Svašta sam čitala prije koncerta (i da je dosadan, i da mu je glazba predvidljiva, i da ga slušaju mame, tete i tinejdžerice, i da glazbeno to zapravo ne vrijedi previše…) i ništa zapravo nisam očekivala, osim fenomenalne produkcije koja nikad ne razočara kada velika glazbena zvijezda ima svjetsku turneju. A velike zvijezde takvog kalibra redovito, nažalost, zaobilaze Zagreb koji je jučer, prvi put nakon potresa i svega što se izdogađalo proteklih godina, nekako bio drugačiji, „svjetskiji“, prepunih kafića i restorana, veselih ljudi različitih govornih područja, a jednako sretnih lica…
Bilo je točno onako kako je 18-godišnji Ed sanjao dok je u maloj sobi u Londonu pisao pjesme i maštao o tome da ih jednog dana pjeva na velikim pozornicama. „Dobra večer“, uzviknuo je na hrvatskom, ponosno pokazujući majicu s natpisom „Zagreb“ u LGTB bojama. „Hvala vam što ste došli, prvi put sviram u Hrvatskoj i želim da se dobro zabavite. Ovo nam je 115. koncert po redu na ovoj turneji. Moram biti iskren, glasnice mi nisu baš najbolje, ali pjevat ću iz svega glasa i želim da to radite i vi. Sutra je nedjelja, stignete se opraviti za posao do ponedjeljka“, emotivno je započeo koncert pred 70.000 ljudi na zagrebačkom Hipodromu koji je sinoć izgledao zaista svjetski. I nisu bili same samo tete, mame i tinejdžerke, bilo je iznenađujuće puno muškaraca, atmosfera je bila sjajna, a cuga jeftinija nego u brojnim kafićima na Jadranu.
Davno su na Hipodromu bili Stonesi, na Maksimiru Robbie Willams i U2. Te koncerte većina jučerašnje publike niti ne pamti, a koncert Eda Sheerana svakako će biti zapamćen kao najveći, najposjećeniji i produkcijski najbolji koncert zadnjeg desetljeća. Čak 32 kamiona s opremom, tehnički besprijekoran, zvuk koji se nije gubio, emotivan pjevač koji se ne boji komunicirati s publikom i važno mu je da svima bude dobro, a ne samo da odradi svoje i ode doma. „Ovo sam napisao kad sam bio jako depresivan, kao i još puno laganih pjesama, ali neću vas večeras gnjaviti time. Došli ste se dobro zabaviti i plesati i zato nećemo s depresivnim pjesmama“, iskren je bio Ed koji je otpjevao baš sve svoje najveće hitove poput „Perfect“, „Thinking Out Loud“, Sing", "Galway Girl", "Photograph", a za kraj je ostavio "Bloodstream" i "Afterglow“ te uz vatromet nakon bisa izveo "You Need Me, I Need You, "Shape Of You" i "Bad Habits". Poseban gost na koncertu bio je Calum Scott (koji je uz našeg Dinu Jelusića nastupio kao predgrupa), ali ga je Ed naknadno ponovno pozvao na pozornicu da zajedno izvedu pjesmu "You Are The Reason".
Voljeli njegove pjesme ili ne, Ed Sheeran je u Zagrebu bio sve samo ne sladunjav - bio je iskren i emotivan, pazio na svaki detalj (od majice s natpisom Zagreb koju je kasnije zamijenio dresom svog omiljenog nogometnog kluba), nije glumio veliku zvijezdu niti se pretvarao biti ono što nije. Ali je svima koji su bili priuštio svjetski spektakl, produkciju kakvu dosad nismo vidjeli, vrhunski zvuk i besprijekornu organizaciju. Samo 5 minuta nakon koncerta vojska čistača čistila je pod na Hipodromu, tehničari su brzinom munje sklapali tehniku jer, priznao mi je jedan od njih, istu noć idu dalje. „Mislim u Austriju“, nije bio siguran Matt, Englez koji radi na zvuku. „Duga je ovo turneja, malo sam se pogubio gdje sam, ali ovo večeras bilo je sjajno, publika je bila divna“, dobacio je na kraju, ispričavši se da mora juriti dalje jer je sve tempirano svaku sekundu. Kamioni čekaju, njegovi su broj 31 i 32.
Duga kolona zadovoljnih lica odlazila je s Hipodroma, na brojnim mobitelima vrtjele su se i dalje snimke uz koje se pjevušilo. Nepoznati ljudi su se grlili, mame držale kćerke za ruke, zaljubljeni ljubili… Hotelijeri zadovoljno trljali ruke, kafići i restorani zbrajali prihode kakve kolovoz u gradu ne može ni sanjati… Zagreb je bio onakav kakvog ga pamtimo i želimo; i volimo vjerovati da može i mora biti mala točka na svjetskog karti koju ne zaobilaze ni Taylor Swift, ni Bruce Springsteen, Coldplay, Adele…
