Za razliku od prvog, drugi dio 4. sezone serije Emily u Parizu nije nas razočarao!

Jučer sam pridružila brojnim obožavateljima koji su (napokon) pogledali drugi dio 4.sezone popularne serije Emily u Parizu. Iako uvijek imam mišljenje o svemu, moram priznati kako o ovoj seriji i nemam neko posebno i jako pametno mišljenje. No, serija je upravo s tim ciljem i napravljena. Ne moramo o apsolutno svemu imati mišljenje i ne mora svaka serija sa sobom vući težinu stvari s kojima se svakodnevno suočavamo. Neke serije su jednostavno "glupaste", služe kao bijeg i odmor od svakodnevice i stavljaju naglasak na lijepe životne trenutke poput pravih prijateljstva, ljubavnih romansi i mode.

Upravo te "cozy" serije su mi omiljene, a ovaj kišni vikend bio je kao idealan za preostalih 5 epizoda 4. sezone Emily u Parizu. Razočarati je možda preteška riječ, ali moram priznati da me kraj prvog dijela (kojeg smo nadam se već svi pogledali) i nije oduševio. Od prve sezone ne vjerujem u ljubavnu romansu Amerikanke u Parizu i kuhara koji 3 sezone ne može odabrati između dvije žene, pa kada sam vidjela da je Emily ipak završila s Gabrielom, pomislila sam, je l' moguće da je pored savršenog Britanca koji je građen kao grči bog, a tretira je kao svoju božicu, završila s nekim kome je dugo bila druga opcija. No, nakon drugog dijela, ispalo je da je Emily ipak nešto pametnija, a stvar je, kao i uvijek, spasio zgodni talijan imena Marcello.  

Marcello je uspio udaljiti Emily od toksičnog Gabriela, čak i od predivnog Pariza i doveo je u Rim, Vječni Grad u koji se jednostavno nemoguće ne zaljubiti. Što se Alfija tiče on se za svoju sreću pobrinuo sam, a bez da puno otkrivam, za istu se u drugom dijelu pobrinula i Sylvie koja je iskoristila sve ono najbolje od Rima.

Osim Marcella, novi lik u seriji je i Genevieve, izvanbračna kći Sylvinog muža, koja mi od samog početka nije "legla". Kasnije se ispostavilo da je moja odbojnost prema liku opravdana, pa je tako Genevieva opsjednutost s Emily došla do te mjere da je Genevieve umislila kako se sviđa Gabrielu. Slavni kuhar se po pitanju nje napokon izjasnio što je pomak, ali opet nedovoljan da ne mislim kako je hodajuća crvena zastavica. 

S druge strane, Emily si je napokon dala oduška, barem u zadnje dvije epizode, a u uživanju u Rimu joj se očekivano pridružila i Mindy čiji se ljubavni odnosi posebno zakompliciraju pri kraju serije. Njihovo prijateljstvo i bezuvjetna potpora možda je i najbolji dio cijele serije, a konkurira mu jedino evolucija Sylvinog i Emilynog odnosa.

Moram dodati kako se osjeti da je radnja serije ponovno dosta ubrzana, pa je tako teško odrediti vremenski kontekst u kojem se likovi nalaze. Također, prelaženje preko nekih stvari, za Emily je izgleda pice of cake, a scena u kojoj je barem na trenutak pokazala da je istinski povrijeđena, bila je ona na Božić kada je agresivno plakala ispred crkve. Samo mi nije bilo najjasnije, plaće li zbog Gabriela, Alfija ili jednostavno zbog osjećaja samoće i nostalgije koji je osjećala na ovaj obiteljski praznik. 

Obiteljsku povezanost definitivno je osjetila s Marcellom koji je proveo kroz mali talijanski gradić u kojem njegova obitelj živi i radi. Sve u svemu, kraj u kojem Emily ne završava s Gabrielom za mene je happy end, no nažalost, svjesna sam da će u sljedećoj sezoni doći do njihovog pomirenja, samo je pitanje hoće li se to dogoditi u Parizu, Rimu ili možda Krakovu.