Za potrebe ovog teksta pročitala sam cijelu povijest odnosa Bena Afflecka i Jennifer Lopez. Ne samo da sam se radi toga osjećala kao žestoki voajer, već sam se u par navrata zapitala želim li zaista pisati analizu odnosa o kojem informacije, realno, skupljam putem tabloida i lifestyle medija zaogrnutih u tabloide. Ali, što ćemo: popkulturalne ikone fasciniraju i inspiriraju oduvijek. Posebno su nam interesantne žene. J Lo uspjela je u vrijeme kad ženama to nije bilo lako (ne želim reći da nam je danas lako - ali kad je ona kretala u svoju zabavljačku karijeru sasvim sigurno je jadnoj Latini bilo mnogo teže). U svom govoru na koji sam također naišla istražujući fenomen zvan Jenny from the block (što je ime jedne od njenih pjesama koja mi je posebno draga) na Elle Women in Hollywood nagradama Jennifer je djelomično progovorila o bitkama koje je vodila tijekom svoje karijere: ne samo da je bila iz manjinske zajednice pa samim time predodređena isključivo za uloge (ako ikakve!) koje je industrija zabave tada namijenila latino djevojkama (vesela najbolja prijateljica, sobarica, prijateljica noći), već je bila (i je) senzacionalno zgodna.
Da, mogle bismo uzviknuti: - Ne zezaj, JLo, to je prednost, ali, čekajte malo. Jennifer sa suzama u očima tvrdi kako je dodatno morala raditi da dokaže da je ujedno I pametna I talentirana. Mnoge ljepotice, i svjetske i naše, potvrđuju tu predrasudu. Čak je i njezin današnji suprug prije dvije godine rekao da mu je drago što mu se čini da Jennifer konačno dobiva pažnju i nagrade koje zaslužuje, navodeći kako nikad u životu nije upoznao nekoga tko toliko radi. (Slično je za Gwyneth Paltrow ustvrdio njezin suprug). Možemo se onda u uvodu svi složiti za je Jennifer hard working žena, koja je dobrano zaradila sav uspjeh koji ima u životu, rušeći pritom par žestoko ukorijenjenih predrasuda. Teško da postoji žena koja bi rekla da „ne voli Jennifer Lopez“. Oduševljava nas karijerom, tijelom, plesnim pjesmama, nestvarnom energijom i željom da i dalje stvara. Zašto nam je onda, kad ju toliko volimo i cijenimo, toliko teško povjerovati da je konačno- osim uspješna- i sretna u ljubavi? Dvije riječi: Ben Affleck. Super zgodan tip, super i uspješan. Talentiran kao storyteller, talentiran kao glumac. U redu, ima svoj sijaset problema, ali, tko ga nema? Hodao je s JLo nekad tamo davno u prethistoriji kad su izaslanici medija poznatiji kao paparazzi bili sposobni uništiti čovjeku život (pogledati pod Lady Diana, Britney Spears, Lindsay Lohan, Paris Hilton, Pamela Anderson, Mischa Barton), no njihova je veza, ako ćemo biti posve otvoreni, i tada podizala obrve. Naravno da na scenu ulaze predrasude o tome što su pravi umjetnički tipovi.
U tadašnjem je svijetu JLo bila „samo zabavljačica“, netko tko je možda steaming hot i u stanju je nositi ONU Versace haljinu, i napuniti Arene, ali Ben je bio „pravi umjetnik“. Ne samo zato što je bio bijeli muškarac (iako je to dakako pomagalo njegovom kredibilitetu), već i zato što je bio- znam da će to danas zvučati smiješno- alternativan. Pušio je što je u Americi tada bio znak revolucionara ili luđaka, nije se činio opsjednut izgledom (dakako, nije ni morao biti, jer je za bijele frajere uvijek bilo dovoljno da se više-manje samo pojave), nije se činio ni opsjednut slavom. Čak se činilo da mu ide na živce! Dobro, možda bi bio pre straight i clean za Jabuku, ali na Hollywood tada djelovao je kao da su u svoje redove primili žestokog underdoga. Njegov najbolji prijatelj Mat Damon i on djelovali su kao da su slučajno ušetali u industriju, i počeli pisati (a Ben i režirati) zapanjujuće dobre filmove i priče. (Znam da sam dosadna, ali moram vas podsjetiti da bi u to doba žene teško napisale i snimile zapanjujuće dobru originalnu priču bez neopisivog truda, zaleđa i Harveya Weinsteina koji vam puše za leđima). Bili su ne samo zlatni dečki- nego dečki koji sve što dodirnu pretvaraju u zlato, dok su pritom spontani i neopterećeni. (Činjenica da je Affleck gonjen demonima adikcije nastupit će na scenu kasnije). A J Lo je brutalno zgodna Latinoamerikanka koja pjeva o blingu i seksu. Je, ona JEST ogromna zvijezda, ali ona „nije“ (NAVODNICI!) profinjena, načitana, privilegirana. Spoj njih dvoje bacio JEST medije u afan, ali nitko nije vjerovao da su meant to be. Affleck je djelovao kao da je bačen u njezin svijet snimanja videospotova koji koštaju kao danas jedan film za Netflix na jahtama, mazanja tijela kremama za samotamnjenje, neumornog poziranja fotografima. Odjednom je izgubio kredibilitet kao pametni hollywoodski blistavi outsider. I sam će kasnije reći da mu je ta krema jedna od najvećih životnih grešaka. (Što MORA, ali naprosto MORA biti pretjerano).
Zaruke su se dogodile brzo, a vjenčanje se još brže otkazalo. Sve je popraćeno brojem naslovnica koje nitko nikad nije izbrojao. Lopez će kasnije priznati da joj je srce bilo u potpunosti slomljeno i da se dio nje nikad nije oporavio zbog tog prekida. Nije ni čudo: užasno je izgubiti ljubav u koju si vjerovala, a sigurno je još teže uvjeravati cijeli svijet da je zaista u pitanju ljubav, da bi onda pred očima tog istok svijeta izgubila bitku. Kako to obično bila sa slomljenim srcem, Lopez i Affleck su ga preživjeli i nastavili snimati i nizati uspjehe. Oboje su se oženili, dobili djecu, nastavili biti velike zvijezde. Affleck je nastavio biti „običan tip“ koji samo uživa u filmu, i činilo se da mu stvarno odgovara što se ne mora fotografirati, snimati, postati po Instagramima. Lopez je nastavila biti her amazing hot bling self i njihova bi veza postala dio rubrika „sjećate li se da je ovaj čudan par jednom bio zajedno“ da nisu šokirali publiku ne samo povratkom u ljubavni odnos 20 godina kasnije, već još jednim brzinskim (Las Vegas) brakom, te spajanjem djece u ogromnu obitelj. Od kad su ponovno pronašli ljubav, Ben i Jen ne prestaju biti meta društvenih mreža. Jer: da, iako su tabloidi danas na odumiranju, komentari na društvenim mrežama su nešto čemu ni jedan mega popularan ljubavni par ne može pobjeći. Čini se da ni drugi put javnost nije uvjerena da je to-to. Zašto?
Affleck nije u ovih dvadeset godina uvjerio publiku u svoju dobrotu. Da, imao je par sjajnih trenutaka u braku sa zaista divnom Jennifer Garner, ali je nakon razvoda uspio izjaviti da je taj brak kriv za njegov alkoholizam (?), a uspio je i da ga tada već bivša supruga vodi na odvikavanje. Istina, ovisnost je bolest, ali Affleckova je na momente izgledala kao obijest privilegiranog sve manje dečka a sve više odraslog čovjeka. Možda se ne bismo trebali osvrtati na činjenicu da je nakon razvoda upao u klasičnu vezu sa zgodnom puno mlađom up and coming glumicom, ali kad se sve navedeno zbroji, Affleck je sve više djelovao kao izgubljeni slučaj vječno nadurenog Petra Pana, a J Lo kao netko kome frajeri koje non stop vuče za sobom samo smetaju u svojoj apsolutnoj genijalnosti. Dokumentarni film Halftime na Netflixu otkriva da i čak i JLo ima neku vrstu imposter sindroma. Što nas dovodi do ranjivog zaključka da sve žene, koliko god uspješne bile, stalno sebi samima dokazuju da su vrijedne- pažnje, ljubavi, karijera. I često smo, nažalost, spremne na kompromise u strahu da se ne otkrije da mi zapravo nešto od navedenog ne zaslužujemo. Svaki uspješan partner kojeg je JLo imala uz sebe u jednom je trenu počeo izgledati kao uteg koji ju želi zaustaviti. A ona je, realno, KOMETA.
