Roman Ti & ja i Ti & ja i Ti & ja autorskog i bračnog para Josie Lloyd i Emlyna Reesa predstavlja zanimljiv i slojevit hibrid suvremene britanske proze. Naizgled smješten u prepoznatljive okvire dinamične komedije o odnosima te pristupačne proze za zreliju dob, ovaj roman iskoračuje u prostore spekulativne fikcije, znanstvene fantastike i koncepta paralelnih stvarnosti.
Estetska vrijednost romana Ti i ja ti i ja ti i ja, čini mi se, ponajviše leži u načinu na koji autorski dvojac koristi motiv skoka u prošlost i multiverzuma, jer ga ne tretira tehničko ili znanstveno-fantastično sredstvo za građenje zapleta, već kao duboko emocionalni i metaforički poligon za preispitivanje krize srednjih godina, bračne kolotečine te neizbježnog pitanja o tome što bi bilo da su životne odluke bile drugačije. Pripovjedni ritam romana iznimno je brz, prožet živim dijalozima, tečnim unutarnjim monolozima i izrazitom pop-kulturnom referentnošću koja snažno priziva nostalgiju kasnih osamdesetih i ranih devedesetih godina prošlog stoljeća.
Ti i ja i ti i ja i ti i ja…vremenski transporteri
Jedan od najuspješnijih formalnih elemenata romana jest njegova dvostruka pripovjedna perspektiva, u kojoj izmjena pripovijedanja u prvom licu između glavnih likova Jules i Adama omogućuje čitatelju uvid u duboke nesporazume koji prirodno nastaju u dugogodišnjim vezama. Potpuno ista situacija, bilo da je riječ o sitnoj raspravi oko kućanskih poslova ili iznenadnom susretu s duhovima vlastite prošlosti, dobiva potpuno oprečne i često kontradiktorne interpretacije ovisno o tome tko u tom trenutku vodi priču.
Motiv vremena u romanu, također, funkcionira na više različitih razina, pri čemu je pop-kulturna nostalgija usko vezana uz zvučnu kulisu u kojoj magnetofonske trake, kazete s miksanom glazbom. Također, gramofonske ploče i stari analogni uređaji ne služe samo kao dekorativni rekviziti, nego djeluju kao stvarni emotivni i vremenski transporteri. Slušanje specifične pjesme postaje neposredan okidač koji likove, ali i čitatelja, trenutno vraća u točno određeni trenutak mladosti, podsjećajući ih na dane kada su strast i spontanost dominirale nad svakodnevnim obvezama.
Prijelaz iz analognog doba u suvremenu digitalnu stvarnost pretrpanu aplikacijama i pametnim uređajima dodatno naglašava emotivni rascjep likova, jer je prošlost prikazana u toplim i taktilnim tonovima, dok sadašnjost često djeluje hladno, užurbano i logistički iscrpljujuće.
Iznova – surov diktat mladosti nad ženskim tijelom
Iz feminističke perspektive, roman nudi izuzetno pronicljivu demistifikaciju suvremenog bračnog života i tradicijskih rodnih uloga koje se potiho vraćaju čak i u prividno najravnopravnijim partnerskim odnosima. Lik Jules utjelovljuje koncept nevidljivog mentalnog tereta, budući da upravo ona nosi cjelokupnu organizaciju obiteljskog života, brigu o djeci, održavanje kućanstva i vođenje računa o tuđim emocionalnim stanjima.
Adamovi pokušaji sudjelovanja u kućanskim poslima često ostaju površni i svode se na kupnju modernih naprava koje bi trebale formalno riješiti problem, umjesto na stvarno i ravnopravno preuzimanje svakodnevne odgovornosti. Kroz Julesin se lik također prelama snažan društveni pritisak kojem su izložene žene u srednjim godinama, gdje se od njih istovremeno očekuje profesionalna uspješnost, posvećenost majčinstvu, besprijekorna organizacija obitelji te očuvanje vizualne privlačnosti i seksualne dostupnosti.
Njezina duboka refleksija o vlastitom tijelu u usporedbi s mladenačkom verzijom iz prošlosti razotkriva surov diktat vječne mladosti koji društvo kontinuirano nameće ženama. Nadalje, njezina je karijera godinama bila potisnuta u drugi plan u korist obiteljske stabilnosti i partnerova napredovanja, pa ponovno proživljavanje prošlosti i susret s alternativnim životnim putevima služi kao bolan podsjetnik na vlastite zaboravljene snove i neiskorišteni profesionalni potencijal.
Netretirane traume, uvijek…
S psihoanalitičkog stajališta pak, fantastični elementi romana mogu se primarno čitati ako vanjska manifestacija potisnutih nesvjesnih procesa i dubokih unutrašnjih konflikata glavnih likova. Uvodne scene u kojima se isprepliću glamurozni snovi i erotske fantazije s naglim buđenjem u sivoj svakodnevici jasno prikazuju psihološki mehanizam kompenzacije, jer je unutarnji život likova nabijen potisnutom željom za strastima i priznanjem koje im u bračnoj rutini kronično nedostaje.
Adamova fascinacija starim predmetima i učestali bijeg u šupu među stare igračke i gramofonske ploče predstavlja klasičnu regresiju, pri čemu je za njega prošlost utočište od pritiska odrasle odgovornosti, ali ujedno i mjesto potisnute krivnje te netretirane traume vezane uz obiteljske gubitke iz mladosti.
Puna odgovornost za vlastite izbore?
U tom kontekstu, putovanje kroz vrijeme i suočavanje s različitim verzijama vlastite osobnosti funkcionira poput prave psihoterapijske rekonstrukcije. Sretanje samoga sebe iz mlađih dana primorava likove da se izravno suoče sa svojim izvornim vrijednostima, prepoznaju obrambene mehanizme koje su gradili godinama te naposljetku preuzmu punu odgovornost za vlastite izbore.
Na koncu, roman Ti & ja i Ti & ja i Ti & ja uspijeva izbjeći zamku puke zabavne literature upravo zahvaljujući svojoj iznimnoj tematskoj dubini i iskrenosti. Iako je opremljen duhovitim opaskama, brzim tempom i iznimno privlačnim pop-kulturnim okvirom, roman u svojoj samoj srži nosi ozbiljnu, zrelu i prizemljenu poruku. Autori ne nude jeftina rješenja niti idealiziraju prošlost kao savršeno utočište. Umjesto toga, srećom, kroz prizmu spekulativne fantastike dosta uvjerljivo pokazuju da bijeg u alternativne stvarnosti nikada ne rješava stvarne probleme sadašnjosti, čime naglašavaju da sreća i obnova odnosa ne dolaze iz mogućnosti da se prošlost prepiše, već iz iskrene spremnosti da se sadašnjost dubinski razumije, odžaluju propuštene prilike te iznova izabere partner s kojim se dijeli stvarni, nesavršeni i svakodnevni život.
Fotografija: Fraktura, Unsplash
Pogledajte i:
Lifestyle
Yann Martel u “Ničijem sinu” donosi epsku tugu i druge fusnote života – recenzija Srđana Sandića
