Nakon svih mjeseci koje smo uglavnom proveli u kući, odjednom nam je sinulo da naš ukus, životni stil, tko smo i što smo, gdje estetski pa čak i klasno pripadamo puno više iskazuje naš dom nego ono u što se ujutro zaogrnemo

Sad me više zanimaju cvjetni motivi na meblštofu nego oni na haljinama, a nekad sam bila fashionistica, katkad bih čak posrnula i među modne žrtve. Više ne sanjam o savršenoj bretonskoj prugastoj vesti, sad je tu prugasti naslonjač Indigo Chair Studija Buchanan, koji - nemam, želim, sanjam. Tako otprilike svoju polaganu, ali sve snažniju opsesiju nekretninama i uređenjem doma (svojeg, a još i više tuđih, s društvenih mreža, naročito Instagrama) opisuje jedna novinarka britanskog Ellea.
Ona nije jedina, riječ je zapravo o trendu. Pogled na predivne cipele kao da nam najednom vrijedi manje nego prelijepi pogled kroz prozor. Njujorška pomodarka Carrie zaključila je da je sve što je imala bila spremna potrošiti na cipele i lako joj se može dogoditi da postane beskućnica, no u pandemijsko i postpandemijsko vrijeme među fashionistama pojavili su se it komadi posve druge vrste. Ne sanjamo više o onome što ćemo nositi, nego o onome čime ćemo se okružiti u svom domu.
Prošlog studenoga najpoznatiji virtualni concept store Net-a-Porter okrenuo je novi list i počeo online prodaju stvari za kuću. U godinu dana prodaja se utrostručila. Najbolje im idu dekorativni accessories – 'nakit' za dom. Anissa Kermiche, mlada, uspješna dizajnerica skupog nakita, najednom izrađuje vaze i one figurice koje smo prezirali dok su u vitrinama naših baka skupljale prašinu. Španjolski luksuzni brend Loewe, o čijim su torbama nekad sanjale najbolje odjevene Europljanke, napravio je svoju kolekciju mirisnih svijeća koje su rasprodane u desetak dana. Dopamin za sreću, onaj adrenalinski nalet dobrog raspoloženja - Tom Ford za Gucci nazvao je to Rush, iako to dakako ima i narkomansku konotaciju - tražimo sve više u jakim, zasićenim jesenjim bojama dekorativnih tkanina. Bez obzira na to što nam modne kolekcije za ovu sezonu nude toliko toga živih, neodoljivih boja. Ukratko, najednom smo shvatile da se o drukčijem i boljem životu sanja uz fotografije kuća i dizajn interijera, a ne uz skupe torbe. Je li to pitanje godina? Ili pandemijske godine?
Moja prijateljica neprestano proučava oglasnike s kućama na prodaju u Lici, Gorskom kotaru, morskom zaleđu, ali i u Americi ili Engleskoj, kamo se ne kani seliti. Zašto je toliko 'pale' nekretnine? Nije to samo zato što se radeći online konačno može provoditi mnogo vremena u prirodi, u vikendici, 'drugom domu', kako bi to nazvali Amerikanci. Objasnila mi je da je za nju nova nekretnina najsnažniji simbol novog početka. Kad bi počinjala novu, veliku fazu u životu, uvijek bi se i preselila. Nekretnine je nesvjesno preplave serotoninom. Možda svi žudimo za novim, blještavim, atraktivnim početkom koji više ne mogu dočarati samo nove ulaštene cipele? A tek provod nakon preseljenja! Uređivanje novog prostora zapravo je artikuliranje toga tko smo i što smo, što nam u životu najviše znači. Odrasli to iskazuju i sebi i drugima namještajem, bojom zidova, balkonom koji nije krcat starudijama, nego se na njemu u zoru pije kava, knjigama, vazama ili pitarima s cvijećem, artom na zidovima koji govori toliko o našem obrazovanju, estetici pa čak i klasnim pretenzijama. (Nekad je svaki poznatiji zagrebački liječnik imao zidove obložene platnima Murtića, Price, Šebalja, Ivančića, a istaknuti političari, čim su mogli, davali su bogatstvo za Bukovca).
Tinejdžeri svoju supkulturnu pripadnost izražavaju posterima koji govore sve o njihovu ukusu. Dovoljan je jedan kratak pogled na njihov zid i odmah znaš s čime se identificiraju. Za njih su tu i tenisice, mobiteli, ruksaci. Sve je u mladosti puno jednostavnije, kasnije počinje prava igra izbora, naporna kao 'Squid Game'.
Futon ili udoban krevet 'američkih' proporcija i visine, kao u luksuznim hotelima? Dobro opremljena, topla kuhinja za druženja i provode ili što manja, što skrivenija, zaboravljena? Mirisne svijeće ili novi parfem, jer koga je briga kako miriše stan kad ionako samo želiš biti što više vani, s ljudima, nepoznatim i poznatim?
Željeli mi to ili ne, ali što se više približavamo određenim godinama zrelosti - kod pametnih cura one počinju jako blizu tridesete, kod onih koje se vole predstavljati kao quirky, otkačene, blago ekscentrične, vjerojatno kasnije - počinjemo shvaćati značenje vlastitog prostora. Manje je zova divljine, više nekretnine.
