Trump je glasačima ponudio ekonomski rast, bolji život, zdravu Ameriku i portret društva u kojem vlada bijeli muškarac i patrijarhalne vrijednosti. A za one koji ne žele potpuno prihvatiti patrijarhalne vrijednosti, tu je bila Melania koja u biografiji Melania i na X-u napisala da podržava pravo žena na odluku što će sa svojim tijelom. U pobjedničkom govoru, Trump je rekao kako je ta njezina knjiga najprodavanija na svijetu. Je li moguće da je to istina, ne znam, no jedna druga tema sada otvara brojna pitanja.
Na ovim izborima, tema ženskog tijela i reproduktivnih prava postala je "roba" na političkom tržištu, osmišljena da privuče pažnju glasača. Kao da su svi odjednom bili zabrinuti za pitanje pobačaja i brige za žene, ta se ”roba” stavlja pred birače kao predizborna poslastica, očekujući da će je progutati bez dubokog promišljanja o tome što zapravo slijedi, ako... O tom ”ako...“ u odnosu na Donalda Trumpa govorila je Michelle u svom govoru. Pozvala je žene da zahtijevaju da budu više od objekata o kojima muškarci odlučuju i da ih se tretira kao bića koja vrijede mnogo više od samih strojeva za rađanje, a muškarce da ne biraju na temelju ljutnje i ogorčenja zbog sporog napretka u zemlji – jer ako odaberu ljutnjom, njihove „njihove supruga, vaša kći, vaša majka, mi kao žene, postat ćemo kolateralna šteta vašem bijesu." Kampanja Kamale Harris uvelike se fokusirala na ženska prava, na tjelesnu autonomiju i pristup zdravstvenoj skrbi.
I što sada? Ne vjerujem da postoji povratak na zaštitu koju je ženama pružala presuda Roe protiv Wadea. U kampanji smo mogli čuti podršku za zabranu pobačaja nakon 16. tjedna trudnoće, uz iznimke za slučajeve silovanja, incesta ili ugroze života majke. Odluke o pravu na pobačaj trebale bi biti prepuštene pojedinim saveznim državama. Ukratko, pobjeda Donalda Trumpa mogla bi dovesti do daljnjih ograničenja prava žena na pobačaj i reproduktivnu zdravstvenu skrb. S Trumpom u Bijeloj kući, konzervativci bi stvarno mogli zabraniti pobačaj, MAGA nacionalisti bi mogli bi ukinuti neke oblike imigracije, započeti masovne deportacije kako se obećavalo u kampanji, a pitanje je što će biti i s drugim elementima zdravstvenog sustava.
Moglo bi doći i do raznih drugih tenzija, ako je vjerovati svemu što je izgovoreno u kampanji. No kampanja je jedno, a politika nakon osvajanja vlasti je drugo. I vođenje politike nakon osvajanja vlasti. Svemir teži ravnoteži, stoga ipak vjerujem u optimističnu viziju budućnosti u kojoj nećemo svjedočiti ”spaljenoj zemlji” (ta je metafora korištena katkad u kampanji za stvaranje apokaliptične slike Amerike). Zapravo stvarno još uvijek vjerujem u društvo i svijet koji će pronaći put prema umjerenoj budućnosti, bez velikih potresa ili udara na najslabije i nezaštićene.
