U bilo kojem obliku, mediju ili formi, svaki pokušaj interpretacije ljubavi kao da unaprijed pada u vodu. O ljubavi, izgleda, znamo sve i ne znamo ništa; toliko smo je željni da nas i sama pomisao na nju gotovo paralizira pa nije rijetko da na temelju tog osjećaja postanemo nesposobni napraviti išta. Teško je o njoj pisati, a da ne skliznemo u sramotnu patetiku.
Kultna knjiga feminističke ikone bell hooks „Sve o ljubavi: Nove vizije“ demistificira brojna uvriježena mišljenja o načinu prakticiranja ljubavi, poput ovih već nabrojanih, ali i one: „Ne možeš voljeti drugoga ako prvo ne voliš sebe“.
U njoj se aktivistkinja i autorica, pravog imena Gloria Jean Watkins, hvata u koštac ne samo s pokušajem definiranja ljubavi i svega što ona jest i nije, nego ide korak dalje i daje upute kako taj osjećaj pretvoriti u djelo, i to ne samo na individualnoj, nego i na globalnoj razini. Prvi put objavljena 1999., a kod nas tek nedavno u prijevodu Ivane Ostojčić i izdanju Pulsa, „Sve o ljubavi“ knjiga je koju bi svatko trebao pročitati, i to ne samo jednom, nego više puta tijekom različitih životnih perioda jer svakim se novim čitanjem otvaraju nove spoznaje.
Sve o ljubavi
Ova knjiga zapravo je svojevrsni self-help s dodatkom feminističke perspektive u kojoj bell hooks u 13 poglavlja nabraja preduvjete za ljubav, ili pojavnost ljubavi u različitim dijelovima svijesti i života, a zatim i posljedice njihova postojanja, kao i izostanka na naše živote i društvo u cjelini. Shvatili ste, hooks ne piše samo o romantičnoj ljubavi, iako od nje ne zazire, nego o svim načinima na koje volimo i možemo voljeti, čak i ako mislimo da je to nemoguće ili čak neprimjereno.
Radi se o ključnom djelu koje tematizira radikalnu ljubav i etiku ljubavi, a koji stoji iza teza kako je praksa ljubavi preduvjet za društvenu pravednost. Ljubav je glagol, kaže hooks, a ne imenica, i ljubav je djelo, a ne riječ. Ona može biti moćna jedino kad je prihvatimo kao koncept življenja koji obuhvaća sve aspekte našeg postojanja i djelovanja; obitelj, prijatelji, posao, zajednica, a onda i intimni partneri.
Jean Louis Sabaji
Autorica je za najcjelovitiju definiciju ljubavi izabrala onu psihologa M. Scotta Pecka koji kaže da je ljubav „spremnost širenja sebe u svrhu poticanja vlastitog ili tuđeg duhovnog rasta“, a analizira i zašto mnogi od nas daleko u odraslom životu ne mogu prihvatiti kako nijedna definicija ljubavi ne može obuhvaćati zlostavljanje ni na kojoj razini. Sve što smo naučili u djetinjstvu nosimo dalje sa sobom. Pa ako smo doživjeli da su roditelji s jedne strane brižni i pažljivi prema nama, a u drugom trenutku nas verbalno ili fizički kažnjavaju, trebat će nam mnogo rada i truda da bismo si iz glave maknuli ideju o tome kako ljubav znači i bol ili ponižavanje.
Posebno su aktualna poglavlja o iskrenosti, pohlepi i duhovnosti. U potonjem hooks kritizira new age duhovnost koja slavi hiperindividualizam, a kojem danas itekako svjedočimo u medijima i društvenim mrežama. Influenceri i „javne osobe“ koje zazivaju ljubav prema sebi i izjednačavaju je s ugodom, promovirajući tzv. rad na sebi koji ne obuhvaća ništa izvan njih i njihovih života te u potpunosti zanemaruje ljubav kao pokretačku silu zajednice i jedinog mogućeg preduvjeta za ujedinjenje i, posljedično, pravednost. Duhovnost danas prodajemo i kupujemo jednako kao i kremu za lice, nerijetko stvarajući uzročno-posljedičnu vezu između proizvoda i unutarnjeg mira, duhovnosti, pa i ljubavi kao takve. Materijalne potrebe je puno lakše ispuniti nego one emocionalne pa cinični materijalizam često zamjenjuje život u ljubavi.
