Alizée Verstraeten za Elle: ‘Modna industrija nema problem s trendovima, ima problem s pažnjom’

Modna novinarka belgijskog ELLE-a, strateginja i žena koja uz sve to radi i u u korporativnoj agenciji za oglašavanje i dizajn u Londonu, te osnivačica platforme What’s Trending Tomorrow Alizée Verstraeten jedna je od onih rijetkih autorica koje u trendu ne vide popis za kupnju, nego kulturni simptom. Razgovarali smo o dvostrukim remenima, o sudbini kvalitnog luksuza, o arhivskoj modi i o tome zašto joj je, unatoč svemu, trenirka omiljeni komad odjeće. Ovo je Alizée Verstraeten.

Prije nego što trend dobije ime

Alizée trendove ne lovi na pistama. Najprije ih primijeti na ulici, u ponašanju ljudi. Kao najsvježiji primjer navodi dvostruke remene. “Počela sam ih primjećivati na ulicama te sam ih počela nositi i sama. Ljudi bi me pitali: ‘Zašto?’ A na pistama ih tada zapravo nije bilo”, prisjeća se. Nekoliko mjeseci poslije vidjeli smo remene s više kopči u Demninoj kolekciji za Gucci za proljeće/ljeto 2027., a slijede ih i druge marke. “Vratili su se!”.

Iza tog primjera stoji metoda. Alizée kaže da je uvijek više zanima ponašanje osobe koja nosi robu nego pojedini komad. Traži ponavljanje, ali i razlog zbog kojeg se nešto ponavlja.

“Trend postaje zanimljiv kad odgovara na kulturnu potrebu, a ne samo kad dobro izgleda.”

Upravo je ta potreba, tvrdi, početna točka svakog trenda: kulturna napetost, nešto što ljudi osjećaju, preispituju ili priželjkuju, iako to još ne znaju artikulirati. Počinje u subkulturi, glazbi, online zajednicama ili tehnologiji, prevodi se u estetiku i proizvode, a na kraju stiže do mainstreama. Njezin posao je, kaže, povezivanje tih točaka i razumijevanje zašto nešto odjekuje upravo sada. Najuzbudljiviji joj je trenutak onaj prije nego što trend dobije ime, kad se signali pojavljuju, ali još nisu sjeli na svoje mjesto.

Od strategije do prognoze trenda

Njezin put do modnog novinarstva vodio je preko strategija koje se koriste u oglašavanju, što se osjeća u svemu što radi. “Strategija znači graditi stajalište koje se temelji na dokazima, a ne samo imati mišljenje”, objašnjava. What’s Trending Tomorrow nastao je iz pitanja koje si je stalno postavljala: ne zanima je što je cool danas, nego što će biti u trendu sutra.

Ime nosi i političku poruku. Riječ “trendovi” dobila je negativnu konotaciju, vezanu uz prolazne estetike, mikrotrendove i neprestanu kupnju, a Alizée je željela taj dojam promijeniti. Metodologija joj je zato troslojna: kulturno istraživanje, analiza podataka i razgovori s ljudima na ulici, dizajnerima i opinion leaderima.

“Podaci mi pomažu prepoznati obrasce i razumjeti opseg i djelovanje nekog ponašanja, dok istraživanje i razgovori u stvarnom životu pomažu protumačiti što ti obrasci zapravo znače. Jedno bez drugog nije dovoljno.” Rezultate prevodi u zaključke i informacije koje brendovi mogu koristiti pri odlučivanju. Uz to govori o generaciji Z i generacijskom ponašanju, među ostalim za eBay i D&AD te za njemačko i belgijsko modno vijeće.

“Iako je generacija Z moja generacija, uvidi se protežu daleko izvan nje. Razumijevanje mlađe generacije može nam reći nešto puno šire o tome kamo ide kultura, a time i svi mi.“

Tko danas diktira trendove?

Na pitanje drže li kreatori još uvijek ključeve, Alizée odgovara da se moć preselila s modela odozgo prema dolje na onaj kružni. “Dizajneri, zajednice, potrošači i industrija imaju različite uloge.” Modne kuće i dalje imaju golem utjecaj, ali su i poslovni subjekti, pa na njihove odluke utječu podaci i komercijalna isplativost. Istodobno dizajneri kolekcije razvijaju i do dvije godine unaprijed, pa njihov smjer često prethodi onome što će tek postati popularno. Industrija, kaže, stalno tumači signale, ponekad davno prije nego što ih prepoznamo kao trendove.

Utjecajnice i influencere vidi kao akceleratore vidljivosti, ali s ograničenim rokom trajanja. “Njihov utjecaj može biti nevjerojatno prolazan. Kulturni pokret koji stvarno odjekuje među ljudima može trajati mnogo duže od osobe ili platforme koja ga je prva učinila vidljivim.”

Je li tihi luksuz mrtav?

Alizée ne vjeruje u pogrebne govore. “Ne mislim da je tihi luksuz mrtav. Mislim da se osporava njegova dominacija, kao moguće konačnog izraza mnogih modnih aspiracija i inspiracija.” Sve je više prostora za osobne reference, arhivsku modu, eksperimentiranje i stilove koji ne komuniciraju bogatstvo na prvi pogled.

Posebno je zanima nostalgija, jer mlađe generacije povijest mode otkrivaju putem digitalnih platformi i stvaraju vlastite, vrlo specifične reference. Kao primjer navodi projekt MaisonMargiela/Folders, kojim Maison Margiela otvara svoje arhive i fizički i online.

“Volim vidjeti kako modne kuće svoju povijest čine dostupnijom i ljudima daju nove načine da se s njom povežu.“

Ne očekuje da će jedna estetika naprosto zamijeniti drugu. “Veća promjena je pomak prema fragmentiranijem modnom krajoliku u kojem koegzistiraju različiti oblici aspiracija.”

Najkontroverznija teza: problem pažnje

Na pitanje o tezi u koju vjeruje, a s kojom se većina ne bi složila, Alizée je odgovorila bez oklijevanja. “Modna industrija nema problem s trendovima, ima problem s pažnjom. Toliko smo usredotočeni na to što slijedi da rijetko dajemo ideji dovoljno vremena da se razvije, postane osobna i dobije značenje.” Društvene mreže mogu stvoriti dojam da nešto ima kulturnu važnost” samo zato što je nešto posvuda, ali, upozorava: “vidljivost i relevantnost nisu isto.”

Zato ju je zaokupila arhivska moda. Nedavno je posjetila ARO Archive i zapela joj je za oko činjenica da se njihov rad temelji na terminima s dizajnerskim timovima modnih kuća, a ne na stilizaciji ili drugim uslugama. “To mi je bilo fascinantno jer pokazuje koliko su arhive važne za kreativni proces. Dizajneri se i dalje okreću prošlosti kako bi odredili što slijedi.” Iz toga izvlači zaključak da je dugovječnost prava igra: ideja ne gubi nužno relevantnost samo zato što se sezona promijenila. “Ponekad je najzanimljivija modna odluka nastaviti nositi nešto dugo nakon što je internet otišao dalje.”

Trenirka kao guilty pleasure

Nije potrebno biti u svakom trenutku na pisti, i Alizée to otvoreno priznaje. Kao “krivi užitak” (guilty pleasure) koji svi potajno nose navodi athleisure.

“Budimo realni: ne nosim arhivski Ann Demeulemeester u nedjelju ujutro kad idem po kavu, iako bi neki možda pomislili da nosim. Vjerojatno 60 posto vremena provedem u trenirci!!“

Ipak ne vjeruje u koncept krivnje u modi. “Ako uživaš u nečemu što nosiš, zašto bi se zbog toga osjećao krivim?” Voli što u gradu koji joj je blizak srcu istodobno žive publika Vivienne Westwood, publika Hedija Slimanea i brojna druga modna plemena. “Moda je puno zanimljivija kad svi ne žele izgledati isto.”

Ni sama nije imuna na trendove. “Naravno da ponekad kupim trend! Te velike YSL sunčane naočale bile su vjerojatno najbolja stvar na svijetu u sezoni SS26.” No dodaje da ih je kupila i zato što zamišlja da će za petnaest godina biti dio modne povijesti. “Investicija!!!”

Što bi ukinula, a što vratila?

Kada ju pitamo što bi odmah ukinula, odgovara bez dvojbe: pritisak da se svaka nova sezona koristi kao prilika za ponovno izmišljanje sebe kroz potrošnju. “Moda bi trebala poticati znatiželju i samoizražavanje, a ne ljude činiti da se stalno osjećaju kao da kasne.“

Vratila bi pak dublje cijenjenje modnog znanja: razumijevanje konstrukcije, upoznavanje dizajnera, istraživanje arhiva i otkrivanje zašto je neki odjevni predmet važan mimo statusa trenda. “Voljela bih vidjeti više ljudi koje zanimaju priče iza onoga što nose, a ne samo ono sljedeće što im govore da požele.”

Gradovi, tisak i savjet za početnike

Pitanje o najzanimljivijem modnom gradu Alizée odbija pretvoriti u natjecanje. Pariz i Milano ostaju važni zbog povijesti i infrastrukture, Seul zbog odnosa prema digitalnoj kulturi, Kopenhagen je razvio prepoznatljiv identitet, a Lagos nudi drukčiji kulturni kontekst. Njezin dodatak je Berlin: “Moda se tamo još uvijek doima zabavnom, dijelom i zato što ima prostora za ideje koje se ne moraju uklopiti u tradicionalni okvir industrije.” Sljedeći važan modni pokret, zaključuje, ne mora potjecati iz tradicionalne modne prijestolnice.

Kako pisati za tiskano izdanje kad se trendovi mijenjaju tjedno? “Trendove ne pišem kao popise za kupnju.” Proizvodi i estetike brzo se mijenjaju, ali kulturni pomaci ispod njih traju. Zanima je zašto nas privlače određene reference, zašto se mijenja naš odnos prema potrošnji ili zašto se jedna generacija okreće unatrag da bi krenula naprijed. Kao primjer navodi kolumnu “Presence over Performance” – koju btw morate pročitati.

Na kraju smo je pitali što bi poručila mladima bez veza u industriji. “Počnite graditi vlastito stajalište prije nego što čekate da vam netko ponudi platformu. Budite znatiželjni, istražujte opsesivno, bilježite što primjećujete i dosljedno dijelite svoju perspektivu. Ne trebate dopuštenje da započnete razgovor o modi ili kulturi.” Sama je What’s Trending Tomorrow počela graditi usporedno s agencijskom karijerom jer je željela prostor za istraživanje ideja na vlastiti način. Veze mogu otvoriti vrata, ali tek vlastita perspektiva daje ljudima razlog da vas zapamte.

“I nemojte se bojati biti ‚cringe’, jer na početku vjerojatno hoćete, i to je potpuno u redu.”

Posljednja joj je poruka najjednostavnija: budite ljubazni. “Ova industrija zna biti puna nesigurnosti, a ljudi se na to ponekad odupiru nepotrebnom grubošću. Ljubaznost, poštovanje i iskrenost prema ljudima nas mogu odvesti dosta daleko.”

Ako se iz razgovora s Alizée Verstraeten može izvući jedna misao-pouka, onda je to da je u modi najvrjednije ono što traje: ideja, odnos prema odjeći, znanje. Sve ostalo je, kako sama kaže, pitanje pažnje.

Fotografije: Osobna arhiva

Pogledajte i: