Jedino što Khloe Kardashian i ja imamo zajedničko je ljubav prema organiziranim i lijepo složenim stvarima. U jednom trenutku sam shvatila da mi nered u hladnjaku stvara puno veći kaos nego što bih priznala. I tu nije stvar samo u hrani, nego u onom osjećaju kada nešto tražim, a ne mogu pronaći iako znam da je u hladnjaku. Onda sve izvadim, neuredno vraćam nazad i tako stalno u krug.
S vremenom sam složila svoj sistem koji nije Pinterest vibea, nemam 20 lijepih kutija u kojima se savršeno nalaze organizirane stvari (jer to nije održivo), već funkcionalni sistem koji je logičan i održiv. A usput sam i naučila neke savjete koji su uvijek dobrodošli.
Sve dijelim u zone
Uvijek krećem od toga da hladnjak podijelim na nekoliko osnovnih kategorija:
kuhana hrana (ono što je ostalo od jučer ili danas)
meso i mliječni proizvodi
tegle i zimnica (pekmezi, ukiseljeno, razni dodaci)
umaci i namazi (kečap, senf, pesto i slično)
povrće i voće
I onda sve spremam od gore prema dolje i to uvijek istim redoslijedom. Na vrhu držim tegle i stvari koje koristim rjeđe. Pekmezi, zimnica, razni dodaci… to je zona koju ne koristim svaki dan pa mi je logično da je gore.
Ispod toga dolaze mesni i mliječni proizvodi poput sireva i narezaka. To je ono što najčešće koristim pa želim da mi je odmah dostupno.
Još niže stavljam kuhanu hranu: ostatke od dana prije, gotova jela i sve što treba pojesti uskoro. U vratima držim mlijeko, umake, dodatke, jogurte i namaze poput pesta. To su stvari koje stalno koristim i koje ne trebaju najhladniji dio hladnjaka.
Jaja isto držim na sredini hladnjaka, ali uvijek u originalnom kartonu. Razlog je zapravo jednostavan i čula sam davno da je ljuska jajeta porozna, što znači da ‘diše’ i može upijati mirise iz okoline. Karton ih štiti i pomaže da dulje ostanu svježa. Plus, tako uvijek vidim rok trajanja bez razmišljanja.
Ladice
Uvijek razdvajam povrće i to po težini. Zvuči too much, ali ima smisla. Na dno stavljam teže i čvršće povrće poput mrkve, tikvica, kupusa, krastavaca. Na vrh idu osjetljivije stvari poput salate, rajčice i svega što se lakše ošteti.
Također, povrće nikad ne bacam samo unutra. Držim ga u kartonskim kutijama ili laganim vrećicama i zatvorim ih jer tako dulje ostaje svježe i ne umire nakon dva dana.
Jednom tjedno mali reset
Jednom tjedno sve izvadim van i očistim hladnjak. Ništa posebno komplicirano, ali pomiješam vodu sa malo sredstva za dezinfekciju i brzinski obrišem sve police i ladice. Kako vraćam proizvode natrag na mjesto usputno i provjerim rokove i eventualno resetiram sistem slaganja ako se nešto “poremetilo” tijekom tjedna.
Što stvarno znače rokovi trajanja?
Jedna od stvari koju sam naučila i koja mi je dosta promijenila navike je razlika između “upotrijebiti do” i “najbolje upotrijebiti do”. Ovaj prvi “upotrijebiti do” je sigurnosni rok i najčešće se koristi za meso, ribu i lako kvarljive proizvode. Kada to prođe stvarno nije za riskirati, a drugi “najbolje upotrijebiti do” je više preporuka kvalitete, a ne sigurnosti. Ako proizvod nije otvoren i izgleda, miriše i ima normalan okus i dalje je iskoristiv. Tu se uvijek vodim zdravim razumom, ali ova razlika mi je pomogla da naučim bacati puno manje hrane.
Mali trik koji uvijek funkcionira
Ako primijetim da se u hladnjaku pojavio neki miris, uvijek stavim malu šalicu sa sodom bikarbonom unutra jer jako dobro upija mirise i zapravo riješi problem bez da moram odmah raditi veliko čišćenje.
Znam da zvuči banalno, ali organiziran hladnjak mi je postao neka vrsta malog rituala. Olakšava mi svakodnevicu i manje bacam hranu. U svakom trenutku znam što imam i tako lakše mogu i meal preppati i dodati na listu za špeceraj što nedostaje.