Erich Fromm u svom je „Umijeću ljubavi“ zaključio da ljubav nije kompatibilna s kapitalističkim društvom, a bell hooks se nadovezuje i zaključuje kako je nespojiva s patrijarhatom, vjernim drugom kapitalizma.
Držeći se ustaljenih pravila o tome kako se trebaju ponašati i kako (o ljubavi) razmišljati muškarci, a kako žene, patrijarhat nas drži u stalnom stanju žudnje za tim osjećajem ispunjenja. No do njega ne dolazi jer, kako nas uči ovo društvo, muškarci i žene ne mogu komunicirati pa je zato nemoguće da ostvarimo pravu, istinsku ljubav. Feministička perspektiva bell hooks ipak nam govori da je ljubav „spremnost na rast“, a to ipak znači da stvari ne smiju ostati onakve kakve su oduvijek bile, nego da moramo biti spremni sve promijeniti kako bismo u ljubavi mogli rasti.
Sebeljublje koje spominje hooks stoji na potpuno drugim temeljima od onoga što vidimo i čujemo u javnom diskursu; naravno da je potrebno voljeti sebe, ali ne zbog straha da nas inače drugi neće moći voljeti. Svojevrsni je cilj pružiti sebi ljubav koju bismo htjeli dobiti od drugih; tada će nam biti lakše i primiti je kad je jednom nađemo.
Iako na trenutke zaista pomalo ulazi u patetiku, usudila bih se reći kako u tome nema ništa pogrešno ili negativno. Zašto imamo potrebu stalno biti tako cinični da ne prepoznajemo snagu patetike, koja leži u tome da se zbog nje naprosto osjećamo dobro, da nam se probudi nada i da se radi o nekim gotovo univerzalnim istinama iza kojih većina može stati?
Kapitalizam i patrijarhat također nas tjeraju da se osjećamo naivno i glupo ako vjerujemo u ljubav, ako osjećamo nadu u bolje sutra i ako se trudimo biti bolje osobe kako bismo unaprijedili svoju zajednicu. Nihilizam koji nam se nameće i nije toliko teško usvojiti u uvjetima u kojima živimo. Kad ste posljednji put pomislili da će nam ipak biti bolje sutra?
U ovoj ekonomiji – dajte, molim vas! Zato je gotovo iscjeljujuće čitati bell hooks, koja je u potpunosti prihvatila svoju poziciju slijepog vjerovanja u bolje sutra, i to na temelju prakticiranja etike ljubavi. Zvuči ludo, zar ne?
Jednostavan način pisanja i brojni primjeri iz popularne kulture i osobnog života autorice, kao i uvijek u njezinim djelima doprinose tome da kompleksne ideje prenese na pitak način, tako da je baš svima jasno zašto je važno definirati ljubav, koja je uloga iskrenosti u odnosima te zašto život u ljubavi ne znači savršen život bez sukoba, rasprava i svađe. Ljubav nam neće donijeti „raj na Zemlji“ u tom pojednostavljenom smislu, ali ako u svim aspektima životima poštujemo sve ono što ljubav predstavlja i prema tome se ravnamo, možda uskoro shvatimo da živimo u društvu koje je pravedno i koje prema svima ima milosti. Možda počnemo živjeti u boljem društvu koje je takvo upravo ubog ljubavi koju prakticiramo jedni prema drugima. Zvuči utopijski, znam; sve dok ne pročitate bell hooks.
