Postoji nešto posebno u ljubavi između čovjeka i psa. Možda je to način na koji nas dočekuju kao da se nismo vidjeli godinama, iako smo samo otišli po kavu. Ili činjenica da nas vole jednako i kada smo najbolje i kada smo najgore verzije sebe. Bez velikih očekivanja, bez kompliciranja i bez pitanja gdje smo bili. I dok mi pokušavamo uskladiti posao, fakultet, prijatelje, ljubavne živote i sve ostalo što odraslost nosi sa sobom, oni imaju nešto jednostavnije prioritete. Nas.
Danas, kada su psi i vlasnici postali nerazdvojni dio lifestyle kulture, kada istražujemo najcool ljubimce za stan, a čak i H&M kolekcija ima komade za naše četveronožne prijatelje, možda je vrijeme da razgovaramo o nečemu što nije toliko slatko za Instagram. O satima koje naši ljubimci provode sami dok mi pokušavamo stići na sve strane. Vrtić za pse nekome će zvučati kao pretjerivanje, nekome kao još jedan nepotreban trošak, a nekome kao sasvim logično rješenje. Ali prije nego što odlučimo je li vrtić za pse dobra ideja, možda bismo si trebali postaviti jedno puno važnije pitanje. Je li ljubav prema psu zaista dovoljna ako za njega nemamo vremena?
Odrastanje na četiri šape
Sjećam se jedne jeseni i jednog sasvim malenog psa koji je tek stigao u svoj novi dom. Bio je toliko malen da mi se danas čini nestvarnim kako je upravo to biće postalo jedan od najvažnijih dijelova naših života. Možda malo prerano odvojen od svoje mame, našao se u stanu jedne mlade djevojke koja je tada, baš kao i svi mi, pokušavala shvatiti kako funkcionira život. Bila je studentica, radila je, živjela sama i imala ogromno srce. A onda smo tu bile i mi, njegove druge mame, kako smo se voljele nazivati.
Ako postoji pas koji je odrastao uz sve faze naših dvadesetih, onda je to bio on. Proživio je s nama prve ozbiljne poslove, ispitne rokove, ljubavne drame, spontane odlaske na more, izlete na Sljeme i beskonačne razgovore o životu. Šetale smo ga u dva ujutro, ali i u pet, nakon izlazaka, kada je grad tek počinjao buditi se. Ponekad bismo spavale do jedanaest, a on bi bio taj kojemu se još nije ustajalo iz kreveta. Nije znao što znači biti u dvadesetima, ali ih je, na neki način, proživljavao s nama.
I bilo je nešto jako lijepo u tome. U činjenici da jedno malo biće postane dio vaših uspomena, jako neprimjetno, sve dok jednog dana ne shvatite da se ne možete sjetiti kako je život izgledao prije njega.
Onaj dio ljubavi o kojem ne pričamo
Ali koliko god ta priča bila lijepa, postojao je jedan dio koji me uvijek pomalo bolio. Njegova vlasnica morala je raditi. Morala je studirati, odlaziti na predavanja, ispunjavati obaveze i, sasvim opravdano, imati život izvan četiri zida svojeg stana. A on je često morao ostajati sam. Znam da psi ne doživljavaju vrijeme na isti način kao mi i da mnogi sasvim dobro podnose nekoliko sati samoće. Ali nisam se mogla oteti razmišljanju o tome kako on ne zna zašto je ostao sam. Ne razumije radno vrijeme, rokove na fakultetu ni sve one obaveze zbog kojih se kući vraćamo kasnije nego što smo planirali.
Zato sam često, između predavanja ili nakon svojih obaveza, uzimala ključ njezina stana i odlazila po njega. Nekada bismo samo prošetali, nekada proveli poslijepodne zajedno, a nekada bih jednostavno sjedila s njim jer mi je bilo žao da bude sam. Radila sam to jer sam ga voljela. Danas, nekoliko godina kasnije, razmišljam koliko smo tada zapravo znale o odgoju pasa. Znale smo da mu treba ljubav, hrana, šetnja i igra. Ali jesmo li znale koliko mu je važna rutina, koliko mu znači mentalna stimulacija ili koliko je važno postupno ga naučiti da se osjeća sigurno i kada ostane sam? Vjerojatno ne onoliko koliko smo mislile.
Možemo li voljeti nekoga, a nemati vremena za njega?
Postoji jedna stvar koju sam s godinama naučila, a koju možda nisam bila spremna priznati s dvadeset godina. Ponekad ljubav stvarno nije dovoljna. Zvuči okrutno, posebno kada govorimo o životinjama koje nam toliko znače, ali mislim da je to razgovor koji bismo trebali voditi puno češće. Željeti psa i biti spreman imati psa dvije su potpuno različite stvari. Svi volimo zamišljati zajednička jutra, šetnje, putovanja i malo biće koje nas veselo dočekuje na vratima. Rijetko tko, međutim, zamišlja jutra kada pada kiša, kada kasnimo na posao, kada smo iscrpljeni ili kada nam se jednostavno ne da izaći iz kreveta.
A pas ne može čekati da nam život postane manje kaotičan. Treba mu pažnja, odgoj, fizička aktivnost, mentalni izazovi, zdravstvena skrb i osjećaj sigurnosti. Treba mu netko tko će njegove potrebe shvaćati ozbiljno čak i kada vlastite jedva uspijeva organizirati. Zato mislim da je jedna od najodgovornijih odluka koje možemo donijeti upravo ona da ne uzmemo psa ako znamo da mu u trenutačnim životnim okolnostima ne možemo pružiti ono što mu treba.
To ne znači da morate imati savršen život, kuću s vrtom ili posao od kuće. Ali znači da biste trebali razmišljati o tome kako će izgledati njegov svakodnevni život, a ne samo vaši zajednički trenuci. Ljubav prema životinjama ne mjeri se samo time koliko ih želimo imati, nego i time koliko smo spremni prilagoditi vlastiti život njihovim potrebama.
A što ako postoji bolje rješenje?
I upravo tu dolazimo do nečega što bih prije nekoliko godina vjerojatno doživjela kao pomalo neobičnu ideju. Vrtić za pse. Priznajem, sama pomisao na pse koji ujutro odlaze u vrtić, druže se sa svojim prijateljima i vraćaju kući nakon dana provedenog u igri zvuči kao scena iz nekog preslatkog filma. Još samo nedostaju mali ruksaci i roditeljski sastanci. Ali kada maknemo tu komičnu sliku, ideja zapravo ima puno smisla.
Vrtić za pse može biti odlična opcija za vlasnike koji rade puno radno vrijeme, a žele da njihov ljubimac dio dana provede u društvu, kretanju i pod nadzorom ljudi koji razumiju pseće ponašanje. Naravno, ne odgovara svakom psu isti oblik čuvanja. Neki obožavaju društvo drugih pasa, dok su drugi povučeniji, osjetljiviji ili jednostavno sretniji u mirnijem okruženju. Zato je važno da se potrebe svakog psa procijene individualno, a ne da se polazi od pretpostavke kako je druženje uvijek bolje od samoće.
No činjenica da takva opcija postoji otvara jedno zanimljivo pitanje. Ako smo već prihvatili da zbog svojih obaveza ponekad trebamo pomoć u brizi za djecu, zašto nam je toliko neobično potražiti pomoć u brizi za kućne ljubimce? Ne zato što su psi djeca, nego zato što su i oni bića za koja smo preuzeli odgovornost.
Njihov svijet ne prestaje kada zatvorimo vrata
Ponekad mislim da je najveća razlika između nas i naših pasa upravo u tome koliko različito izgledaju naši svjetovi. Mi imamo posao, prijatelje, fakultet, ljubavne odnose, putovanja, planove za vikend i sto malih događaja koji nam ispunjavaju dane. Čak i kada nam je dosadno, uvijek možemo nekoga nazvati, izaći na kavu ili promijeniti okruženje. Oni nemaju naš kalendar. Imaju svoje navike, potrebe, mirise koje žele istražiti, mjesta koja vole i ljude uz koje se osjećaju sigurno.
Naravno, to ne znači da svaki pas pati čim ostane sam. Odmor je važan dio njegova dana, a sposobnost da mirno provodi vrijeme bez vlasnika nešto je što bi svaki pas trebao postupno naučiti. Ali isto tako ne znači da je osam ili devet sati samoće idealno za svakog psa samo zato što se uklapa u naše radno vrijeme. Mislim da je upravo zato vrtić za pse tema o kojoj bismo trebali razgovarati bez podsmijeha i predrasuda. Ne kao o luksuzu za razmažene ljubimce, nego kao o jednoj od mogućnosti za kvalitetniji život pasa čiji vlasnici imaju zahtjevne rasporede.
Jer poanta nije u tome da naši psi nikada ne ostanu sami. Poanta je u tome da njihova svakodnevica ne bude nešto o čemu razmišljamo tek kada se vratimo kući. I možda bismo, prije nego što sljedeći put nekome kažemo kako jedva čekamo nabaviti psa, trebali razmisliti o jednom jednostavnom pitanju. Želimo li psa u svojem životu ili smo spremni i svoj život prilagoditi njemu?
Kako zapravo izgleda jedan dan u psećem vrtiću?
Kako bismo saznali što se doista događa iza vrata jednog psećeg vrtića, razgovarali smo sa Sašom Španović, veterinarkom po struci i vlasnicom tvrtke Pets Only, koja se već deset godina bavi čuvanjem i šetanjem kućnih ljubimaca. Zanimalo nas je kako izgleda svakodnevica pasa koji dolaze na čuvanje, koliko uživaju u druženju i igri te može li takav oblik skrbi biti dobro rješenje za vlasnike koji velik dio dana provode izvan kuće.
Kako izgleda jedan tipičan dan u vašem vrtiću za pse? Što sve psi rade tijekom boravka?
Vrtić za pse jedna je od usluga tvrtke Pets Only u Zagrebu. Psi u vrtić dolaze ujutro, neki već od šest sati, ovisno o radnom vremenu i obvezama njihovih vlasnika. Uglavnom ostaju oko osam sati dnevno, odnosno dok su vlasnici na poslu. Radno vrijeme vrtića je do 17 sati, no psi ponekad ostaju i duže. Naši klijenti su liječnici, studenti, sportaši, medicinske sestre, poduzetnici i mnogi drugi, pa se njihove potrebe razlikuju.
Neki psi dolaze svakog radnog dana, neki nekoliko puta tjedno, a neki samo povremeno, primjerice kada vlasnici odlaze u kupnju ili imaju druge obveze. Dan u vrtiću prilagođavamo potrebama pasa, a uključuje igru, odmor i šetnje. Ponekad organiziramo i proslave psećih rođendana te tematske zabave povodom Halloweena, Božića, Uskrsa ili Dana svetog Patrika. U vrtić primamo isključivo socijalizirane pse, a štenci moraju biti cijepljeni i stariji od tri i pol mjeseca.
Kako psi reagiraju na dolazak u vrtić? Primjećujete li da se vesele dolasku i druženju s drugim psima?
Svaki pas ima svoj karakter, baš kao i ljudi. Neki su ujutro još pospani, dok su drugi spremni za akciju čim stignu. Imamo pse koji iz automobila doslovno utrče u vrtić i ne osvrnu se za vlasnicima, ali i one kojima jutarnje odvajanje malo teže pada. Nisu svi psi uvijek raspoloženi za društvo i igru, zbog čega se trudimo svakome prilagoditi dan. Neki psi toliko vole svoje prijatelje iz vrtića da ih vlasnici dovode upravo onda kada im javimo da su i njihovi pseći prijatelji ondje.
Smatrate li da bi vrtići za pse trebali postati uobičajeniji izbor za vlasnike koji rade po osam sati dnevno?
Vlasnicima uvijek preporučujem da svoje pse nauče ostajati same kod kuće jer smatram da bi svaki pas trebao moći provesti nekoliko sati sam. Vrtić je odlična opcija za pse koji zaista teško podnose samoću, ali i za vlasnike koji jednostavno ne žele da njihovi ljubimci cijeli dan budu sami. Za pse koji mogu ostati sami kod kuće, a ne dolaze u vrtić, nudimo šetnje tijekom dana. Tako im prekidamo vrijeme koje provode sami i omogućujemo izlazak radi obavljanja nužde.
Koliko iznosi cijena boravka psa u vrtiću i postoje li različiti paketi, primjerice za dnevni, poludnevni ili mjesečni boravak?
Nemamo posebne pakete, već cijenu određujemo prema duljini boravka. Boravak do osam sati dnevno iznosi 20 eura, dok je cijena boravka duljeg od osam sati 25 eura. U navedene cijene uključen je PDV. Vlasnici koji imaju dva psa i oba dovode u vrtić ostvaruju popust na boravak drugog psa.
Sretan pas, sretan vlasnik?
Možda naši psi ne trebaju ispunjen raspored, svakodnevne aktivnosti i društveni život poput našeg, ali zaslužuju da njihove potrebe ne ostanu u sjeni naših obveza. Vrtić za pse nije univerzalno rješenje, baš kao što ni osam sati samoće ne predstavlja jednak problem svakom psu. Ono što je najvažnije jest upoznati vlastitog ljubimca, razumjeti njegov karakter i pronaći ravnotežu između vremena koje provodimo zajedno i onoga kada smo razdvojeni. Jer odgovorno vlasništvo ne završava jutarnjom šetnjom i punom zdjelicom hrane.
Fotografije: Pexels
Pogledajte i:
