite izvan benda, od čega živite i što vas inspirira?
Ki Klop:
Laura: Sviram u još nekoliko sastava (nemanja, JeboTon ansambl, Zli bubnjari) i radim program u klubu Močvara. Izvan glazbe, u zadnje vrijeme sam počela ići na sportsko penjanje u dvorani.
Luka: Studiram matematiku i nadam se da ću uskoro dati zadnja dva ispita pa privesti studij kraju. U slobodno vrijeme bavim se raznim hobijima.
Jakov: Bavim se glazbenom produkcijom, obradom tona i multimedijom. Trudim se što više usmjeriti prema ovome i želja mi je da mi autorski rad postane primarni posao.
Što se tiče preživljavanja od glazbe, ako živiš skromno i bez ekscesa, u trenutnim okolnostima možeš pokriti tekuće troškove. Ali riješiti stambeno pitanje ili planirati obitelj samo od alternativnog benda u bliskoj budućnosti — to teže. Za stambeno pitanje ti i dalje treba klasičan posao od devet do pet. Nismo ‘bogata djeca’ — roditelji su nam radnici i profesori, i to te nauči da cijeniš ono što imaš i ne uzimaš stvari zdravo za gotovo.
Autentičnost, citatnost i stvaralački proces
U vašoj se glazbi osjeća pop-kulturni kolaž i citatnost. Koliko je to stvar namjerne inspiracije, a koliko nesvjesnog upijanja?
Kada smo birali ime bendu, bili smo potpuno svjesni da je Ranko Marinković i njegov roman Kiklop prva asocijacija. Nismo htjeli ignorirati tu referencu — dapače, prihvatili smo je. Tako je nastala i pjesma Polifem Outro na albumu Otopljeni Disko, instrumental koji sadrži dio govora s parafraziranim citatom iz romana. To je bio naš pečat i potvrda te veze.
Što se tiče citata i referenci općenito (poput Salvadora Dalíja i njegove slike sa satovima koji cure u jednoj od pjesama), to često dolazi iz podsvijesti. Prvo nastane stih o protoku vremena, a onda se nametne vizualna asocijacija.
Često se govori o autentičnosti i originalnosti, ali stvarna, apsolutna originalnost u umjetnosti ne postoji. Ne živimo u vakuumu. Svakodnevno upijamo glazbu, knjige i filmove. Čak i kad misliš da si potpuno autentičan, nesvjesno preuzimaš već postavljene konvencije — poput trajanja pjesme od tri minute ili određenih ritmičkih obrazaca. Autentičnost je zapravo jedinstven zbroj i skup svih tih dojmova koji prođu kroz tvoj osobni filter i poslože se u novi koktel.
Novi album i nadolazeći koncerti
U kojoj je fazi novi album i što publiku očekuje na idućim nastupima?
Radimo na novom materijalu i već imamo dosta novih pjesama. Naš proces nije takav da odemo na mjesec dana u studio i proglasimo album završenim. Pisanje je dugotrajan i kontinuiran proces — neke od pjesama za novi album nastale su u doba prvog materijala, dok druge pišemo sada, uz razne kolaboracije. Proširili smo i tim te radimo s ko-producentom koji nam pomaže oko aranžmana, miksa i masteringa. Cilj nam je skupiti veći broj pjesama i onda napraviti selekciju koja će činiti koherentnu cjelinu.
A što se tiče stajlinga i vizualnog dijela na koncertima — bit će razigrano. Posvetit ćemo veliku pozornost vizualnom dojmu: bit će perja, detalja, privjesaka i svega ostalog čime želimo nadograditi energiju samog nastupa.
Fotografije: Marina Uzelac i Marko Zbodulj
Pogledajte i:
