Dok ljetni praznici pružaju djeci prijeko potrebnu pauzu od školskih obaveza, povratak u školske klupe često predstavlja pravu emotivnu vožnju. Promjena ritma, povratak strukturiranim obavezama i ponovno prilagođavanje socijalnom okruženju mogu izazvati kod djece čitav spektar emocija – od uzbuđenja do tjeskobe.
Tim povodom, razgovarali smo s Rebekom Bulat, psihologinjom i profesoricom koja nam je otkrila kako povratak u školu nakon produženog odmora utječe na mentalno zdravlje djece, te nekoliko praktičnih savjeta koja im mogu pomoći u prilagodbi. Uz prave alate i pristup, povratak u školu može postati manje stresan i više uzbudljiv korak prema novim životnim avanturama!
1. Kako povratak u školu nakon produženih ljetnih praznika utječe na mentalno zdravlje djece?
Povratak u školu može biti izazov za djecu, osobito nakon dužeg odmora poput ljetnih praznika. Neka će djeca jedva čekati povratak u školu, neka se školi neće toliko veseliti. No, i za jedne i druge je to prijelaz iz vjerojatno manje strukturiranog u više strukturiran okoliš i drugačije rutine od onih koje su imali tijekom praznika, a time i zahtjev na djecu za prilagodbu tim promjenama. Istraživanja, a i iskustva u radu s djecom nam govore da neka djeca mogu doživljavati povećanu tjeskobu, napetost, češće promjene raspoloženja dok se ponovno prilagođavaju školskom okruženju. Navedeno ovisi o samom djetetu, njegovim prethodnim iskustvima, očekivanjima, temperamentu ali i okolnostima u kojima dijete živi i u kojima se školuje. Prethodno iskustvo stvara nova očekivanja, pa je tako privikavanje na novu školsku godinu sigurno teže za onu djecu koja u školi očekuju akademski pritisak ili imaju poteškoća u odnosima s vršnjacima. Roditelji su u tim slučajevima posebno bitni jer je škola važan dio života djeteta i ako u tom dijelu dijete doživljava svakodnevni veći stres i neugodu, potrebno je nešto promijeniti kako bi se dijete osjećalo uspješno i prihvaćeno u školskom okruženju. Nova školska godina prilika je u tom smislu za stvaranje drugačijih iskustva. Općenito održavanje otvorene komunikacije s djetetom i poticanje na izražavanje osjećaja može olakšati prijelaz.
2. Postoje li specifične promjene u raspoloženju ili ponašanju koje roditelji i nastavnici trebaju pratiti?
Potrebno je pratiti promjene u raspoloženju djeteta poput npr. veće razdražljivosti, plačljivosti, povlačenja ili promjena u spavanju, navikama hranjena i sl. Djeca koja doživljavaju tjeskobu zbog povratka u školu mogu se također žaliti na neke tjelesne simptome poput glavobolje, trbobolje bez jasnog uzroka, nastojati izbjegavati školske obaveze. Kada je pritisak toliko jak i dijete nema resurse kako se s njim nositi, dijete će emocionalni pritisak početi osjećati na tjelesnoj razini. Ako se ovako nešto primijeti važno je razumjeti pozadinu djetetovih osjećaja jer jedino tako mu možemo pomoći. Jedno rješenje ne odgovara svima. Neko dijete tako može imati navedena ponašanja i osjećaje zbog straha od odbacivanja vršnjaka, neko zbog straha od ispitivanja i ocjena, straha od neuspjeha, a netko zbog visokih očekivanja roditelja. Različiti uzroci zahtijevaju od nas različitu podršku.
3. Na koji način roditelji mogu pomoći djeci da se lakše prilagode povratku u školu?
Povratak u školu je na neki način zahtjev za prilagodbu svih članova obitelji, ne samo djece. Roditelji se također vraćaju nekim rutinama, obavezama koje tijekom praznika nije bilo. Osjećaj zajedništvo ulaska u novu školsku godinu pomoći će djeci. Korisno je razgovarati o očekivanjima i željama za novu školsku godinu, pričati o svemu lijepom što nam ona donosi. Također planirati zajednički rutine, uključiti dijete ovisno o dobi i interesu u neke pripreme za novu školsku godinu (promjene npr. u dječjoj sobi, kupovina školskog pribora i slično). Iako je dobro naglašavati pozitivna očekivanja od onoga što slijedi,navedeno ne smije biti sljepoća za razumijevanje dječje potencijalne neugode ili brige oko početka škole. Roditelj može otvoriti i takav razgovor ako neka briga ili nelagoda postoji kako bi zajednički pronašli rješenja ili samo umirili dijete. Korisno može biti i planirati u tjednu ovisno o novim obavezama i neke nove obiteljske rutine koje će djetetu dati osjećaj zajedništva i sigurnosti kroz predvidljivost, kao npr. večer za društvene igre, gledanje filma i sl. Ono što je svakako i isključivo na roditelju je uvoditi ponovno jasnu dnevnu strukturu prilagođenu školskim obavezama. Tu je u današnje vrijeme posebno važno spavanje kojega mnogo školske djece danas ima premalo za svoje potrebe. Nenaspavana djeca imaju lošiju koncentraciju, teže reguliraju svoje osjećaje što im može donositi više problema u školi s gradivom i/ili vršnjacima.
4. Koje su najbolje prakse za postupno vraćanje u rutinu, posebno kada je riječ o ranijem buđenju i izvršavanju obaveza?
Tijekom praznika, slobodnije rutine, manje obaveza, duži dani stvaraju i opušteniji pristup dnevnim rutinama. Za djecu je veoma važno da u školu idu naspavana pa je mnogima potrebno, s obzirom na ranije buđenje, promijeniti vrijeme odlaska na spavanje. Dijete će se teško prilagoditi ako imamo odjednom zahtjev za promjenu odlaska na spavanje za jedan sat ranije ili više. Korisnije je nekoliko dana pomicati to vrijeme za 15 minuta do pol sata prema vremenu kada mislimo da bi dijete trebalo ići spavati. Također važno je i što dijete radi prije spavanja, pa osim samog vremena spavanja treba voditi računa i o smirujućoj rutini koja vodi k spavanju koja će doprinijeti kvaliteti dječjeg sna. Povratak školskim obavezama je i povratak nekim drugim obavezama i zahtjevima koje će pomoći djetetu da ima poticaj za razvijanje osjećaja samostalnosti, samoefikasnosti, da se zna nositi i s dosadnim i možda frustrirajućim zadacima. To se odnosi na male odgovornosti vezane za brigu za sebe poput odijevanja, brigu za školsku torbu i pribor, neki redovni kućanski zadatak. Ovakvi zahtjevi podržavaju i razvoj izvršnih funkcija djeteta koje su važne i za svladavanje školskog gradiva. Djeca koja imaju kućanske zadatke imaju bolju radnu memoriju i veću vještinu inhibicije (bolju samokontrolu).
5. Pad koncentracije je čest problem u prvim tjednima nakon povratka u školu, a ne idu mu u prilog ni produženi praznici. Što preporučujete kao najučinkovitije metode za poboljšanje koncentracije kod djece?
Normalno je da im, i to posebno mlađoj djeci, češće odluta pozornost, da ranije osjete zamor zbog praćenja nastave. Kod kuće je važno paziti na već spomenuto spavanje, vrijeme na ekranima, alii na vrijeme u kojem se dijete može slobodno igrati i biti tjelesno aktivno. Slobodna igra nije gubljenje vremena, ona je posebno mlađoj djeci vrlo važna, zapravo neophodna. Djeca koja nemaju u spavaćoj sobi ekrane, te djeca koja redovno čitaju imaju i bolju koncentraciju. Također djeca mogu imati lošiju koncentraciju zbog nekih drugih problema, npr. socijalne anksioznosti zbog koje ne mogu adekvatno pratiti nastavu.
U takvim slučajevima bitno je baviti se osnovnim uzrokom.
Nekoj djeci treba pomoći u zadržavanju pozornosti na pisanje zadaće tako da im se pomogne isplanirati što će i kada raditi, da im se pomogne podijeliti veći zadatak na manje segmente, ali da ih se unutar tog plana potiče na samostalnost. Obiteljske rutine poput rutine odlaska na spavanje, čitanja priča u predškolskoj dobi, povezane su s manje problema u ponašanju, manje problema s nepažnjom i boljim akademskim vještinama djeteta. Naša stabilna organizacija obiteljskog života, primjereni zahtjevi i naša emotivna dostupnost djeci, podrška je djetetu za nošenje s izazovima i kada ono nije s nama.
6. Mogu li djeca koja su bila izolirana tijekom praznika imati teži prijelaz natrag u školsko okruženje?
Neka djeca da, neka ne. Ovisi o djetetu. Djeca koja imaju razvijene socijalne vještine i dobre odnose s vršnjacima u školi, iako će doživjeti promjenu ponovnim početkom školske godine, brzo će se i vjerojatno s veseljem na nju naviknuti. Ona djeca koja u socijalnim odnosima inače imaju teškoća, zbog manjka iskustava s vršnjacima tijekom praznika će možda imati više nelagode zbog povratka u školu i potencijalno povratku grupnoj dinamici koja im je možda prethodno izazivala neugodu. U tim se situacijama može povećati socijalna anksioznost i toj djeci roditelji mogu pomoći tako da pronađu način da se dijete postepeno vrati druženju vršnjacima s kojima je tijekom ljeta izgubio kontakt, u igrama u malim grupama ili jedan na jedan. Od pomoći je također uključivanje u one izvanškolske aktivnosti koje su predmet djetetova interesa, putem kojih će dijete pronaći zajedništvo s djecom koja su mu po tim interesima slična.
7. Koje su najčešće pogreške koje roditelji čine tijekom pripreme djece za povratak u školu, a koje bi trebalo izbjeći?
Pogreške bi se na neki način odnosile na propuštanje prethodno naglašenog kao važnog. Djeci ćemo otežati ako o promjenama ne pričamo, ako promjene ne planiramo, ako ignoriramo njihove moguće brige, ako im ne pružimo jasnu i predvidljivu obiteljsku strukturu i zahtjeve. Sve je to povezano zapravo s prilagodbom samih roditelja na početak škole, odnosno koliko oni o početku škole razmišljaju, kako se s njim nose, izbjegavanjem ili aktivnim suočavanjem, kako ga planiraju, što od početka škole očekuju, imaju li kakve brige, koliko imaju resursa za nošenje sa svime što škola za cijelu obitelj donosi.
8. Na što roditelji trebaju obratiti posebnu pozornost u prvim tjednima nove školske godine kako bi osigurali da njihovo dijete bude emocionalno i mentalno stabilno?
Najvažnije je da roditelji budu dostupni djeci. I to ne samo vremenskim i tjelesnim, nego i emotivnim prisustvom. Roditelj koji ima kapaciteta vidjeti dijete jer se zna pobrinuti za svoje potrebe moći će uočiti sve važno za prilagodbu djeteta na školu, pokrenuti potrebne razgovore, moći stvarno čuti djetetove brige bez odbacivanja da su one male i nebitne te tako biti podrška prilagodbi na novost. Sigurnost koju dijete osjeća iz odnosa s roditeljem postaje sigurnost koju dijete nosi u sebi i kada odlazi u vanjski svijet. Dakle pobrinite se za sebe, kako bi mogli pružiti djetetu sve što mu treba. Strahovi su zarazni. Ako imate strah od nečega vezanog uz (ponovni) polazak djeteta u školu i ne znate kako se s njim nositi, velika je vjerojatnost da će se on prenijeti na dijete.
