Modna i celebrity krema je sa osunčanih ulica Pariza pohrlila u jezivi prostor nove Valentino kolekcije. Službeno nazvana Pavillon des Folies (u prijevodu paviljon ludila) je prva službena kolekcija novog kreativnog direktora Alessandra Michelea, talijanskog dizajnera kojeg najbolje poznajemo po maksimalističkoj viziji Guccija. Jesmo li mogli očekivati bilo što osim maksimalističke vizije Valentina?
Prvi look nije ni zakoračio na pistu od polomljenih ogledala, a već je na društvenim mrežama krenula rasprava kako će Michele uništiti epohalnu arhivu prvog talijanskog dizajnera kojeg je prihvatio francuski modni establishment. Istu onu arhivu koju je Pierpaolo Piccioli, isprva u tandemu s Marijom Graziom Chiuri, vješto osuvremenio i obavio svojim nevjerojatnim koloritom kroz posljednjih sedam godina. Sada su iste te boje postale pastelno prašnjave, kao da je zaista u pitanju odjeća koja je desetljećima stajala skrivena na tavanu.
Ipak, možda smo usput zaboravili da je Valentino postojao i prije nedavne ere bogatih boja i blagog minimalizma. Gotovo punih 50 godina pod samim osnivačem, Valentinom Garavanijem, koji sigurno nije bio poznat po minimalizmu. Glamuru i eleganciji? Definitivno, no nikako po minimalizmu. Ide to u prilog i Micheleu, jer pogledamo li rane kolekcije Valentina Garavanija kroz šezdesete i sedamdesete, vidimo brdo grafike, bogatih izveza, čipke, perlica i komada koje je u ono doba inspirirao i hippy pokret s proto-boho chic estetikom čija suvremena verzija trenutno drma svijet mode.
Posebice krajem šezdesetih, točnije u couture kolekciji za proljeće 1969., Valentino je predstavio svoju vjerojatno najeksperimentalniju kolekciju u karijeri na koju se kasnije često referirao. S mantilima i kaftanima inspiriranim orijentalnim tapiserijama, bogatim izvezima i pletivom, motivima tigrova i biljaka specifičnih za azijsku i indijsku kulturu, ta kolekcija usitinu podsjeća na sve što je Michele radio u Gucciju. Čak je i cijenjeni modni kritičar Tim Blanks u podcastu za Business of Fashion izjavio kako je Michele u Gucciju radio ‘’Valentino estetiku puno prije nego je pomislio doći u Valentino’’. Stavimo li sve te stvari u kontekst jučeranje kolekcije, moguće mu je laički progledati kroz prste.
Možda je Micheleova najveća greška ta što je prikazao iznenadnu predjesensku kolekciju ranije ove godine u kojoj je, kako to obično biva u njegovom slučaju, otkrio sve karte na stol. Iako je ova kolekcija puno promišljenija od te, brzopleto složene galerije od preko 100 total lookova i 300 fotografija modnih dodataka, konceptualno je identična. Detaljima se u jednu ruku izravnije referirala na Valentino koji danas poznajemo u obliku dosta jasnih referenci poput V detalja na kaputima i torbicama i bogato izvezenih haljina a la Piccioli. Ova, s druge strane, je apsolutno Michele kolekcija. Je li apsolutni zaokret estetike bio nužan za Valentino? Vrlo vjerojatno ne, no ovo će itekako stvoriti novi hype i puno jači hype.
U popratnom tekstu kolekcije, Michele priznaje kako u ovoj ponovno istražuje značenje ljepote. Uz citate poznatih talijanskih filozofa, Michele zaključuje kako ljepota nije u oku promatrača, već je univerzalna i neuhvatljiva pojava. To je provala svjetlosti koja nas štiti od sivila besmisla i svakodnevice, magija, čak i melem koji nas može provući kroz prazninu prolaznosti. Opisuje ju kao dragocjenu paukovu mrežu koja nam omogućuje let i prolaz iznad ponora. Izgleda da nas u idućim sezonama čekaju slične, metafizičke kolekcije jednog od najzanimljivijih dizajnera našeg vremena.
