Arsen, Čovjek kao ja
//

Arsen, Čovjek kao ja

Bila je to itekako vruća šibenska večer. Stotine ljudi se penjalo na tvrđavu sv. Mihovila, jer drugog načina nema. Postoje priče da je Šibenik grad s najviše skala (stepenica) na Mediteranu - čak 2 851 – i nemali broj vodi do ljetne pozornice s koje se vidi cijeli kanal sv. Ante. Penjanje na ovu šibensku obrambenu utvrdu, koja se prvi put spominje 998. godine, je ionako naporno, ali kad se tome doda 31 stupanj u deset sati navečer, postaje još zahtjevnije.

Stotine ljudi se penjalo radi Arsena, točnije završnog koncerta u sklopu glazbenog projekta „Arsen, Čovjek kao ja“. Po ulasku, jedan od prvih prizora na koje je gotovo svačije oko palo su dječji crteži. Na jednom je bio portret djevojčice s natpisom „Djevojka iz moga kraja“. Glavni cilj ovog projekta je bio kroz dva dana njegov rodni grad ispuniti glazbom i stihovima na različitim lokacijama. Na čelu organizacije su bili Ana Radišić, Joško Lokas i Mislav Donaj. Upravo na posljednjem koncertu su obitelj Dedić i glazbeni gosti pjevali Arsenove pjesme, ali ostale na kojima je on radio, bilo skroz stihove ili glazbu. Glazbenici i glazbenice koji nisu imali priliku raditi s Arsenom, izvodili su one na kojima su surađivali s Matijom.

Matija Dedić je otvorio koncert Arsenovom temom iz serije „U registraturi“ režisera Joakima Marušića nastaloj po knjizi hrvatskog realista Ante Kovačića. Numera se nalazi na njegovom albumu iz 2015. godine „Matija svira Arsena“ na kojem je u jazz aranžmanu obradio neke od najpoznatijih očevih numera iz filma i  sa studijskih albuma. Zatim se na pozornicu popela Lu Dedić i prigodno nastavila s „Dida moj“ te s autorskom pjesmom „Plavi Leptire“ s kojom se predstavila na Dori.

Nakon Lu je slijedila Mia Dimšić. Otpjevala „Hrabri ljudi“ s albuma iz 1988. godine „Gabi i Arsen“, „U kući za ptice“ te vlastitu pjesmu na engleskom „Slow Dancing“ na kojoj je Matija odsvirao klavirsku dionicu. Mate Grgat je pjevao „Amigo“ i „Da mi nije moje dice“. Upravo tu pjesmu je Arsen izveo sa šibenskom klapom Maslina, čestim Arsenovim glazbenim suradnicima.

Iskreni trenutak treme je imala Natali Dizdar kada je započela pjevati „S okusom mora“. „Neka se i meni jednom dogodi malo treme“ s nervoznim smijehom je rekla publici koja ju je poticala s aplauzom. Inače, originalni naziv pjesme je „Sapore di sale“ kantautora Gina Paolija. Arsen i Paoli su bili vrlo bliski prijatelji i bio mu je vjenčani kum kad se vjenčao s Gabi 1973. godine te je rekao da je s njim osjetio „pobratimstvo lica u svemiru“. Dizdar i Matija su pjesmu predivno izveli sami, bez pratnje benda što je zasigurno bio jedan od najljepših trenutaka cijele večeri. Inače, zadarska glazbenica je surađivala s Arsenom za glazbu i stihove na „Zamijenit ću te gorim“, pjesmi prepunoj arsenizama poput „I mijenjat ću te gorim/Posvuda i stalno/Pred licem javnosti/I ilegalno“

Za pjesme „Djevojka iz moga kraja i „Zagrli me“ se odvažio Alen Slavica, suprug Arsenove kćeri Sandre. Matija Cvek je odabrao dvije pjesme s Arsenovog prvog studijskog albuma „Čovjek kao ja“ – „Sanjam te“ te „Ono sve što znaš o meni“. Cvek je svoj set završio s „Nasloni se“ napisanoj u suradnji s Matijom.

„Dao mi je svoju najlipšu pismu, svoga sina. Napravia mi je brata“ riječi su kojima je Gibonni pozdravio publiku na rasprodanoj tvrđavi. Izveo „Nisi više moja bol“ i Arsenovu „Ne plači“. Trenutak u kojem rijetko tko barem potiho nije ispjevavao stihove „Sve je to od lošeg vina“ s Gibonnijem je bio najbolji pokazatelj da su koncerti predivno, kolektivno, emocionalno iskustvo. Zadnja glazbenica večeri je bila Amira Medunjanin s pjesmama „Vino i gitare“ i „Dušo moja“. Za kraj koncerta su se svi ponovno popeli na pozornicu za „Odlazak“ dok su cijele tribine su bile na nogama. Bila je to predivna šibenska večer.

Pop kultura