Dr. Josiop Lovrić kirurg po je specijalizaciji, a nakon deset godina rada u državnoj službi, dežurstava i politrauma, u estetsku medicinu ušao je u trenutku kada se ona u Hrvatskoj tek počela ozbiljnije razvijati. Danas u Poliklinici Estera spaja kirurško iskustvo s laserskim i proceduralnim metodama, u timu koji povezuje kirurgiju i dermatologiju. Njegov pristup nije one-size-fits-all rješenje. Polazi od anatomije, načina na koji pojedino lice stari i činjenice da se čak ni različiti dijelovi istog lica ne ponašaju jednako. Upravo zato razgovor s njim vrlo brzo prestaje biti razgovor samo o laserima, a postaje razgovor o tkivu, znanosti, starenju i granici između onoga što medicina može i onoga što suvremeni trendovi obećavaju.
Što kirurg vidi kada pogleda kožu?
Uvijek gledam dublje od površine kože. Možda je tu osnovna razlika između mene i dermatologa. Pokušavam postaviti pitanje što se dogodilo s metaboličkim procesima u odnosu na godine i onda ponuditi rješenje koje bi se uskladilo s onim što pacijent želi.
Kako ste iz kirurgije došli do estetske i proceduralne medicine?
Bio sam na pravome mjestu u pravo vrijeme. Nakon deset godina rada u državnoj službi, dežurstava i politrauma, ukazala se prilika da prijeđem u privatnu ustanovu koja je tada bila u usponu. To je bilo vrijeme kada se u Hrvatskoj tek počinjalo s estetikom. Uvijek sam imao želju probati nešto novo, istražiti nešto novo, pokušati spojiti znanje koje postoji u kirurgiji s finesama koje postoje u estetici. I to se tijekom tih 12 ili 15 godina razbistrilo u neki moj stil.
Što vas je u estetici najviše privuklo?
Kada godinama gledate ljude koji dolaze i vape za pomoći, a nekad im jednostavno niste u mogućnosti pomoći, velika je promjena kada konačno radite s ljudima za taj osmijeh. To zadovoljstvo koje vidite kod pacijenata u estetskoj medicini gotovo je svakodnevica. U bolnici, u općoj kirurgiji, to je rijetkost.
Kada vam pacijent dođe i kaže: “Želim CO2 laser”, što ga prvo pitate?
Zašto? Pogotovo danas jer su želje pacijenata često temeljene na rezultatima koje serviraju moderno društvo i društvene mreže. To pitanje „zašto“ važno mi je jer želim da sam pacijent dođe do odgovora. Tek tada možemo razgovarati je li za njega CO2 ili možda nešto sasvim drugo.
Koliko se pristup razlikuje od osobe do osobe?
Nijedno lice ne stari jednako i ne može stariti jednako. Čitav niz vanjskih i unutarnjih faktora zaslužan je za to kako ćemo stariti. Ono što možda odgovara vama neće odgovarati vašoj susjedi ili najboljoj prijateljici koja vas je možda i ponukala da dođete na konzultaciju. Zato je jako važno izdvojiti vrijeme za razgovor.
“Uvijek sam za novo, ali novo koje podržava znanost“
A na jednom licu – tretirate li različite dijelove na različit način?
Lice nije jedna cjelina. Lice stari različitim tempom, ovisno o anatomiji. Treba ga gledati kao jednu harmoniziranu cjelinu, ali treba poznavati anatomiju koja velikim dijelom diktira kako će pojedini segment stariti. Koža na obrazima i kapcima nije jednaka. Ne stari jednako. Nema isti metabolizam. I kada biste cijelo lice tretirali jednim uređajem, s istim parametrima, to nije dobar pristup. Liječnik koji koristi jedan parametar za sve ne poznaje dovoljno tehnologiju, anatomiju ni način na koji će koža reagirati. Danas je sve stvar finesa.
Gdje se takav individualni pristup možda najbolje vidi?
Ožiljci od akni su dobar primjer. Svaki ožiljak je trodimenzionalan. Koliko god se bavili površinom kože, ako ne riješimo ono što se nalazi ispod, primjerice fibrozu, ne možemo očekivati velik rezultat. To gledam kao restauraciju. Idemo iz dubine prema površini. Moramo riješiti temelj da bismo se mogli baviti fasadom.
Što vam je najzanimljivije kod Alma Hybrida?
Kreativnost koju ta laserska platforma pruža. Za razliku od klasičnog CO2 lasera, koji je desetljećima zlatni standard u medicini, ne samo u estetici nego općenito u kirurgiji, kod Hybrida imamo dvije valne duljine. Ta se kreativnost ispoljava u tome što imamo mogućnost mijenjanja omjera pojedinih valnih duljina pa tako djelujemo i na ono što je pacijentima možda najzanimljivije, a to je vrijeme oporavka. Kod starijih uređaja imali smo jednu valnu duljinu i puno manje prostora za prilagodbu.
Kako koristite CO2 i 1570 nm komponentu kod različitih problema ili različitih dijelova istog lica?
Ovisi što želimo postići. Želimo li potaknuti proizvodnju elastina, želimo li potaknuti proizvodnju kolagena, želimo li djelovati na bore ili postići tightening efekt. Prema tome prilagođavamo omjere i snage, uzimajući u obzir i kronološku dob, jer što je tkivo starije, teže se oporavlja. Za to su potrebni iskustvo i smirenost, kao i suradljivost pacijenta da bismo postigli rezultat koji je realan.
Kada laser nije dovoljan?
Danas su jedan uređaj i jedan materijal rijetko dovoljni. Anatomija starenja je kompleksna. Svaki uređaj i svaka molekula djeluju preko svog mehanizma. Kada ih smisleno udružite, cilj je tkivo vratiti u jedan bolji ekvilibrij – bolji odnos između onoga što se proizvodi i onoga što se razgrađuje. To je ono što mene zanima.
Čini se da se u vašem razmišljanju stalno vraćate na tkivo. Je li to kirurški pogled?
Da, i uvijek se malo smijem na to pitanje jer cijeli svoj profesionalni put u estetskoj medicini surađujem s dermatolozima. Dermatolozi imaju potpuno drugačiji pristup koži i tkivu nego mi kirurzi. Mi kirurzi smo vidjeli kako tkivo izgleda pod puno većim opterećenjem i kako cijeli. Zato na neke minimalne ozljede reagiramo puno nonšalantnije. Ali upravo je ta razlika dobra zato što se nadopunjujemo. Uvijek volim raditi s dermatologom zato što mi on daje jednu nišu znanja koju ja kao kirurg nemam. Ako se pojavi, primjerice, postupalna hiperpigmentacija, dermatolog ima svoj „bag of tricks“ – znanje o preparatima i terapijama koje meni nije primarno područje. Jedan bez drugoga ne možemo dobro funkcionirati. To je poanta estetike. Ona nije specijalizacija sama za sebe, nego multidisciplinarni pristup.
Je li vas upravo takav način rada privukao Poliklinici Estera?
Da. Meni odgovara raditi u okruženju u kojem uz sebe imam dermatologa pa možemo gledati isti problem iz različitih kutova. U Esteri se to savršeno nadopunjuje s dermatologinjom dr. Majom Kolić. Ne mislim da bi liječnik trebao svaki problem pokušavati riješiti samo metodom kojom se osobno najviše bavi.
“Nada, radost i tegobe ostaju trajno utisnute na površini lica. Zato nitko ne stari jednako.”
Koje vas područje, izvan onoga čime se svakodnevno profesionalno bavite, najviše zaokuplja i o čemu najviše čitate nakon posla?
Peptidi. Ne govorimo o peptidima koji postoje u dermokozmetici, nego o peptidima koji su još u fazi istraživanja, a pokazuju rezultate koji će se vrlo vjerojatno u budućnosti translatirati i na ljudska istraživanja, a nakon uspješnih istraživanja, i u primjenu kod ljudi. Definitivno je to nešto što će promijeniti taj naš lifespan.
Kada govorite o onome što medicina tek počinje ozbiljnije istraživati, što nam možete podijeliti o peptidima?
Peptidi nisu novost u medicini. Oni se desetljećima koriste u medicini. Najpoznatiji peptid o kojem svi znaju je inzulin. Ono što danas ulazi u sivu zonu jest način na koji se određeni peptidi sintetiziraju i koriste kod ljudi bez dovoljno kliničkih studija. Ako imate neki signalni put za koji pretpostavljate da će njegovom aktivacijom doći do povećanja količine kolagena u koži, u današnje digitalno vrijeme vrlo je lako posegnuti za tom molekulom prije nego što postoje regulatorni mehanizmi i smjernice koje će vam reći dozu i koncentraciju. Postoje peptidi koji su još u fazi istraživanja, a već se koriste. I tu mi je posebno zanimljiv jedan širi društveni fenomen: prvi put gledamo kako su biohacking i društvene mreže u nečemu brži od medicine. Medicina je spora, ali dosljedna jer je utemeljena na standardima i protokolima. Upravo zato je još važnije držati se znanosti. Peptidna medicina će biti medicina budućnosti, ali potrebno je vrijeme.
Što nova tehnologija ili molekula mora imati da biste je vi prihvatili u svom radu?
Iza takve tehnologije moraju postojati kliničke studije na ljudima, reproducibilni i dokazani rezultati. Ako govorimo o energy-based uređajima, moramo imati podatke. Ako govorimo o molekulama, moraju postojati kliničke studije, protokoli, doze, provjerene indikacije i kontraindikacije. Tek kada se sve to objedini i standardizira, takav uređaj, lijek ili molekulu liječnik može uključiti u svoje protokole.
Zvučite kao netko tko voli novo, ali mu ne vjeruje unaprijed.
Sve što je novo – apsolutno da, ali pod uvjetom da je znanstveno dokazano, potvrđeno i etablirano. Perfekcionist sam; oni koji me poznaju, to jako dobro znaju.
Kako danas definirate dobar estetski rezultat?
Onaj koji je potpuno nevidljiv. Estetski rezultat koji je vidljiv za mene nije dobar rezultat. To je kao kod dobrog frizera. Ne biste trebali primijetiti ekstenzije ni tehniku ispod onoga što vidite. Da vam ono što ste napravili daje samopouzdanje, jedan boost confidencea, a ne da hodate kao reklama estetskog liječnika ili plastičnog kirurga.
Što biste rekli nekome tko prvi put razmišlja o ozbiljnijem laserskom zahvatu?
Vrijeme je dragocjeno kod ozbiljnih laserskih zahvata. Ako želite ozbiljan rezultat, morate prihvatiti da je dio tog procesa i vrijeme oporavka. Kod ozbiljnog CO2 lasera ne govorimo o tretmančiću. Govorimo o pravom zahvatu. A svaki zahvat traži vrijeme da bi se pravi rezultat pokazao.
I za kraj – što nam lice zapravo govori o čovjeku?
Čovjek je njegovo lice. Nada, nesputana radost i sve životne tegobe ostaju trajno utisnute na površini lica. I to nosimo. Zato nitko ne stari jednako.
Fotografije: Press
