Otkad sam ušla u dvadesete godine izbjegavam nekoliko stvari – nošenje gornjih dijelova bez rukava i minica ili
kratkih hlača. Mislim da nisam nosila majicu bez rukava sigurno osam godina, a u trenutku kada pocrnim i
temperature prijeđu 30 stupnjeva u zraku, nevoljko i silom prirode se odlučim ogoliti noge. Znam, zvuči
totalno blesavo, ali ako se nečega „sramim“ na sebi – to su moje ruke i bedra, odnosno koža koja pada oko
koljena. Sjećam se da sam prije nekoliko godina dobila kampanju za jedan modni brend i model na
fotografijama je imao višak kože oko koljena i to nitko drugi osim mene nije primijetio.
Meni je ta fotografija i danas slamka spasa te mi daje samopouzdanje kada se trebam skinuti, ali me i natjerala da istražim što to ja zapravo imam i shvatim da moja tri kilograma „viška“ nisu uzrok tome jer isti problem ima i rubno mršava manekenka. U tom je trenutku moja novinarska priroda prevladala pa sam odlučila prestati plakati ispred ogledala, rezati fotke na kojima mi se vide koljena te se uhvatiti ukoštac s problemom. Odlučila sam izgladnjivanje (što sam mršavija manje se vidi koža oko koljena, iako je uvijek tu) zamijeniti edukacijom i
čitanjem. Sve svoje simptome ubacila sam u Google i shvatila da ono s čime se borim još gotovo nije ni
istraženo dovoljno, ali ima naziv – lipedem.
Prvi simptomi lipedema
Poslije nekoliko pročitanih tekstova iz stranih poliklinika shvatila sam da i moja baka i mama pate od istog
problema, samo što nikada za njega nije bilo rješenja niti se o njemu pričalo. I one su, baš kao i ja, cijeli život
(pa i dan-danas) skrivale iste dijelove tijela poput mene – gornji dio ruku (nadlaktice) i bedra. Kada sam
shvatila da nisam jedina na svijetu s ovim problemom, bilo mi je malo lakše, ali situacija je postala gora kada
sam shvatila da, osim operacije, nema nekog instant-rješenja i da me čeka život koji ću provesti u vječnoj borbi
s lipedemom.
O ovoj temi razgovarala sam s prof. dr. sc. Milomirom Ninkovićem, voditeljem Odjela plastične, rekonstrukcijske i estetske kirurgije te kirurgije šake u IMC-u Priora, specijalistom plastične, rekonstruktivne i estetske kirurgije. U svom radu posebno se bavi individualiziranim pristupom pacijentima i zahtjevnim rekonstrukcijama, a evo što mi je sve otkrio.
„Lipedem je kronični poremećaj potkožnog masnog tkiva koji najčešće zahvaća noge, a ponekad i ruke, uz
tipičnu simetričnu raspodjelu. Važno je naglasiti da to nije ‘samo estetski problem’ jer lipedem često prate bol,
osjetljivost na dodir, osjećaj težine u nogama, sklonost modricama i funkcionalna ograničenja u svakodnevnim
aktivnostima. Kod dijela osoba s vremenom se može razviti i dodatno zadržavanje tekućine te limfna
komponenta, što stanje čini još kompleksnijim i medicinski relevantnim.“
U kojim razdobljima života se javlja?
Razgovarajući dalje o tome zašto se lipedem često pojavljuje upravo u određenim životnim razdobljima,
profesor se osvrće na važnu ulogu hormona i genetike: „Točan uzrok lipedema još nije do kraja razjašnjen, ali iz
kliničke prakse vidimo jasnu povezanost s genetikom i hormonima. Često postoji obiteljska sklonost, a
simptomi se najčešće prvi put pojave ili znatno pogoršaju u razdobljima hormonalnih promjena – tijekom
puberteta, trudnoće ili u menopauzi. Zato se lipedem gotovo uvijek promatra kao stanje u kojem se isprepliću
nasljedna predispozicija i hormonalni okidači tijekom tih životnih faza.“
Ističe da je važno znati prepoznati prve znakove. „U ranoj fazi žene najčešće primijete da donji dio tijela
postaje nerazmjerno ‘puniji’ u odnosu na trup, i to obično simetrično. Tipično je da noge bole na pritisak, da se lako stvaraju modrice te da postoji osjećaj težine ili zategnutosti, osobito navečer ili nakon duljeg stajanja.
Često stopala ostaju pošteđena pa se može vidjeti jasna granica iznad gležnja. Rano prepoznavanje je važno jer
pravodobne mjere mogu ublažiti simptome i usporiti napredovanje“, ističe prof. dr. sc. Ninković.
Razlike između celulita i lipedema
Često se lipedem pogrešno poistovjećuje i s celulitom, no razlika je, ističe profesor, itekako značajna: „Celulit je
česta pojava i uglavnom je estetske prirode – riječ je o promjeni površine kože i tzv. narančinoj kori bez nužno
izražene boli. Lipedem, s druge strane, nije samo promjena izgleda kože, nego stanje potkožnog tkiva koje je
često bolno, osjetljivo i sklono modricama uz disproporciju volumena. Drugim riječima, celulit je najčešće
pitanje estetike, a lipedem pitanje zdravlja, boli i funkcije.“
Na kraju profesor Ninković naglašava koliko lipedem može utjecati na svakodnevicu: „Utjecaj je često veći
nego što se misli. Fizički, tu su bol, osjećaj težine, brži umor i ograničenja u kretanju. Praktično, mnoge žene
imaju poteškoće s odabirom odjeće jer gornji i donji dio tijela ne prate istu veličinu. Psihički je posebno teško
što se stanje često dugo ne prepoznaje pa osobe imaju osjećaj krivnje i neuspjeha jer ‘rade sve kako treba’, a
rezultat izostaje. To može dovesti do frustracije, povlačenja i pada samopouzdanja. Upravo zato je važna
pravodobna dijagnoza – ona mijenja perspektivu i omogućuje realan plan liječenja i podrške.“
A kako liječiti lipedem?
„Lipedem se može liječiti konzervativnim ili kirurškim načinom liječenja. Konzervativno liječenje temelji se na
kompresivnoj odjeći (uz limfnu drenažu, ciljanu tjelovježbu i kontrolu simptoma), čime se smanjuju bol, osjećaj
težine i oticanje, ali masno se tkivo ne uklanja. Kirurško liječenje, osobito WAL liposukcija, najprilagođenija je i
dugoročno najtrajnija metoda jer selektivno uklanja masno tkivo i time može trajno poboljšati funkciju i
kvalitetu života“, ističe prof. dr. sc. Ninković.
Fotografije: privatni album
