Koliko akne mogu promijeniti život, vrlo dobro zna i Nika koja se s njima borila godinama. Prolazila je kroz različite faze prihvaćanja, terapije i ponovnih pogoršanja. “Akne sam dobila krajem osnovne škole, znači ulaskom u pubertet. Ne sjećam se točno kako sam se osjećala, ali sjećam se te cijele fizičke promjene. Imam osjećaj da sam doslovno od danas do sutra iz djevojčice – baby face, divan ten, ravna gusta plava kosa – postala ružno pače. Inače priča ide obrnuto. Kod mene se dogodila velika fizička promjena. Sjećam se da sam ošišala šiške i da je u tom trenutku moja kosa odlučila da više neće biti ravna te se počela lagano frčkati i to je izgledalo očajno. Kao da to nije bio dovoljan stres, lice mi je podivljalo. Dobila sam mitesere, a vrlo brzo počele su se pojavljivati i akne. To mi je definitivno narušilo samopouzdanje u razdoblju života kada smo svi pogubljeni i poljuljani svojim izgledom i mišljenjem drugih.”
Život kože bio je van kontrole
Vrlo brzo postalo je jasno da ne proživljava samo prolaznu fazu, nego da je riječ o ozbiljnijem problemu. “Već u prvom srednje dobila sam recept za baby pilule kako bi mi se izbalansirali hormoni jer je koža na licu divljala i vodila neki svoj život koji je trebalo staviti pod kontrolu.” Akne su, osim na kožu, snažno utjecale i na njezin odnos prema vlastitom tijelu – pojašnjava Nika Stanko. “Akne su jako utjecale na moje samopouzdanje i, da se razumijemo, utječu i danas samo su mi sada stvari drugačije posložene u glavi. Sjećam se da sam se osjećala baš jadno. Uz akne su došle i druge promjene – zbog pilula sam počela zadržavati vodu, bila sam napuhana, a grudi su mi jako narasle. To je dodatno utjecalo na moj pogled na tijelo. S 15-16 godina nisam mogla naći grudnjak odgovarajuće veličine koji bi jednoj tinejdžerici bio oku privlačan, isto je bilo i s badićima. Najviše su me mučili razgovori s prijateljicama koje su imale prekrasan ten, a s dečkima da i ne govorim. Imala sam osjećaj da ljudi, dok pričaju sa mnom, vide samo moje akne i nepravilnosti.”
S vremenom je naučila kako skrenuti fokus
Nakon prestanka uzimanja pilula stanje se neko vrijeme smirilo. “To je bilo negdje u trećem srednje. Bila sam jedna od rijetkih cura koja se nije šminkala. Puder mi je zatvarao pore i samo pogoršavao situaciju pa sam svaki dan dolazila bez šminke. Danas sam jako ponosna na sebe zbog toga. Koliko god su akne utjecale na moje samopouzdanje, prihvatila sam stanje i nosila se hrabro s tim. Prijatelji su se često divili koliko sam samouvjerena bez šminke, a to su znali komentirati i dečki. Zavoljela sam taj prirodni look.” S vremenom je naučila kako skrenuti fokus s nepravilnosti – osobnošću, osmijehom i stilom. “Moja vedra osobnost, širok osmijeh i frčkava kosa nadjačali su nepravilnosti, a moda mi je jako pomogla. Imala sam izražen stil i po njemu sam bila prepoznatljiva. Bojala sam se da će me ljudi pamtiti po mom licu pa sam valjda prirodno preusmjerila pažnju stilom.”
Mirnije razdoblje trajalo je sve do srednjih dvadesetih, kada se nakon operacije slijepog crijeva stanje naglo pogoršalo i akne su postale izrazito bolne. “Upale su bile toliko jake da bi mi, ako bih se samo okrznula ramenom po obrazu, krenule suze od boli. Najveća upala bila je na lijevoj čeljusti i obrazu – kugla na kugli. To je bilo neizdrživo.” Tada je uslijedio antibiotik, a potom i Roaccutane. “Roaccutane me doslovno spasio. Nisam imala negativna iskustva s tim lijekom, dapače – nakon njega imala sam najbolje razdoblje s kožom, a ubrzo sam i ostala trudna.” No četiri godine nakon porođaja lice je ponovno “podivljalo”. Iako tada već psihički stabilnija, umor od dugogodišnje borbe bio je prisutan. Uz pomoć šogorice i uvođenjem prave skincare rutine doživjela je prekretnicu. “Složila mi je rutinu i rekla da vodim fotodnevnik jer će trebati mjeseci da se vide promjene. I stvarno – nakon nekoliko mjeseci razlika je bila ogromna. Danas već dvije godine koristim samo ono što mi ona kaže i mogu reći da je napravila najbolji posao od svih kozmetičarki i doktora kod kojih sam bila.“ Fotografiranje i intimni trenuci često su bili izazovni, ali druženja nikada nije propuštala. „Izlaske nisam izbjegavala, prevelik sam ekstrovert. Ali fotkanje da, i trenutke s dečkom koji mi se sviđa ako nisam savršeno sređena.”
Tijekom godina isprobala je razne tretmane. „Najveće promjene vidjela sam nakon uvođenja rutine: dobar čistač, peptidi, hidratantna krema, azelaična kiselina i tretinoin. Tret je moj najveći i najbolji prijatelj. S njim su došle najveće razlike.“ Iako su ostali ožiljci, proširene pore i povremeni prištići, danas je njezin odnos prema sebi potpuno drugačiji. „Nikada neću biti potpuno zadovoljna stanjem kože lica, ali sam to prihvatila. Trudim se održavati lijep ten i pomoći si na sve moguće načine. Planiram i CO2 laser, ali bit ću ok i ako ne bude velikih promjena. Ima puno gorih stvari u životu od problema s licem.“
S današnjim iskustvom mlađoj sebi, ali i svima koji se bore s aknama poručuje:”Prestani se opterećivati time što drugi misle ili bi mogli vidjeti. Stavi fokus na sebe i pomozi si na sve načine koji su tebi ok da bi se osjećala dobro. Ako je najveće zlo na svijetu nepravilan ten – neka je. Hodamo samo jednom po ovoj zemlji i ne želim da to vrijeme koristiš za skrivanje i čekanje boljih dana. Trenutak je sada. Iskoristi ga, uživaj u njemu i daj svijetu najbolje od sebe. Jer na kraju, nitko neće govoriti kakav si imala ten, nego kakva si bila osoba.”