Svjetske televizije i Netflix, recimo, najednom nude više serijala posvećenih potrazi za savršenom nekretninom, nego dobrih romantičnih komedija. Neki traže stara zdanja u engleskim perivojima, koja se daju pretvoriti u savršen dom za pandemijsko razdoblje i rad online, drugi su u potrazi za kućom na plaži, treći prate gurue koji znaju prepoznati savršene planinske brvnare. Tu su i brojne emisije o kućnom makeoveru, o malim stanovima koji mogu postati funkcionalni biseri u kojima ne držimo starudije, nego ih redovito održavamo pročišćenima od svega nepotrebnog.
Primjerice, Netflixova serija 'Selling Sunset', doslovno 'prodaje' najljepši zalazak sunca, dakako ne s neke klupe uz more, nego iz nekretnine. Mnogi napeto prate potragu za najljepšom kućom na plaži iz serije 'Million Dollar Beach House'. (Zašto to ne nude naši neovisni TV producenti?) Oni koji vole raskoš zapalit će se za 'The World's Most Extraordinary Homes', njihov antipod za 'Tiny House Nation', prevratničku emisiju o onima koji su se zaljubili u male kuće, što je za Amerikance, inače opsjednute veličinom i brojnim kupaonicama uz svaku spavaću sobu, doslovno revolucionarno. Kad već imamo nekretninu koju ne volimo dovoljno i kojoj bi se trebalo dodatno posvetiti, ideje možemo pronaći u seriji 'Dream Home Makeover'. Tu je i film 'The Minimalists: Less is Now', moralna parabola u kojoj dva dugogodišnja prijatelja žele Amerikancima otvoriti oči i objasniti da je u današnjem trenutku nužno razmišljati minimalistički, oduprijeti se konzumerizmu i živjeti bez nepotrebnih novih stvari. Za one koji sanjaju o putovanjima, tu je serija 'The World's Most Amazing Vacation Rentals', koja u dvije sezone nije ponudila ništa iz Hrvatske. Sigurna sam da ćemo se složiti da bi neka od naših televizija trebala napraviti sličan serijal s kućama i apartmanima koji se iznajmljuju kod nas ili, još bolje, nešto po uzoru na seriju 'Stay Here', u kojoj stručnjaci pomažu iznajmljivačima da svoju nekretninu pretvore u nešto zaista udobno i privlačno, a potom i profitabilno.
Ako vas sve ovo ostavlja hladnom, možda ćete pogriješiti i guglati njujorški dom Andersona Coopera sa CNN-a, staru vatrogasnu postaju pretvorenu u posve iznimnu kuću, u koju ne bi ni zavirili njegovi preci skloni samo raskoši, a ne otkačenom, nekad najbogatiji Amerikanci Vanderbiltovi. Ako se ne želite nakačiti na nekretninsku pornjavu, nemojte slučajno guglati ni Madonninu kuću pokraj Lisabona, UNESCO-vo zaštićeno kulturno dobro, golemu palaču iz 18. stoljeća u maorskom stilu, na vrhu brda, sa starim perivojem i jezerom, izvorima i slapovima...
Možda je sve počelo sa sastancima preko Zooma. Najednom smo dobili mogućnost nakratko zaviriti u život kolega i suradnika, kao kroz one niske engleske erkere na viktorijanskim kućama, na koje se zapravo ne stavljaju zastori. Navodno su i smišljeni ne samo zato da se u njima sjedi uz prozor i gleda van, nego upravo zato da se izvana može uhvatiti mali djelić 'savršenog života' vlasnika tog doma. Tko se mogao oduprijeti slagalici 'gdje i kako doista žive'? Namještali smo kompjutere tako da iza našeg lica uhvate najbolji kut dnevne sobe, neku sliku na zidu, dobru policu s knjigama, bakinu komodu. Najednom, umjesto da s grupom Pulp pjevušimo 'I wanna live like common people', počeli smo priželjkivati lifestyle onih koji nisu toliko radili na sebi koliko na svom domu.
Nakon svih ovih mjeseci koje smo uglavnom proveli u kući, odjednom nam je sinulo da naš ukus, životni stil, tko smo i što smo, gdje estetski pa čak i klasno pripadamo, puno više iskazuje naš dom nego ono u što se ujutro zaogrnemo. Odjeća se može posuditi, vintage model nekog dizajnera možemo jeftino nabaviti na eBayu, logomanija je danas većini osviještenih mladih ljudi neprihvatljiva. Ali dom pun biljaka koje nas vole pa rastu prema nebu ili predmeta 'pritrujenih' osobnom poviješću, to ne možemo lažirati. To jest suštinski naš lifestyle. To znaju i modni dizajneri. Virgil Abloh surađivao je s Ikeom, a potom napravio i svoju kolekciju Off-White predmeta za dom, baš kao što je imaju gotovo sve modne kuće. Armani ima čak i hotele. Njega je pomama za savršeno dotjeranim prostorom uhvatila pradavno, a ako vas još nije, najbolje da sve nabrojene serije izbjegavate. Adiktivno je to, pa može postati i štetno!
Piše: Nada Mirković
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju magazina Elle #230