No - srce želi što srce želi, a Lopez je očito dvadeset godina silno htjela izgubljenu ljubav. Bila je spremna na sve: selidbu u LA, nove škole za djecu, novi brak, tri vjenčanice, vjenčani ples za pedeset godina starog mladoženju, a evo, od prekjučer, i obranu njegovog lica koje prilično često u javnosti- opet- djeluje kao da je n***** a ne sretan jer hoda po crvenom tepihu (ili ulici) sa Jennifer Lopez. I da, JLo je u pravu: zašto bismo se mi zamarali njegovim izrazom lica- ali, come on, čovjek ne može da se ne zapita zašto bi netko tko je performer i tko je zvijezda u Hollywoodu već desetljećima (dakle, netko tko dobro ZNA pravila medijske igre) bio namrgođen dok hoda ruku pod ruku sa senzacionalnom Jennifer Lopez, apsolutnom kraljicom svemira, koja suodgaja njegovu djecu i koja je promijenila mjesto stanovanja da bi bila s njim, sve to dok snima filmove, odgaja i svoje tinejdžere, i izgleda kao sto milijuna zlatnih poluga? I da- jesmo, sigurni smo da joj Affleck daje nešto što njoj duboko, intimno treba, i znamo, jer nismo površni, da je to najvažnije, ipak, nešto mora biti rečeno i o tome koliko je naporno da muškarci maltretiraju žene svojom lošom voljom u javnosti (u redu, čujem vas, sigurno se to događa i u obrnutom slučaju, i, priznajem bez dvojbe i ustezanja- i TO je naporno). Ako se ne možeš nasmijati dok si na događaju na kojem si ti nominiran za nagradu a žena ti je jednostavno jedna od najzanimljivijih persona pop kulture ovog trenutka, to nije osobna sloboda, to je u najmanju ruku čudno.
Nitko (ali zaista: NITKO) ne očekuje od Afflecka ili bilo kojeg drugog frajera stavljenog u poziciju pratnje da se ponaša kao Tim Burton kad je nedavno prvi put izašao na tepih s Bellucci (iako ne možemo reći da nemamo simpatije za njegovo uzbuđenje), ali memeovi Affleckovog lupanja vratima auta koja otvara za Lopez, prevrtanja očima, loše volje i generalno cijelog feelinga da je – opet!- ulovljen u zlatnu klopku - iritiraju publiku i navode nas ju da, možda nepošteno, pomisli- opet!- ali ona može bolje! Ali ona zaslužuje bolje! Istina: Affleck nije aktivan na društvenim mrežama, a Lopez je od njih napravila biznis. Ali neravnopravnost postova koje dijele i ljubavnih izjava u novinama odavno je prešla stereotipnu ispriku „muškarci su zatvoreni, ne vole dijeliti emocije s drugima, žene su ekspresivnije“, i postaje ne kamenčić nego kamen čija sjena stoji nad onim što bi JLo voljela- a to je da ona ne mora govoriti da je njezin muž zaista sretan. Brak je dubok intimni dogovor između dvoje ljudi, da. Ali kao i sve na ovom svijetu ima svoju pojavnost. Za neke od nas to je obiteljska večera na koju se nikome ne ide, ili tulum s glazbom koju ni u snovima ne bi slušao/slušala. Za JLo, to je videospot ili red carpet. Zašto nam je toliko stalo do njene sreće? Jer se konačno obrnula paradigma: i nije više ona ta koja je ulovila zlatnog talentiranog dečka, već svijet stvarno vjeruje (ili barem najglasniji od nas) da uspješne žene trebaju ljubav i support, a ne frajera čije poteze moraju objašnjavati. Voajerima poput nas.
