Posjetili smo Chef YAO, novi restoran u Zagrebu o kojem se zadnjih tjedana dosta priča i već nakon prvog dolaska jasno je da ovo nije još jedan klasični kineski restoran. Nema pretrpanog menija i nema one poznate formule s desecima sličnih jela. Jela su ovdje ipak postavljena malo drugačije.
Iza cijelog koncepta stoji chef Yao. Ono što pokušavaju napraviti je zapravo je prilično jednostavno za objasniti: uzeti kinesku kuhinju kakvu već svi znamo i pomaknuti je korak dalje u kvaliteti sastojaka, pripremi i okusu.
Manje jela, više fokusa
Meni nije velik i ne pokušava pokriti sve moguće opcije što je zapravo osvježavajuće. Umjesto toga fokus je na manjem broju jela koja se s vremenom nadograđuju. Plan je ubacivati i mjesečne dodatke, ali bez stalne potrebe da se izmišlja nešto novo. Više se radi na tome da ono što već postoji bude sve bolje.
Hrana je konkretna, porcije su ozbiljne i vidi se da se ne ide na minimalizam. S druge strane, primijeti se i da se koristi nešto kvalitetnija baza sastojaka nego što je to inače slučaj kod ovakvog tipa restorana. Neka jela, kako kažu, čak nisu ni zamišljena da budu posebno isplativa već služe kao način da pokažu što zapravo mogu.
Tri jela koja vrijedi probati po preporuci
Ako prvi put dolazite, ima smisla krenuti s nekoliko jela koja najbolje pokazuju što Yao radi:
Black Bean Dry Aged Rump Steak jelo koje se oslanja na dubinu okusa i umami, bez previše komplikacija, ali jako dobro pogođeno.
Kozice (stir-fry) bez klasičnog teškog umaka, ali s puno okusa i dobrom teksturom.
Hrskava patka jedno je od upečatljivijih jela na meniju, konkretno i po porciji i po okusu.
Za sada se čini da ovakav pristup ima smisla. Restoran je vikendima pun, a interes ne pada, što znači da publika očito prepoznaje razliku ili barem želi vidjeti o čemu se radi. Chef Yao je definitivno mjesto koje pokušava pomaknuti stvari i to je već samo po sebi dovoljno zanimljivo da ga vrijedi probati.
Restoran koji igra po svojim pravilima
Zanimljivo je i to da se Chef Yao ne pokušava uspoređivati s drugim kineskim restoranima u gradu. Dojam je da igraju svoju igru bez prevelike potrebe da se uklope u postojeću scenu. To se vidi i u detaljima od prostora do menija koji tu i tamo ima i malo humora pa cijela priča ne djeluje ukočeno.
Fotografije: Privatna arhiva
