Sve što je moglo poći po zlu s novim albumom Katy Perry, pošlo je. Njezin sedmi studijski album 143 je izašao u petak nakon što je američka glazbenica napravila uvertiru s lead singlom "Woman's World" u srpnju.
Perry je opisala 143 kao „dance party na koji su svi pozvani“, ali se čini da se rijetko tko odazvao. Album je došao do broja od 6.6 milijuna streamova na Spotifyu. Usporedbe radi, čisto da bude jasno koliko je to malen broj za glazbenicu njezine popularnosti, album Short n' Sweet Sabrine Carpenter je imao 57 milijuna u istom razdoblju. Na albumu je snimila četiri dueta. Prvi je "Gimme Gimme" s 21 Savageom, zatim odmah nakon dolazi "Gorgeous" u suradnji s KIm Petras koja se pojavila u spotu za "Woman's World." Doechii joj se pridružila na "I'm His, He's Mine", te "Artificial" s JID-om. Dueti obično dovode do većeg broja slušanja, ali joj niti to nije pomoglo.
Prije nego što je album opće izašao, Perry nije naletjela na oduševljenje. Veliki razlog za to je odabir producenta Dr. Lukea koji je već prije s njom radio na pjesmama poput klasika "California Girls" i "Roar." Protiv ovog producenta je glazbenica Kesha pokrenula sudski spor 2014. godine za seksualno zlostavljanje. Ali, to nije jedini problem ovog albuma. Za početak, teško je vjerovati njezinoj rečenici da su nove pjesme nastale iz ljubavi. Cijela promocija prije službenog izlaska albuma je bila isforsirana. Perry se htjela predstaviti kao party girl koja živi od danas do sutra, ali joj to nikako nije išlo. Njezina publika ju tako ne doživljava, niti joj je uspjela to servirati. Glazbenice poput nje koje se više od 20 godina nalazi u biznisu, trebaju rasti sa svojom publikom ukoliko žele zadržati relevantnost.
Pop svijet je nemilosrdan i ako publika namiriše dosadu i neautentičnost, odmah to miče s dnevnog reda. Upravo nas to dovodi do još jednog velikog problema 143 - neautentičnost. U svijetu kojeg je predvidio Andy Warhol svojim slavnim citatom "U budućnosti će svi biti poznati na 15 minuta", autentičnost je najvažnija valuta. Cijelo ljeto je Perry htjela biti ono što nije: milenijalka je htjela preko noći postati pripadnica Gen Z generacije. Što se tiče same glazbe, cijeli album nema niti jednu pjesmu koja posebno iskače iz mase. Stihovi su toliko generično napisani da je nemoguće zapitati se jesu li u studiju koristili ChatGPT: Is it a crush? Makin' me blush/Here I go again, I'm falling in love/Catchin' my breath whenever we touch/Here I go again, I'm falling in love.
143 zvuči kao da je Perry jednog dana ušla na TikTok, prelistavala videa da čuje kakva glazba se vrti, te je pokušala napraviti album prepun glazbe "kakvu mladi danas vole i slušaju." Ovaj rollout će poslužiti kao primjer par excellence što rade glazbenici glazbenice koji su zapeli u razgovorima u diskografskim kućama koje im uporno govore da trebaju glazbu čiji će se isječak od 10 sekundi vrtjeti na TikTok videima.
