Koliko puta ste se u životu pogledali u ogledalo i pomislili, “nisam dovoljno mršava”, “koliko još moram izgubiti da dođem do željene mršavosti”, ” da mi je barem izgubiti 2 kg odmah bi se osjećala bolje”, “ako ne jedem iduća dva tjedna, trbuh će bi biti manji pa ću se bolje osjećati na plaži” i slično? Ne morate priznati na glas ako se sramite, ali vjerujemo da ne biste mogli niti nabrojiti koliko puta vam je za vrijeme života misao u ovom stilu prošla kroz glavu. Nama je. Nebrojeno. Ali ne samo kada je mršavost u pitanju, a za to se trebamo vratiti nekoliko godina unatrag, ili bolje rečeno desetljeća.
Odrasla sam uz ženske časopise, MTV eru i rane 2000-te, a kada malo bolje razmislim čega se od tada sjećam je toksične povezanosti s mršavosti još od najranije dobi. Htjeli mi to ili ne, od malena se uspoređujemo sa ženama koje vidimo oko sebe, a u vrijeme kada su svijetom i naslovnicama medija koje sam konzumirala vladale isključivo jako mršave žene, to je postao standard. Od modela i manekeni koje su šetale revijama brendova visoke mode, kao i Victoria Secret, veliki naglasak je bio na popularnost konfekcijskog broja 0, i sve van toga nije se uklapalo u standarde ljepote.
Nikada neću zaboraviti na brojne TV reportaže o tijelu Britney Spears koju se naziva debelom i voditelji programa raspravljaju zašto ne izgleda dovoljno mršavo. Nije ona bila jedina nameti kritika, svaka žena koja nije odgovarala mršavom standardu ljepote, bila je isprozivana zbog toga, neke na javnoj televiziji, a druge, vjerujemo unutar svoja četiri zida.
Atributi su postali poželjni izgled tijela
Zatim se situacija promijenila i stigla je nova era standarda ljepote i ona mršavosti je završila kada je Kim Kardashian “zavladala svijetom”, a atributi i obline ponovno su postali veliki trend. Odjednom je bilo iznimno važno imati velike grudi i zadnjicu, “veće je bilo bolje”, krenula je opsesija umjetnih grudi i stražnjica, uska odjeća i konotacije na seks postale su hit u modi i sveopćim trendovima, a ženski atributi su ponovno postali glavna tema razgovora. Društvene mreže polako su preuzimale glavnu riječ kada je traženje informacija u pitanju, a one su vrvile ženama koje imaju bujne grudi i zadnjice, te gotovo nepostojeći struk.
Svi su okrivili Kim Kardashian za ovaj trend i njezino nametanje nerealnih standarda ljepote, ali budimo iskreno, jedna žena ne može to nametnuti, već svi ostali koji o njoj plasiranju vijesti, ali to je druga tema. Poslije popularnosti atributa i “veće je bolje”, krenula je era plus sized manekenki i modela, te je “još veće bilo još bolje”. Self-positivite, self-love i self-prihvaćanje postali su glavni pojmovi, više nam nije smetalo nekoliko kg viška, trbuščić i strije su bili poželjni, i naglasak je bio na zadovoljstvu u svome tijelu. Kao i era mršavosti, i ova era je otišla u ekstreme, pa smo konstantno slušali kako su ljudi sve više pretili i kako kilogrami utječu na naše zdravlje.
Zatim su došli razni lijekovi za mršavljenje…
Naravno i ovaj proces nije bio zauvijek, jer smo se, valjda kao i sa svim u životu što biva, ponovno vratili na eru mršavosti, ali sada je ista povezana s uzimanjem lijekova i raznih dodataka koji smanjuju potrebu za jelom i samim time gubimo kilograme. Nerijetko možete čuti kako netko komentira “ona ti je na XX, zato je tako mršava“, a lijekovi koji su primarno bili namijenjeni ljudima koji zaista imaju problem s gubitkom kilograma i pogubno im isti utječu za zdravlje su bili samo lagani ulaz takvih proizvoda na tržište, jer su odjednom svi ponovno željeli biti mršavi.
Trenutačno smo u toj situaciji, čujemo kako razne lijekove i supstance uzimaju i djeca, ljudi koji žele izubiti 2 kg do petka, a zaustavljanje apetita lijekovima postalo je novo normalno kao i reći “dobar dan”. I sada svi ponovno žele biti mršavi, ponovno se skidaju kilogrami i opsjednuti smo brojkom na vagi. Kako bismo bolje razumjeli ovu temu neprekidnog kruga standarda ljepote, ali i naučili nekoliko trikova uz koje ćemo se osjećati dobro u svome tijelu bez obzira na iste, razgovarali smo s magistricom psihologije, Leom Kalinić, iz Dvije fotelje.
Standardi ljepote se mijenjaju jer donose gledanost
Čini se da se moda mršavosti ponovno vratila na velika vrata. Nakon godina slavljenja oblina i body positivity pokreta, društvene mreže ponovno su prepune izrazito mršavih tijela. Zašto se standardi ljepote toliko brzo mijenjaju i kako to utječe na naše samopouzdanje?
Imamo tendenciju privikavanja na stvari i kad se na njih naviknemo, one postanu normalne. Ovo je vrlo dobra karakteristika, no u smislu prodaje i marketinga ona znači da kad god se želi privući pažnja treba donijeti nešto novo. Tako se često pod krinkom nečeg dobrog i novog zapravo radi marketinški trik. Slično su u modu dovedene online, privukle su pažnju na neki period, sad kad se taj bazen iscrpio, vraćamo se na staro i tako u krug. Nastavno na to, standardi ljepote (kao i sve drugo što je u modi) se mijenjaju jer donose gledanost, komentare, nove objave i nešto drugačije što će privući pozornost.
Takve promjene na osobe koje nisu izgradile čvrstu i stabilnu sliku o sebi (a to su često mladi u adolescenciji) utječu jako loše. Mladima je pripadnost jako važna (svima nama) i na taj način dobivaju poruku “ako smršavim pripadat ću, netko će se zaljubiti u mene, ljudi će imati bolje mišljenje o meni, bit ću bolja/bolji.” S time se zanemaruje sve što osoba je, svi talenti, sposobnosti,
vrijednost, vrline i usmjerava se na vanjsko.
I to ne na ono što odgovara konstituciji kakvu osoba ima (neku su građeni mršavo, neki sportski, netko ima veće bokove, netko šira ramena i slično) i svodi ljude na isto, svi trebamo biti mršavi, svi trebamo biti nekakvi. Time se skreće pozornost sa svega bitnoga i mlade, a i starije osobe zaključuju da nisu dovoljno dobre. Slika o sebi im pada (točnije, ovisi o kilaži). Zato je važno da kao roditelji pomažemo djeci da imaju čvrstu sliku o sebi, a kao odrasli da radimo na sebi na način da ju učvrsimo u nizu naših karakteristika, pa ćemo sami za sebe određivati što je moderno.
Moda donosi u prvi plan ono što se komentira. Društvene mreže imaju svoje dobre stvari, ali su često uzrok brojim problemima promatrača ali i objavljivača jer ne prikazuju realnost života i nas ljudi, pogotovo sad kad je umjetna inteligencija toliko moćna da može korigirati najsitnije dijelove našeg tijela ako to poželimo. Tako onaj koji objavljuje iskrivljen sadržaj ne dobiva potkrijepljenje svoje prave verzije, pa ostaje “gladan”, a onaj koji gleda se uspoređuje s nečim umjetnim i zanemaruje sve što je prekrasno i prirodno, a već postojeće. Toga je na svakom čovjeku more, ali se mi fokusiramo na nešto što “treba” biti bolje.
Uravnotežen i zdrav život treba biti u fokusu
Riječ “Ozempic” postala je dio svakodnevnih razgovora, a društvene mreže pune su nagađanja o tome tko ga koristi. Kako činjenica da se mršavost ponovno predstavlja kao ideal ljepote utječe na ljude koji svakodnevno konzumiraju takav
sadržaj?
Ideal bi trebao biti da je uravnotežen i zdrav život u fokusu. Da se svatko bavi sportom ili bar pješači na posao/ne ide liftom/ kreće se koliko može te jede zdravo i uravnoteženo iz čiste brige o sebi, jednako kako peremo zube. A dovoditi to u paralelu s mršavosti je zapravo potpuno udaljeno od zdrave slike o sebi. Ozempic je lijek koji je stvoren u medicinske svrhe za ljude kojima je medicinski potreban. Međutim, ljudi vole brza rješenja sa što manje truda.
Ovdje zanemaruju činjenicu da sve što dovodi do fit tijela zdravim putem je zapravo jako dobro za njih, pa tako vježbanje, dobra hrana i dovoljno sna povoljno utječu na mentalno stanje s čime je osoba vedrija, snažnija, pozitivnija, a uz to i fit u skladu sa svojim tjelesnim karakteristika… Promoviranje Ozempica daje prilično lošu poruku mladima koji to čitaju. Postoji fenomen u psihologiji koji se zove odgođeno zadovoljstvo, tzv. Stanford marshmallow experiment; pokazao je koliko je sposobnost da odgodimo trenutno zadovoljstvo važna za dugoročne ishode u životu.
To se danas sve više gubi. Pokazalo se da osobe spremne na odgodu zadovoljstva imaju bolju emotivnu kontrolu, manju impulzivnost, bolju regulaciju emocija i bolje rezultate koncentracije. Ovdje osim odgađanja zadovoljstva imamo i lekciju o životnim navikama, rezultatima truda koji se itekako isplati, brigu i poštovanje prema sebi i svom tijelu i još niz faktora koji se izgube ako se koristi ozempic sa osobe kojima medicinski nije potreban. Ponekad se čini da ljudi više brinu o automobilima i stanovima nego o svom tijelu i umu.
Važno je prestati s usporedbama s drugim ljudima
Često se govori da društvene mreže negativno utječu na tinejdžere, no imate li dojam da su danas pod jednakim pritiskom i odrasle ljude (žene i muškarce podjednako)? Mogu li i osobe u tridesetima, četrdesetima ili pedesetima razviti nezdrav odnos prema vlastitom tijelu zbog sadržaja koji svakodnevno gledaju?
Samopoštovanje svoju bazu ima u ranoj životnoj dobi, no moguće je da zbog niza nepovoljnih životnih okolnosti ili trauma osobi padne slika o sebi u određenoj mjeri (ovo ovisi o vrsti situacija i trauma), međutim teško da stabilna odrasla osoba sa usađenom čvrstom slikom o sebi od rane životne dobi i stavom “ja vrijedim i dovoljno sam” bez kasnijih teških trauma može postati nezadovoljna sobom zbog objava na društvenim mrežama (često ih takvi ljudi ni nemaju i ne prate).
Međutim sigurno može brojne ljude potaknuti na preispitivanje svog tijela, sebe i jesu li dovoljno privlačni/ u formi i slično jer se prirodno uspoređujemo s ljudima oko nas. Zato je jako važno izbaciti usporedbe koliko god možemo i probati biti bolja verzija sebe ili se natjecati sa sobom.
Prvi korak samopoštovanja je uvijek upitat se bih li neko ponašanje koje ja radim preporučio svojem djetetu. Primjerice, bih li ja
svojoj kćeri rekla da treba smršaviti jer je to postao trend, dok ju ja vidim kao zdravu i prirodnu i uz to preporučila lijek za mršavljenje. Ako tako ne bih postupila prema nekome kog volim i cijenim, zašto onda tako postupam prema sebi?
Nekada su naslovnice časopisa bile pune izrazito mršavih manekenki, zatim je došlo vrijeme naglašenih oblina i figura poput Kim Kardashian, a sada se ponovno vraćamo vrlo mršavoj silueti. Što nam govori činjenica da se žensko tijelo neprestano pretvara u trend koji dolazi i prolazi?
Govori da je moda nešto prolazno i nestabilno, podliježe marketingu, prodajnoj strategiji i drugim načinima zarade za sve one koji od toga imaju neke koristi. Govori nam da sliku o sebi ne trebamo bazirati na takvim temeljima i da se cijenimo i vidimo svoju vrijednost neovisno o tome koliko kila ima netko popularan na društvenim mrežama.
Nije pogrešno biti mršav, ali poanta je da budemo zdravi
Koliko je opasno kada mršavost počne predstavljati sinonim za uspjeh, disciplinu ili poželjnost? Može li takva poruka kod ljudi stvoriti osjećaj da nisu dovoljno dobri ako ne izgledaju na određeni način?
Apsolutno, to se upravo i događa. Mi svi cijeli nastojimo biti dovoljno dobri da imamo ljubav, bliskost, prijatelje, kontakte, da smo prihvaćeni, voljeni i podržani. To je potreba svake osobe na svijetu. Ovakve poruke kod osoba kojima ovaj osjećaj nije usađen ili je ponekad nestabilan stvara poruku da ako želiš imati sve ovo gore navedeno, moraš biti mršav. Dok to nema veze s realitetom. Nitko nikada nije rekao “volim ovu osobu jer je baš dobro smršavila.” ili “Kako je dobar prijatelj, baš je mršav.” 🙂
Nije pogrešno ni biti mršav, neki ljudi konstitucijom naprosto ne mogu dobiti na kilogramima i to je vrlo izazovno pogotovo za muškarce, ali je jako važno da pratimo konstituciju svog tijela, signale koje nam daje i naučimo, pa makar uz stručnjaka za mentalno zdravlje cijeniti sebe takvi kakvi smo stvoreni, jer zaista svatko od nas ima toliko prekrasnih karakteristika da je
smiješno što se toliko fokusiramo na izgled.
Poanta je da budemo zdravi, a ne onakvi kakvi po društvu te godine “trebamo biti”. Umjesto na mršavljenje ili debljanje, preporučam čitateljima da se fokusiraju na umjerenost u jelu i piću i ostatak vremena posvete odnosima koji ih raduju, svojim talentima, sposobnostima, hobijima, obiteljima. Tako će prije doći do svih onih emocija koje su im potrebne nego mršavljenjem/debljanjem/fokusiranjem na izgled.
Na društvenim mrežama vrlo često vidimo fotografije “savršenih” tijela, ali rijetko razgovaramo o tome što stoji iza njih. Kako uspoređivanje s filtriranim sadržajem i tuđim izgledom dugoročno utječe na mentalno zdravlje i sliku o vlastitom tijelu?
Utječe jako negativno jer uspoređivanje odrađujemo podsvjesno. Čula sam ljude koji kažu “ma ja se ne uspoređujem i kad vidim to” i onda nakon nekog vremena dođu nezadovoljni i govore što sve drugi imaju, a oni ne. Počevši od tijela, partnera, do putovanja i financija. Kad se radi o tijelu, najveća je moć lažiranja stvari, nije tako lako lažirati putovanje no izgled bez problema, dovoljno je napisati što želimo da se korigira i to nestaje. Ali ovdje opet ostaje pitanje, bi li svom djetetu ili bliskom prijatelju rekao: “vidi kako ti tu ovaj ožiljak izgleda, daj to sakrij preko ai-a prije nego objaviš” ili “gle na što sličiš, tu se popravi”. Onda je opet pitanje –
zašto to radimo i govorimo sebi? Uvijek prije raznih tretmana na sebi postoji opcija da vidimo možemo li neki dio sebe prihvatiti, i zašto ga odbacujemo.
Možda je nos koji ne volim imala voljena baka koja je sve dala za mene, a možda će ga imati moje dijete. Zašto ne mogu
prihvatiti sebe? Zašto se tako strogo tretiram? Mogu li nešto što smatram nedostatkom pretvoriti u svoju prednost i unikatnost?
Kad gledamo društvene mreže, jako je važno prisjetiti se da ne gledamo film uživo već namješten i editiran sadržaj koji je većinom (ima i osoba koje objavljuju iskrene sadržaje) namješten da privuće određen broj pratitelja, lajkova i dobrih komentara. Kako je ranije napisno, osoba koja želi potvrdu ju ne dobije zapravo jer se potvrđuje neki lažni self, a osoba koja gleda taj sadržaj se uspoređuje s nečim što ne postoji u realnosti.
Fokusirajte se na sve dobro u svom životu
Što biste savjetovali osobi koja se uhvati kako gotovo svakodnevno razmišlja da bi bila sretnija ili uspješnija kada bi samo izgubila nekoliko kilograma? Kako prekinuti taj začarani krug uspoređivanja?
Uspoređivanje i ljubomora se najviše smanjuju zahvalnošću za ono što imam, dakle fokusiranjem na dobro u životu. A nakon toga bih preporučila svima kojima se događa ovaj začaran krug da budu nježniji prema sebi i dozvole si da u nekom trenutku imaju par
kilograma viška te ukoliko to žele radi sebe, na tome mogu poraditi kroz sport i prehranu.
Potičem da se svatko zapita što za njih znači ako imaju par kila viška? Što to govori o meni? Da li sam manje vrijedna osob zbog toga? Da li trebam biti manje sretna ili odgoditi sreću dok ne budem mršavija? Zašto to mislim? Da li bih to isto rekla prijateljici? Mogu li sebe vidjeti kao vrijednu osobu i dovoljno dobru i sa par kila viška? Da li bih u slučaju da npr. slomim ruku sebe gledala kao nedovoljno dobru? Ne? Zašto se onda sad gledam?
Također bih rekla da se usmjere na sve dobro što je u njima i na njima i na taj način, kad fokus maknemo s nečega gdje smo možda zapeli, paradoksno dolazi do promjene. Ako taj problem sa slikom o sebi ostaje ili/ i osobu dubinski uznemirava, predlažem dogovor razgovora sa stručnjakom i rad na učvršćivanju samopoštovanja i slike o sebi.
Kako danas, u vremenu u kojem se trendovi tijela mijenjaju gotovo jednako brzo kao i modni trendovi, možemo izgraditi stabilno samopouzdanje koje neće ovisiti o tome što je trenutačno popularno na TikToku ili Instagramu?
Bitno je prvo saznati što je ono s čime dolazim iz svog života, dakle kakva je moja slika o meni sad? Jesam li ovisna o postignućima da se dokažem, kad se osjećam manje vrijedno, a kad se osjećam dovoljno? Mogu li dobiti/tražiti/biti si podršku koja mi je možda nedostajala u nekom razdoblju? Ako su mi u školi govorili ružne riječi, mogu li sad sebi govoriti lijepe?
Zatim možemo smanjiti boravak na društvenim mrežama i gledanje sadržaja koji potiču uspoređivanje i usmjeriti se na stvari koje nam idu dobro, u kojima smo dobri, na vještine koje želimo izgraditi. Možemo i stvoriti novo iskustvo. Tražiti podršku, osnaživanje i graditi autentične odnose. Što ja cijenim kod ljudi? Što je meni važno?
Zatim se uvijek vraćati na ono pitanje: “Kako bih se ponašala da je pored mene osoba koju jako volim? Da li bih joj rekla da se uspoređuje i vidi kako nije dovoljno dobra?” Ili bi rekla nešto drugo? Postoji opcija i zapisivanja svojih dobrih karakteristika i čitanja svaku večer/svaki dan, ali iz prakse bi najviše rekla da pomaže ako smo kontaktu sa sobom: “ kako mi je sad ovo” “zašto
tako mislim?” “što mi je sad potrebno?” “kako si mogu pomoći/mogu li tražiti pomoć” – dakle kroz kontakt sa sobom možemo regulirati neugodne emocije koje se pojave i čuti što nam govori “odraslo ja” u odnosu na ranu iz koje možda na prvu reagiramo nakon nekog trigera.
Jako je teško proces rada na sebi sažeti u jedan odgovor, pa uvijek postoji razgovor sa stručnjakom. Mi smo ljudi neizmjerno vrijedna bića s dostojanstvom od kad smo nastali, bili začeti i sve što kasnije poljulja tu vrijednost je vanjska poruka koju radom na sebi možemo odučiti kako smo ju i usvojili. Nekad lakše, nekad teže, ali se najčešće može itekako poboljšati! 🙂
Fotografije: Launchmetrics/Pexels / Dior Press / Profimedia
