Oduvijek mrzim peglati, pospremati, sve što je vezano uz kućanske poslove meni je poput nekog ropstva. Mogu satima raditi, pa i najzahtjevnije umne radnje, fizički se iscrpljivati, ali čišćenje, peglanje, usisavanje… name it… jednostavno nije my cup of tea. Danas sam pronašla načine kako to maksimalno izbjegavati, no kao srednjoškolka nisam imala taj luksuz, mama je bila nepokolebljiva, a onda sam se ja dosjetila – slušalice u uši, peglu u ruku i ojla! - pronašla sam način kako uživati peglajući! Cijele albume „The Dark Side of the Moon“, „Wish You Were Here“, „Animals“ i „The Wall“ te još pokoju pjesmu s tada aktualnog albuma „Momentary Lapse of Reason“ Pink Floyda slušala sam mjesecima na repeat i potiho se nadala da ću jednom imati priliku uživo čuti svoju i dan-danas omiljenu pjesmu „Wish you were here“.
I onda se dogodila Venecija davne 1989. Ne znam ni sama kako sam nagovorila starce da me maloljetnu s par frendova i njihovih roditelja tog vrućeg srpnja puste na koncert, ali se vrlo zorno sjećam, i jednako me kao i tada prođu trnci po tijelu, uzbuđenja kad sam saznala da idemo, neprospavanih noći, slatkog iščekivanja… Mislim da sam tada zapravo prvi put zbog nečega štedjela i mjesecima se odricala džeparca.
Iako su članovi benda bili prilično daleko, plutajući po Canalu Grande, a mi negdje među više od 200.000 gledatelja koliko ih se okupilo na koncertu, 16-godišnjoj djevojčici je vrijeme stalo, srce ubrzano kucalo punih 90 minuta i nije se smirilo još mjesecima nakon…
Koncert Pink Floyda u Veneciji se ubraja među najneobičnije i najkontroverznije rock koncerte ikada održane u Italiji. I to iz nekoliko razloga – prvi je bio što je zapravo bio besplatan za sve posjetitelje Venecije kao dio Feste Redentore, lokalne turističke atrakcije, te su gradske vlasti bile uvjerene da će takva događanja pozitivno utjecati na turistički imidž cijele regije, dok su protivnici tvrdili da je publika ostavila oko 300 tona smeća i 500 kubika limenki i praznih boca, da su tijekom koncerta diljem grada počinjeni brojni vandalski napadi te da su glasni decibeli pogubni za umjetnine i povijesne znamenitosti kojima Venecija obiluje. Drugi je svakako golemi bust gospodarstvu općenito. Cijene su letjele u nebo, bočica vode se prodavala za nevjerojatnih 10.000 lira; soba je čak i u obližnim Mestrama bila peterostruko skuplja nego obično, a cijeli događaj je pratio, kao i uvijek kad je riječ o vrhunskim glazbenicima, do detalja osmišljen merch, uz izravan TV prijenos na Rai (koji je, prema kasnijim izvještajima, pogledalo više od 100 milijuna ljudi).
Koliko se nula vrti u glazbenom biznisu najbolje smo osjetili tijekom pandemije korona virusa kad je najednom sve stalo i veliki glazbeni mastodonti su gubili ogromne prihode upravo zbog otkazanih turneja. Prema podacima udruženja koncertnih promotora Promo iz Zagreba iz 2021., upravo zbog pandemije koncertna industrija bila je pogođena padom prihoda većim od 95 posto, a Hrvatsko društvo skladatelja iznijelo je podatak da je pad autorskih honorara s koncerata i priredbi njihovih članova za pandemijsku 2020. godinu iznosio oko 75 posto u odnosu na 2019. godinu. Usprkos velikim prihodima putem raznim streaming platformi, koncerti su još uvijek u glazbenoj industriji veliki financijski kolač kojeg se nitko ne želi odreći.
Golema industrija praćena velikim brojem ljudi prati svaku zvijezdu, a najveća svjetska koncertna agencija Live Nation objavila je nedavno da je kvartal 2024. godine za njih bio najuspješniji otkad postoje, s prihodom od 3,8 milijardi američkih dolara.
Osim toga, porast prihoda bilježe i brojne turističke agencije, ističući da gosti danas sve više bukiraju određene destinacije upravo zbog koncerata koji se tamo održavaju. Sobe se bukiraju po maksimalno tri noći, a klijenti su u velikom broju grupe ili obitelji, a čak trećina su majke i kćeri koje, osim odlaska na koncert, žele da im agencije osmisle bar jedan dan za shopping prije ili poslije koncerta. Potražnja za smještajem tijekom koncerata mega zvijezda u velikim gradovima poput Pariza ili Londona, rasla je više od 20%, a primjerice tijekom velikih turneja poput aktualne turneje Taylor Swift brojka se vrtoglavo penje za čak 90 posto. Prema navodima gradskih vlasti Los Angelesa, gdje je održano čak šest koncerata koji su označili kraj prvog dijela turneje pjevačice, ukupan profit je iznosio cca 320 milijuna dolara, sa 3300 otvorenih radnih mjesta, 20 milijuna dolara u prometu i lokalnom porezu na promet te još 9 milijuna dolara u porezu na hotelske sobe.
