Za nekoga koga su mediji godinama pokušavali ukalupiti u praktičnu i lako unovčljivu etiketu “glasa milenijalaca”, Sally Rooney uporno odbija igrati po pravilima te tržišne mašinerije. Najnovija odluka – da povuče svoje knjige s britanskog tržišta uslijed podrške proskribiranoj organizaciji Palestine Action – predstavlja trenutak u kojem se književna industrija sudarila s vlastitim ideološkim granicama.
Ovo nije priča o tome kako je jedna autorica izgubila pravo na tantijeme, niti je to priča o klasičnom “otkazivanju” iz rubrike “cancel culture”. Ovo je, prije svega, presjek sistemskog apsurda u kojem se niti britansko zakonodavstvo niti izdavački ogranak kulture više ne mogu međusobno pretvarati da su prostor slobode.
Neizbježnost zakonskog “zida”
Kada je Ujedinjeno Kraljevstvo u srpnju 2025. stavilo Palestine Action na listu terorističkih organizacija prema Zakonu o terorizmu (Terrorism Act), stvoren je presedan koji je politiku u potpunosti prenio na polje privatne imovine i distribucije kulture. Odredba Članka 15. jasno kaže: ako prosljeđujete novac za koji sumnjate da bi mogao završiti kod zabranjene skupine, činite kazneno djelo koje nosi i do 14 godina zatvora.
Kada pak Sally Rooney izjavi da ne odustaje od novčane podrške skupini (koja je u njezinoj matičnoj Irskoj potpuno legalna), njezina izdavačka kuća Faber suočila se s pravnim ćorsokakom. Prodavati njezine knjige, a ne moći joj isplatiti zarađeni novac, za izdavača je “nemoguća situacija”, dakle ilegalna. Izbor da se knjige u potpunosti povuku nije dakle samo čisti moralni heroizam, već logičan i hladan rasplet pravne mehanike koja ne dopušta nikakve ideološke nijanse. Sally Rooney je jednostavno dovela sustav do vlastite krajnosti.
Sally Rooney – paradoks medijske pažnje
Prizor u kojem britanski zastupnik John McDonnell na društvenim mrežama naglas čita odlomke iz Normal People kako britanska publika “ne bi ostala uskraćena za njezinu umjetnost” istovremeno je dirljiv i tragikomičan. On zapravo tim činom, tom izvedbom razotkriva duboki cinizam suvremenog kulturnog prostora. Ne samo britanskog…
S jedne strane, medijski tabloidni aparat i dalje žudi za pričama o Paulu Mescalu i Daisy Edgar-Jones, nastojeći svaku političku križaljku svesti na celebrity pop-kulturu i bezazleni sadržaj za streaming. S druge strane, stvarni tekst – otisnut na papiru, uvezan u korice i zaštićen autorskim pravom – postaje ilegalan predmet ako je njezina autorica odlučila da se zarada od tog teksta preusmjeri protivno političkoj volji države u kojoj se prodaje.
Kako je lijepo uočio Amnesty International UK: opasnost nije samo u tome što knjige Sally Rooney nestaju s polica knjižara poput Waterstonesa. Opasnost leži u hladnom efektu zastrašivanja (chilling effect) koji se šalje svim drugim autorima, umjetnicima i intelektualcima. Možeš biti radikalan u tekstu, poručuje nam sustav, dokle god je ta radikalnost izolirana unutar fiktivnih likova koji raspravljaju o kasnom kapitalizmu uz skupu kavu. No onog trenutka kada ta teorija pređe u financijski ili aktivistički čin, tržište ti zatvara vrata.
Prazne police kao najjača autorska izjava
Sally Rooney je godinama trpjela kritike dežurnih mrzitelja koji su smatrali da su njezini likovi previše opterećeni klasnim pitanjima i marksizmom dok ona sama zarađuje milijune. Njezin odgovor na te prigovore nikada nije bio bučan, ali je ovom odlukom postao doslovno materijalan, konkretan, mjerljiv. Njezina spremnost da se odrekne britanskog tržišta – svog najvećeg i najprofitabilnijeg terena – dokazuje da za nju književnost nije bila samo ulaznica u aristokraciju svijeta umjetnosti.
Povlačenjem Intermezza, Normal People i Conversations with Friends s britanskih polica, Sally Rooney je uspjela učiniti nešto što rijetko kojem suvremenom piscu polazi za rukom: učinila je odsustvo vlastite knjige glasnijim od bilo kojeg teksta koji je mogla napisati. Njezine prazne police u britanskim knjižarama danas govore puno više o stanju građanskih sloboda i slobode izražavanja u Ujedinjenom Kraljevstvu nego što bi to mogao ijedan politički esej.
Fotografije: FREDRIK SANDBERG / AFP / Profimedia
Pogledajte i:
