“Podrška nakon preživljenog seksualnog nasilja ne smije biti pitanje poštanskog broja!” Ova snažna poruka Ženske sobe pogađa u samu srž problema s kojim se žrtve u Hrvatskoj svakodnevno suočavaju. Dok stručna pomoć i dalje prečesto ovisi o tome u kojem gradu živite i entuzijazmu organizacija civilnog društva, novi serijal od četiri kratka videa Ženske sobe glasno poziva na promjenu. Vrijeme je da podrška postane sustavna odgovornost, a ne geografska lutrija. O tome zašto nam hitno treba dostupan model potpore, što postojećem sustavu nedostaje i kako izgraditi društvo koje ne zakazuje tamo gdje je najpotrebnije, razgovaramo s psihologinjom, dr. sc. Majom Mamulom.
Koji su glavni ciljevi ovogodišnje komunikacijske kampanje i zašto je upravo sada važno govoriti o sustavu potpore žrtvama seksualnog nasilja?
Glavni cilj kampanje Ženske sobe jest skrenuti pozornost na činjenicu da u Hrvatskoj još uvijek ne postoji sveobuhvatan i dostupan sustav potpore osobama koje su preživjele seksualno nasilje. Seksualno nasilje predstavlja ozbiljan društveni problem koji nerazmjerno pogađa žene i djevojke, dok su djeca također među posebno ranjivim skupinama izloženima ovom obliku nasilja. Iako seksualno nasilje predstavlja ozbiljan društveni problem, podrška je i dalje fragmentirana, ovisi o mjestu stanovanja i često se oslanja na rad specijaliziranih organizacija civilnog društva. Hrvatska još uvijek nema dovoljan broj kriznih centara i specijaliziranih organizacija za podršku žrtvama, a Centri za upućivanje žrtava pri bolnicama do sada nisu uopće razvijeni, unatoč međunarodnim preporukama i obvezama koje je preuzela ratifikacijom Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija).
Upravo zato smatramo da je sada važno otvoriti javni razgovor o tome što osobama koje su preživjele seksualno nasilje doista treba kako bi dobile pravovremenu medicinsku, psihološku i pravnu pomoć. Kampanja se nadovezuje na Prijedlog javne politike za potporu žrtvama seksualnog nasilja u Hrvatskoj, koji je Ženska soba razvila na temelju više od dva desetljeća rada sa žrtvama seksualnog nasilja, istraživanja i suradnje sa stručnjakinjama i stručnjacima iz različitih područja. Kampanjom želimo približiti javnosti konkretna rješenja i preporuke za razvoj sustava potpore te pokazati da podrška ne smije ovisiti o projektnim natječajima, pojedinim organizacijama ili mjestu stanovanja, nego mora biti dostupna svima kojima je potrebna. Podrška osobama koje su preživjele seksualno nasilje nije privilegij. To je odgovornost države. Zahvaljujemo Zakladi SOLIDARNA koja je kroz Fond za žene financijski podržala razvoj ovog prijedloga javne politike i samu kampanju.
Kako danas izgleda sustav podrške žrtvama seksualnog nasilja u Hrvatskoj i koje su njegove najveće snage, a koje slabosti?
Sustav podrške osobama koje su preživjele seksualno nasilje u Hrvatskoj posljednjih se godina razvija, no i dalje nije dovoljno sveobuhvatan niti jednako dostupan svim osobama kojima je potreban. Pozitivni pomaci vidljivi su u unapređenju zakonodavnog okvira, većoj vidljivosti teme seksualnog nasilja u javnosti te postojanju specijaliziranih organizacija koje pružaju stručnu psihološku, pravnu i emocionalnu podršku. Također, sve veći broj stručnjakinja i stručnjaka iz različitih sustava prepoznaje važnost edukacije i razvoja pristupa koji su usmjereni na potrebe osoba koje su preživjele seksualno nasilje.
S druge strane, najveći izazov i dalje predstavlja činjenica da Hrvatska nema razvijen sveobuhvatan sustav potpore. Dostupnost usluga značajno ovisi o mjestu stanovanja, ne postoje centri za upućivanje žrtava seksualnog nasilja pri bolnicama, a broj kriznih centara/specijaliziranih organizacija za podršku žrtvama seksualnog nasilja nije dostatan da odgovori na potrebe u cijeloj zemlji. Dodatni problem predstavlja činjenica da se značajan dio postojećih usluga oslanja na projektno financiranje, što otežava dugoročno planiranje i održivost podrške.
Upravo zato smatramo da je potrebno sustavno ulagati u razvoj specijaliziranih usluga podrške, jačati suradnju između različitih sektora te osigurati da svaka osoba koja je preživjela seksualno nasilje može dobiti pravovremenu, stručnu i dostupnu pomoć, neovisno o tome gdje živi i je li nasilje prijavila nadležnim institucijama.
S kakvim se izazovima žrtve najčešće susreću kada odluče potražiti pomoć nakon iskustva seksualnog nasilja?
Osobe koje su preživjele seksualno nasilje suočavaju se s brojnim izazovima već od samog trenutka kada odluče nekome povjeriti svoje iskustvo. Značajan broj žrtava šuti dugo vremena zbog osjećaja srama, straha od osude, nepovjerenja u institucije ili bojazni da im se neće vjerovati. Istraživanja Ženske sobe pokazuju da je upravo strah od reakcije okoline i nepovjerenje u sustav među najčešćim razlozima neprijavljivanja seksualnog nasilja.
Kada odluče potražiti pomoć, osobe koje su preživjele seksualno nasilje često se suočavaju s nedostatkom dostupnih i specijaliziranih usluga podrške, osobito izvan većih gradova. Dodatni izazov predstavlja potreba da više puta iznose svoje iskustvo različitim institucijama, što može biti emocionalno iscrpljujuće i dovesti do ponovne traumatizacije. Mnoge osobe trebaju dugoročnu psihološku podršku, pravne informacije i pomoć u snalaženju kroz različite sustave, no takva podrška nije uvijek dostupna u trenutku kada im je najpotrebnija.
Zbog toga je važno razvijati sustav koji će biti usmjeren na potrebe osoba koje su preživjele seksualno nasilje, osigurati dostupne specijalizirane usluge podrške te smanjiti prepreke koje ih odvraćaju od traženja pomoći. Prvi korak prema oporavku često je upravo odluka da se nekome obrate za podršku, a odgovornost je društva i institucija da na tu odluku odgovore na stručan, podržavajući i dostojanstven način.
Koliko je važna pravovremena psihološka podrška za oporavak žrtava i što se događa kada ona izostane?
Pravovremena psihološka podrška može imati ključnu ulogu u procesu oporavka nakon preživljenog seksualnog nasilja. Takvo traumatsko iskustvo može ostaviti dugotrajne posljedice na mentalno zdravlje, osjećaj sigurnosti, odnose s drugim ljudima, svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života. Međutim, važno je naglasiti da ne reagiraju sve osobe na isti način niti im je potrebna ista vrsta podrške. Zato je važno da pomoć bude dostupna, stručna i prilagođena individualnim potrebama svake osobe.
Kada je podrška dostupna na vrijeme, osobe koje su preživjele seksualno nasilje lakše razumiju vlastite reakcije, dobivaju prostor za proradu traumatskog iskustva te razvijaju osjećaj kontrole i sigurnosti. Osim toga, stručna podrška može pomoći u donošenju odluka vezanih uz prijavu nasilja, zdravstvenu zaštitu, ostvarivanje prava i druge korake koji slijede nakon iskustva nasilja.
S druge strane, kada podrška izostane ili je teško dostupna, osobe često ostaju same sa svojim iskustvom i posljedicama koje ono može ostaviti. To može dovesti do produljene patnje, povlačenja iz društvenih odnosa, teškoća u svakodnevnom funkcioniranju i odgađanja traženja pomoći. Upravo zato važno je razvijati sustav u kojem će specijalizirane usluge podrške biti dostupne svim osobama koje su preživjele seksualno nasilje, neovisno o tome gdje žive i jesu li nasilje prijavile nadležnim institucijama.
Postoje li u Hrvatskoj značajne razlike u dostupnosti podrške između većih gradova i manjih sredina?
Da, razlike su značajne. Dostupnost podrške osobama koje su preživjele seksualno nasilje u Hrvatskoj u velikoj mjeri ovisi o tome gdje žive. U manjim sredinama mogućnosti za dobivanje pomoći često su ograničene, a osobe se nerijetko moraju obraćati službama u drugim gradovima ili koristiti telefonsko i online savjetovanje kako bi dobile potrebnu podršku.
Međutim, važno je naglasiti da problem nije prisutan samo u manjim sredinama. Hrvatska u cjelini ima vrlo mali broj specijaliziranih organizacija i specijaliziranih usluga za podršku žrtvama seksualnog nasilja. Važnu ulogu ima tek nekoliko organizacija specijaliziranih za temu seksualnog nasilja, a pomažu i organizacije koje rade na području nasilja u obitelji te pružaju podršku i osobama koje su preživjele seksualno nasilje, osobito kada je ono povezano s nasiljem u partnerskim ili obiteljskim odnosima. Ipak, specifične potrebe osoba koje su preživjele seksualno nasilje često zahtijevaju dodatna znanja, iskustva i specijalizirane oblike podrške.
Posljedica takve situacije jest da dostupnost pomoći često ovisi o mjestu stanovanja, financijskim mogućnostima, dostupnosti prijevoza ili spremnosti osobe da pomoć potraži izvan svoje lokalne zajednice. Upravo zato važno je sustavno razvijati specijalizirane usluge podrške diljem Hrvatske kako bi svaka osoba koja je preživjela seksualno nasilje mogla dobiti pravovremenu, stručnu i dostupnu pomoć, neovisno o tome gdje živi.
Koje su najčešće predrasude i mitovi o seksualnom nasilju s kojima se i dalje susrećete u javnom prostoru?
Unatoč većoj vidljivosti teme u posljednjih nekoliko godina, u javnom prostoru i dalje su prisutne brojne predrasude i mitovi o seksualnom nasilju. Jedan od najraširenijih jest uvjerenje da seksualno nasilje najčešće počine nepoznate osobe, iako iskustvo rada sa žrtvama i istraživanja pokazuju da je počinitelj vrlo često osoba koju žrtva poznaje – partner, bivši partner, član obitelji, prijatelj, kolega ili druga poznata osoba.
I dalje se susrećemo i s mitovima koji odgovornost za nasilje prebacuju na žrtvu, primjerice kroz pitanja o tome što je osoba nosila, zašto je bila na određenom mjestu, zašto nije pružila otpor ili zašto nasilje nije odmah prijavila. Često postoji i očekivanje da će „prava žrtva“ odmah prijaviti nasilje, detaljno se sjećati svih okolnosti događaja i ponašati se na način koji društvo smatra očekivanim. U stvarnosti ne postoji univerzalna reakcija na seksualno nasilje i osobe koje su ga preživjele mogu reagirati na vrlo različite načine.
Problem s takvim mitovima nije samo u tome što su netočni. Njihova je posljedica nevjerovanje iskustvu žrtve, minimaliziranje preživljenog nasilja i prebacivanje odgovornosti s počinitelja na žrtvu. Takvi stavovi doprinose šutnji o seksualnom nasilju, otežavaju traženje pomoći i dodatno opterećuju osobe koje su već preživjele traumatsko iskustvo.Zato je važno nastaviti educirati javnost i stručne osobe te graditi društvo u kojem će osobe koje su preživjele seksualno nasilje biti dočekane s razumijevanjem, podrškom i povjerenjem.
Kako društvene reakcije na prijavu seksualnog nasilja utječu na spremnost žrtava da potraže pomoć ili prijave nasilje?
Društvene reakcije imaju velik utjecaj na odluku osobe hoće li potražiti pomoć ili prijaviti seksualno nasilje. Ako osobe koje su preživjele seksualno nasilje očekuju da će naići na nepovjerenje, propitivanje vlastitog iskustva, minimaliziranje preživljenog nasilja ili prebacivanje odgovornosti na njih, veća je vjerojatnost da će o nasilju šutjeti ili odustati od traženja pomoći.
S druge strane, podržavajuće reakcije okoline i poruka da odgovornost za nasilje uvijek snosi počinitelj mogu značajno olakšati donošenje odluke o traženju podrške, prijavljivanju nasilja i procesu oporavka.
Što podrazumijeva kvalitetan i žrtvi prilagođen sustav podrške te koje bi usluge trebao osigurati?
Kvalitetan i žrtvi prilagođen sustav podrške mora biti izgrađen na pristupu usmjerenom na osobu koja je preživjela seksualno nasilje, pristupu utemeljenom na razumijevanju traume, rodno osjetljivom pristupu koji prepoznaje seksualno nasilje kao oblik rodno uvjetovanog nasilja te pristupu utemeljenom na ljudskim pravima. To znači da potrebe, odluke i tempo osobe moraju biti u središtu pružanja podrške, uz razumijevanje posljedica traumatskog iskustva i poštivanje njezina dostojanstva, autonomije i prava.
Takav sustav trebao bi osigurati dostupnost specijaliziranih usluga podrške, uključujući psihološku pomoć, pravno savjetovanje, emocionalnu podršku, informiranje o pravima te pratnju u svojstvu osobe od povjerenja tijekom prijave nasilja i/ili kontakta s policijom, državnim odvjetništvom, sudovima i drugim nadležnim institucijama. Osobama koje su preživjele seksualno nasilje važno je osigurati podršku tijekom cijelog procesa oporavka, a ne samo neposredno nakon nasilja.
Važnu ulogu trebali bi imati i centri za upućivanje žrtava seksualnog nasilja pri bolnicama, koji bi trebali omogućiti hitnu medicinsku skrb, prikupljanje i pohranu forenzičkih dokaza, neovisno o prijavi preživljenog nasilja, kao i upućivanje na specijalizirane oblike podrške. Jednako je važna učinkovita suradnja zdravstvenog, socijalnog, pravosudnog i obrazovnog sustava te organizacija civilnog društva kako osobe koje su preživjele seksualno nasilje ne bi morale same prolaziti kroz složen sustav podrške. Cilj je izgraditi sustav koji će biti dostupan, povezan i usmjeren na potrebe osoba koje su preživjele seksualno nasilje, neovisno o tome gdje žive i jesu li nasilje prijavile.
Koliko su stručnjaci iz zdravstva, socijalne skrbi, policije i pravosuđa danas educirani za rad sa žrtvama seksualnog nasilja?
Posljednjih godina vidljivi su određeni pomaci i sve veći interes za edukaciju stručnih osoba iz sustava zdravstva, socijalne skrbi, policije i pravosuđa o temi seksualnog nasilja. Međutim, specijalizirane edukacije i dalje su relativno rijetke te nisu sustavno dostupne svim stručnim osobama koje tijekom svog rada dolaze u kontakt s osobama koje su preživjele seksualno nasilje.
Zbog toga kvaliteta podrške i dalje često ovisi o individualnim znanjima, iskustvu i senzibilitetu pojedinih stručnih osoba. To može dovesti do neujednačene prakse i različitih iskustava osoba koje traže pomoć. Upravo zato važno je osigurati kontinuirane i specijalizirane edukacije temeljene na razumijevanju traume, rodno osjetljivom pristupu i potrebama osoba koje su preživjele seksualno nasilje. Potreba za takvim edukacijama nije prepoznata samo od strane stručnjakinja i stručnjaka i organizacija koje rade u ovom području, već se kontinuirano ističe i u međunarodnim dokumentima i preporukama. Primjerice, GREVIO i drugi mehanizmi praćenja provedbe Istanbulske konvencije redovito naglašavaju važnost specijalizirane edukacije svih stručnih osoba koje dolaze u kontakt sa žrtvama seksualnog nasilja. Kvaliteta sustava podrške ne ovisi samo o dostupnosti usluga, nego i o tome kako osobe budu primljene i tretirane kada zatraže pomoć.
Koje promjene u sustavu smatrate prioritetnima kako bi žrtve dobile bržu, dostupniju i učinkovitiju podršku?
Najvažnijim smatramo razvoj sveobuhvatnog i dostupnog sustava potpore koji neće ovisiti o mjestu stanovanja osobe niti o projektnom financiranju pojedinih usluga. Podrška osobama koje su preživjele seksualno nasilje mora postati sastavni dio javnog sustava, uz dugoročno planiranje i osigurane resurse.
Jedan od prioriteta je podrška daljnjem razvoju kriznih centara/specijaliziranih organizacija za podršku žrtvama seksualnog nasilja, kao i osnivanje centara za upućivanje žrtava seksualnog nasilja pri bolnicama, kako bi osobe mogle pravovremeno dobiti zdravstvenu, psihološku, pravnu i drugu potrebnu podršku. U svom Prijedlogu javne politike za potporu žrtvama seksualnog nasilja u Hrvatskoj Ženska soba zagovara razvoj kombiniranog modela koji uključuje oba navedena oblika podrške. Smatramo da su oni međusobno komplementarni te da jedino njihovim povezivanjem možemo osigurati sveobuhvatan i žrtvi prilagođen sustav podrške. Dok centri za upućivanje pri bolnicama imaju ključnu ulogu u pružanju hitne zdravstvene skrbi, forenzičkoj obradi i upućivanju na daljnje usluge, krizni centri/specijalizirane organizacije za podršku žrtvama seksualnog nasilja osiguravaju dugoročnu psihološku, pravnu i emocionalnu podršku te pratnju kroz proces oporavka.
Također, potrebno je ulagati u kontinuiranu i specijaliziranu edukaciju stručnih osoba iz zdravstva, socijalne skrbi, policije i pravosuđa te jačati međusektorsku suradnju kako bi sustav djelovao koordinirano i u skladu s potrebama osoba koje su preživjele seksualno nasilje. U konačnici, cilj svih promjena trebao bi biti stvaranje sustava u kojem osobe koje su preživjele seksualno nasilje mogu brzo, jednostavno i bez dodatnih prepreka dobiti podršku koja im je potrebna za oporavak i ostvarivanje njihovih prava.
Kako seksualno nasilje dugoročno utječe na mentalno zdravlje, odnose i kvalitetu života osoba koje su ga doživjele?
Seksualno nasilje može imati dugotrajne posljedice na mentalno zdravlje, međuljudske odnose i kvalitetu života osoba koje su ga preživjele. Međutim, važno je naglasiti da ne reagiraju sve osobe na isti način te da opseg i trajanje posljedica ovise o brojnim čimbenicima, uključujući vrstu nasilja, podršku okoline i dostupnost odgovarajuće pomoći.
Budući da je seksualno nasilje traumatsko iskustvo, kod osoba koje su ga preživjele mogu se razviti akutna stresna reakcija i posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), kao i različite anksiozne i depresivne smetnje. Česte su i poteškoće povezane s osjećajem sigurnosti, povjerenjem u druge ljude, samopoštovanjem i slikom o sebi. Posljedice se mogu odraziti na partnerske, obiteljske i prijateljske odnose, seksualno zdravlje, obrazovanje, radni život i svakodnevno funkcioniranje. Mnoge osobe opisuju osjećaje srama, krivnje, bespomoćnosti ili izdaje, osobito kada nakon razotkrivanja nasilja ne dobiju podršku i razumijevanje okoline.
Istovremeno, važno je naglasiti da seksualno nasilje ne određuje osobu niti njezin životni put. Uz odgovarajuću podršku i resurse, osobe koje su preživjele seksualno nasilje mogu se oporaviti, ponovno uspostaviti osjećaj sigurnosti i nastaviti graditi ispunjen i kvalitetan život. Upravo zato dostupnost pravovremene i specijalizirane podrške ima toliko važnu ulogu u procesu oporavka. Iskustvo Ženske sobe, kao i brojna istraživanja, jasno pokazuju da su podrška okoline i pristup specijaliziranim uslugama među najvažnijim zaštitnim čimbenicima u oporavku osoba koje su preživjele seksualno nasilje.
Kakvu ulogu u prevenciji seksualnog nasilja i podršci žrtvama imaju obrazovne institucije, mediji i lokalne zajednice?
Prevencija seksualnog nasilja i podrška osobama koje su ga preživjele ne mogu biti odgovornost samo jednog sustava ili institucije. U tome važnu ulogu imaju obrazovne institucije, mediji i lokalne zajednice.
Obrazovne institucije imaju ključnu ulogu u prevenciji kroz edukaciju djece i mladih o granicama, pristanku, rodnoj ravnopravnosti i nenasilnim odnosima. Također, važno je da stručne osobe u odgojno-obrazovnom sustavu budu educirane za prepoznavanje znakova seksualnog nasilja i pružanje odgovarajuće podrške te upućivanje na specijalizirane usluge.
Mediji imaju značajan utjecaj na način na koji društvo razumije seksualno nasilje. Odgovorno izvještavanje može doprinijeti smanjenju predrasuda i mitova, jačanju povjerenja osoba koje su preživjele seksualno nasilje te informiranju javnosti o dostupnim oblicima pomoći. Lokalne zajednice imaju važnu ulogu u razvoju i dostupnosti usluga podrške te povezivanju različitih sustava i organizacija. Upravo na lokalnoj razini često se odlučuje hoće li osoba koja je preživjela seksualno nasilje moći brzo i jednostavno dobiti pomoć koja joj je potrebna.
Što nam iskustvo rada organizacije Ženska soba govori o potrebama žrtava koje sustav još uvijek ne prepoznaje dovoljno?
Iskustvo Ženske sobe pokazuje da osobe koje su preživjele seksualno nasilje često trebaju mnogo više od jednokratne intervencije ili pojedinačne usluge. Oporavak je proces koji može trajati mjesecima ili godinama, a potrebe osoba mijenjaju se tijekom vremena.
Sustav još uvijek nedovoljno prepoznaje važnost dugoročne, specijalizirane i kontinuirane podrške. Osobama koje su preživjele seksualno nasilje često su potrebni psihološka podrška, pravno savjetovanje, informacije o pravima, pratnja tijekom kontakta s institucijama te podrška u svakodnevnom suočavanju s posljedicama nasilja. Važno je i da podrška bude dostupna neovisno o tome je li nasilje prijavljeno i koliko je vremena prošlo od preživljenog iskustva.
Tijekom godina rada naučile smo da osobe koje su preživjele seksualno nasilje prije svega trebaju da im se vjeruje, da ih se sasluša bez osuđivanja i da im se omogući donošenje vlastitih odluka o tome kakvu pomoć žele i kada su spremne prihvatiti je. Upravo zato sustav podrške treba biti fleksibilan, dostupan i utemeljen na potrebama osoba koje su preživjele seksualno nasilje.
Koju poruku ovom kampanjom želite poslati osobama koje su doživjele seksualno nasilje, ali još uvijek nisu potražile pomoć?
Osobama koje su preživjele seksualno nasilje želimo poručiti da nisu same i da ono što su preživjele nije njihova krivnja. Bez obzira na to koliko je vremena prošlo od iskustva nasilja, imaju pravo na podršku, informacije i pomoć.
Znamo da traženje pomoći često nije jednostavno. Mnoge osobe osjećaju strah, sram, nepovjerenje ili nesigurnost oko toga hoće li im netko vjerovati. Upravo zato važno je znati da postoje mjesta na kojima mogu dobiti podršku, biti saslušane bez osuđivanja i same odlučiti koje korake žele poduzeti. Ovom kampanjom želimo poslati jasnu poruku: oporavak je moguć, podrška postoji i nitko ne bi trebao prolaziti kroz posljedice seksualnog nasilja sam.
Kako građani mogu podržati razvoj sustava potpore žrtvama seksualnog nasilja i doprinijeti stvaranju sigurnijeg i senzibiliziranijeg društva?
Stvaranje sigurnijeg i senzibiliziranijeg društva nije odgovornost samo institucija i organizacija koje pružaju podršku, nego svih nas. Građanke i građani mogu doprinijeti tako da se informiraju o seksualnom nasilju, preispituju predrasude i mitove te reagiraju kada svjedoče nasilju ili njegovom opravdavanju.
Jednako je važno vjerovati osobama koje progovore o preživljenom seksualnom nasilju, pružiti im podršku i izbjeći pitanja ili komentare koji odgovornost prebacuju na žrtvu. Način na koji okolina reagira može imati značajan utjecaj na oporavak osobe i njezinu odluku da potraži pomoć.
Podrška razvoju kvalitetnog sustava potpore znači i zagovaranje dostupnih i specijaliziranih usluga za osobe koje su preživjele seksualno nasilje. Što više kao društvo pokazujemo da seksualno nasilje nije privatni problem pojedine osobe nego ozbiljan društveni problem, to smo bliže stvaranju okruženja u kojem će osobe koje su preživjele seksualno nasilje dobiti podršku, zaštitu i razumijevanje koje zaslužuju.