Swiftina turneja je zaista priča za sebe, čak i ako se usporedi s legendarnim grupama poput Rolling Stonesa koji su na turneji desetljećima, te drugim velikim turnejama zvijezdi poput, primjerice, Harryja Stylesa, Beyoncé ili Adele. Prodano je više od 4 milijuna ulaznica, ukupna zarada se procjenjuje u milijardama dolara, što je čini najvećom turnejom u povijesti glazbe, nadmašivši višegodišnju oproštajnu turneju Eltona Johna, koja je dugo držala rekord sa zarađenih 939 milijuna dolara.
Taylor Swift
O razlozima te goleme popularnosti ispisani su brojni članci, ističući kako, osim činjenice da je jedna od rijetkih koja na koncertu izvodi hit za hitom koliko god dugo trajao koncert, Swift je, voljeli je ili ne, prava „glazbena radilica“ - ona piše sve svoje pjesme, bori se za autorska prava, zaštitnički se odnosi prema svojoj glazbi u procvatu streaminga, probijajući na sve moguće načine stakleni krov u glazbenoj industriji.
Taylor Swift na VMA nagradama
Upravo zato je kao bomba odjeknula vijest da je zbog prijetnji terorističkim napadima otkazano 3 koncerta u Beču, nama zapravo najbliže destinacije turneje. Sama Taylor već je ranije izrazila svoje strahove od takvih napada. U intervjuu iz 2019. za američko izdanje magazina Elle ekskluzivno je priznala je da se osjeća „potpuno prestravljeno“ nakon samoubilačkog bombaškog napada tijekom koncerta Ariane Grande u Manchesteru u svibnju 2017. godine u kojem su poginule 22 osobe te napada na kazalište Bataclan u Parizu 2015. godine, gdje je stradalo najmanje 130 ljudi. Tada je naglasila da upravo stoga pomno planira svoju turneju s brojnim sigurnosnim mjerama, kako bi, prije svega, zaštitila svoje obožavatelje. Iste one koji od srijede navečer ne mogu vjerovati da ipak neće biti na koncertu koji su čekali mjesecima, a neki i godinama. Vraćanje novca nije nikakva utjeha, plakanje pred kamerom TikToka možda je način Generacije Z da izrazi svoju frustraciju ili umanji osjećaj nesigurnosti i nemira koji neminovno prati sljedeće koncerte… Bečke gradske vlasti trude se na sve moguće načine smanjiti osjećaj razočarenja i nemoći – sve izložbe i modne revije su besplatne za posjetitelje koji imaju kupljenu ulaznicu za koncert, pojedini ugostitelji nude gratis hranu i cugu, a karta za koncert vrijedi i kao ulaznica u Muzej Albertina i druge bečke atrakcije. Nice, no znači li to išta tinejdžerici koja je sanjala ovaj koncert više od godinu dana?
Sigurnost je svakako neprocjenjiva i otkazivanje turneje iz bilo kojih objektivnih razloga, a posebice sigurnosnih, nije i ne smije biti predmet razgovora, no svakako ostaje gorak osjećaj i to ne samo kod obožavatelja ove pjevačice, već bilo kojeg izvođača. Je li ovo izoliran slučaj ili se ponovno vraćamo u vremena kad smo sa strepnjom hodali aerodromima? Može li se nešto slično dogoditi u nekom drugom gradu, na nekoj drugoj turneji? Može li?...
Pitanja je bezbroj, svijet koji poznajemo već neko vrijeme odlazi u nepovrat, no trebamo li zbog straha odustati od načina života koji smo izgradili, koji volimo i živimo? Taylor je pomaknula granice u mnogočemu. Čak ni sada ne odustaje, London nije otkazan, turneja ide dalje… A ne odustaju ni njezini fanovi koji okupiraju ulice i trgove austrijskog glavnog grada i pjevaju… Hrabrost ili ludost? Mladost je uvijek bila i luda i hrabra, nekad možda naivna i starijim generacijama nerazumljiva. Ali, show must go on… - ovo je njihovo vrijeme, a na nama je da im osvijestimo sve opasnosti ovih suludih vremena te zajedno s njima budemo puno oprezniji, pametniji i potrudimo se osigurati sve moguće mjere zaštite i vrste osiguranja uvijek, a posebice kad su velike manifestacije poput koncerata svjetskih mega zvijezda u pitanju. U industriji u kojoj se okreće tolika lova, želim vjerovati da je to moguće. I to ne zbog ekonomskog busta koji prati takve turneje, već prvenstveno zbog sjaja u oku i trnca u tijelu koji se čekaju godinama i onda pamte zauvijek.
