U “suvremenom pejzažu” stand-up komedije, gdje se pod izlikom apsolutne slobode govora često šire regredijrajući diskursi i kalkulirani cinizam usmjeren prema stjecanju profitabilne desničarske publike, pojava autorske strukture kakvu nudi Mary Beth Barone djeluje kao prijeko potreban politički i izvođački zahvat. Njezin prvi Netflix specijal Galaxy Brain je solidno osmišljena manifestacija politički pismene, sex-positive komedije koja izravno napada okvire onoga što možemo nazvati “heterosmijehom” – normativnim, patrijarhalno odobrenim humorom koji počiva na ukroćenoj ženskoj seksualnosti i podilaženju statusu quo.
Tradicionalni heterosmijeh unutar industrije zabave desetljećima funkcionalno djeluje kao mehanizam pacifikacije. Žena na pozornici u tom je okviru najčešće morala zauzeti poziciju apologetskog autsajdera, samozatajne figure ili pak produžetka muške perspektive kako bi ostala “prihvatljiva” širokoj publici.
Subverzivno oružje je smirenost i zove se Mary Beth Barone
Barone svjesno preuzima vizualni i performerski kod hot looking cure, no umjesto da pristane na njezinu povijesnu patrijarhalnu podređenost, ona taj trop pretvara u subverzivno oružje. Njezina je doktrina jednostavna i ujedno ubojita: pristupiti najtežim političkim i društvenim temama naizgled najbanalnijim jezikom, sve dok se ta pretpostavljena glupost ne preklopi s vrhunskom inteligencijom. I histeričnim, gdjekad bolnim smijehom.
Kada unutar iste izvedbe pređe s beskompromisne kritike američkog reakcionarnog projekta na maničnu personifikaciju vlastite vagine u uskom traper kombinezonu, to ne služi jeftinom šoku. Riječ je o direktnom udarcu na ideju da žensko tijelo u komediji mora biti ili apstrahirano ili svedeno na samooptužujući humor. Seksualnost u njezinom izvedbenom registru nije tabu, ali nije ni objekt muškog pogleda, već polazište političke artikulacije i prostor slobode. Ukratko – sve mi je bilo smiješno.
Protiv sterilnog humora
Suprotstavljajući se korporativno steriliziranom humoru koji traži sigurne marketinške niše i izbjegava osjetljive teme, Barone ulazi u polje otvorene konfrontacije. Beskompromisno imenovanje genocida i jasno prozivanje svih aktera koji bi se mjerama njezina humora mogli osjetiti uvrijeđenima označava jasnu demarkacijsku liniju.
Za razliku od muških komičara čiji se humor nerijetko temelji na održavanju hijerarhija moći i udaranju po slabijima, Barone artikulira humor koji gradi kolektiv. Njezin queer i ženski smijeh ne traži odobrenje hegemonijskih struktura, već stvara afektivnu solidarnost i zajedništvo koje se prelijeva s pozornice u stvarne prostore otpora i zabave.
Neprijatno, divlje i apsurdno
Jedan od ključnih elemenata njezina kritičkog kreda jest upravo to bespoštedno ismijavanje korporativnih naloga i proračunatog oportunizma u zabavnoj industriji. U eri u kojoj mnogi njezini muški kolege kapitaliziraju na reakcionarnoj retorici bez ikakve odgovornosti prema društvenom kontekstu, Barone bira političku odgovornost i etički integritet. Njezin pristup radu na crvenom tepihu ili izravno rešetanje političara na pozornici razbija naučenu PR frazeologiju i vraća komediji njezinu primarnu funkciju: postavljanje neprijatnih pitanja s pozicije zdravog razuma.
U konačnici, Mary Beth Barone ne pristaje na kompromisnu ulogu zabavljačice koja održava ugodnu prividnost društvenog mira. Njezin rad predstavlja snažan dokaz da feministički, queer i sex-positive humor ne mora biti didaktičan da bi bio duboko političan. On ostaje divlji, apsurdan i oslobađajući – točno onakav kakav heteronormativnom poretku najviše smeta.
Fotografija: Profimedia
