Piše Ivan Ilić: Povratak Johna Galliana u Dior će biti sve, samo ne iznenađenje

Divlja mašta modnih entuzijasta i medija u posljednje vrijeme parira mašti najvećih teoretičara zavjera našeg vremena. Možda najveća fantazija, ili ‘mokri san’, u nedostatku boljeg opisa mentalnog stanja većine današnje modne publike, je povratak Johna Galliana na tron u Dioru. Sretnici koji su imali priliku svjedočiti njegovoj eri u Dioru u stvarnom vremenu manifestiraju njegov povratak od trenutka kada se vratio na modnu scenu nakon antisemitističkog ispada u pariškom restoranu La Perle, no odnedavno im se pridružuje novi val Gen Z i mlađe populacije koja se istog tog ispada ni ne može sjećati. Posebice nakon dokumentarnog filma Uspon i pad Johna Galliana koji je prije svega na narcisoidan i revizionistički način oslobodio Galliana od reliquiae reliquiarum kritika na njegov račun, izgleda da se kruna kralja mode ponovno vraća u prave ruke. Kao da mu spektakularna artisanal kolekcija za Margielu ranije ove godine nije bila dovoljna za to.

Prve teorije zavjere o njegovom povratku je itekako rasplamsao sam kraj dokumentarnog filma u kojem, po prvi put nakon 11 godina posjećuje atelje Christiana Diora i arhivu prepunu njegovih najboljih modnih radova. Upravo u tom trenutku se diljem svijeta definitivno čuo glasni uzdah nad spektakularnom erom mode koja je daleko iza nas, one kada je modni spektakl bio zaista spektakl i konceptualan kulturni događaj o kojem bi brujali svi. Novi val nade u njegov povratak je stigao jučer, kada je poznati istraživački portal Miss Tweed objavio breaking news o tome kako Galliano neće obnoviti svoj ugovor s Margielom i kako je to vrlo vjerojatno posljednji korak pomno planiranog povratka u Dior.

Kako u Dior, pitate se. Pa tamo je Maria Grazia Chiuri već gotovo jedno desetljeće i nigdje se nije čulo tračeva kako će napustiti svoju poziciju? Dogovor na to pitanje se još ne zna, no u članku Miss Tweed se lamentira o činjenici kako bi rukovodeći u LVMH-u bili itekako spremni žrtvovati Chiuri, koja je svijet Diorovih modnih dodataka i torbica digla na intergalaktičke proporcije zarade, za povratak nekadašnjeg genijalca. U članku se navode izvori bliski Dioru i Margieli, a sudeći po dosadašnjim i izuzetno točnim prijelomnim vijestima iz svijeta mode, Miss Tweed bi zaista mogli biti u pravu. Sve ove informacije ćemo uzeti cum grano salis, no postavlja se nekoliko pitanja koja muče svijet mode preko jednog desetljeća. Je li Margiela bila samo rehabilitacija za Galliana? Je li jedna od najvažnijih kuća u povijesti mode bila samo etapa u velikom povratničkom projektu i ništa više od toga?

Ta, prvenstveno prava pitanja su se počela postavljati nedugo nakon možda najuspješnije modne revije ove godine. Artisanal kolekcija za 2024., Margielin pandan za haute couture kolekciju, je po navodima mnogih ponovno vratila vjeru u modu i njenu neopisivu moć zavođenja. Podsjetila nas je na neko minulo razdoblje koje je završilo jačanjem društvenih mreža prije više od jednog desetljeća i probudila našu želju i nostalgiju za tim vremenima. Kakva sretna slučajnost da je upravo Galliano tada bio protagonist, naravno uz McQueena, Elbaza, Jacobsa i ostale genijalce tog doba.

Naravno, nemoguće je odvojiti Galliana od Gallianove estetike, koja ja polako, ali sigurno difuzijom ušla u genetski kod koji je postavio Martin Margiela. Ipak, kroz posljednjih desetak godina smo od Galliana dobili fenomenalne kolekcije za Margielu koje su uistinu proširile i poštivale filozofiju brenda, no ovo je bila prva kolekcija koja je bila Galliano za Galliana, gdje je Maison Margiela spuštena u status proizvođača, a ne samostalnog brenda. Da, riskiram to da me modni fanatici stave na stup srama zbog ovoga, ali počinje me iritirati ova era Margiele koja je doslovno i isključivo Galliano.

Nigdje to nije bilo očitije nego na ovogodišnjoj MET gali, gdje su najveća imena poput Zendaye i Kim Kardashian nosila custom kombinacije temeljene na Artisanal kolekciji. U dotičnim slučajevima, kao i u fenomenalnoj kombinaciji za Miley Cyrus na dodjeli Grammyja, inspiracija je bio Gallianov rad iz devedesetih i ranih 2000-tih za Dior i njegov vlastiti brend.

Dok nitko ne zabranjuje legendarnim dizajnerima referiranje na vlastiti rad u prijašnjim kućama, pogotovo ne nekome tko nosi ime John Galliano, u ovom slučaju je to prešlo iz elegantnog referiranja u usuđujem se reći drske 1:1 prerade njegovih prošlih radova. Da, divno je vidjeti vintage komad, ali on preradom rukama druge kuće postaje samo simulakra u kojoj je kolateralna žrtva Maison Margiela. Daleko je to od primjerice Daniela Roseberryja u Schiaparelliju ili Jonahtana Andersona u Loeweu koji DNK kuće uspješno osvježavaju za suvremeno doba.

Danas s punim pravom možemo reći kako su uzde Margiele spremne za preuzimanje od strane nekog drugog, možda mlađeg dizajnera ili dizajnerice.Vjerujem kako ćemo sigurno do kraja godine čuti potvrdu bombastičnih navoda kako Galliano odlazi iz Margiele. Bit će to dan kaotičniji od onog kada je Virginie Viard otišla iz Chanela i onog kada je Biden odustao od predsjedničke utrke.