Luar
Raul Lopez je ranije ove godine podigao veliku prašinu oko svog brenda kada mu je na reviji hodao Julez Smith, mladi maneken kojeg je iz prvog reda bodrila tetka Beyoncé. To je, naravno, odvratilo fokus od njegove, tada solidne kolekcije, no ovoga puta ni Madonna u prvom redu nije mogla omesti naš laserski fokusiran pogled na ovu spektakularnu reviju.
Luar je ove sezone ponovo istraživao tanku granicu između muževne i ženstvene estetike kroz prizmu punk pokreta. Reference na dualitet devedesetih, one koje je obilježio senzualni Versace i inovativni Lagerfeld i onaj puno razuzdaniji, disidentski trenutak Marca Jacobsa u brendu Perry Ellis i mladi Rick Owens, su savršeno vidljive u elegantno drapiranim komadima koji tek toliko izgledaju kao da nešto nije u redu s njima.
Tu negdje, usred kakofonije, se pronašla nit vodilja koja nas može podsjećati i na rane radove Toma Forda za Gucci koji su preživjeli opetovanu dekonstrukciju i rekonstrukciju. Luar je ponovo dokazao kako je trenutno the one to watch, posebice jer jednako dobar posao radi u sektoru modnih dodataka i torbica. Sigurni smo da ove komade uskoro gledamo na najvažnijim imenima popularne kulture.
Tommy Hilfiger
Je li u pitanju coastal grandma core mikrotrend ili pjesma Mariners Apartment Complex omiljene nam Lane Del Rey? Ne znamo, no sigurni smo da nas idućeg proljeća Tommy Hilfiger vodi na ležerno putovanje kroz akvatične krajeve koji su iznenađujuće prohladni. Majstor američkog komercijalizma i jedan od pionira američke mode je za naredno proljeće prikazao kolekciju koja ne odstupa previše od njegove klasičnog dizajnerskog jezika, no u njoj ima nešto vrlo mladenački i svježe.
Prošla su vremena kada su se američki brendovi jednostavnim i minimalističkim siluetama dodvoravali ženama i muškarcima s Wall Streeta, ovdje su pak ciljana publika djeca nepotizma i svi koji se tako osjećaju.
Dominirao je karirani print, ali i predimenzionirane košulje koje su na ovoj reviji stilizirane na vrlo interesantan način. Pobjednički lookovi ove coastal kolekcije su definitivno ljetni džemperi koji će nam itekako dobro doći, ovisno o stanju klimatskih promjena idućeg proljeća.
Coach
Brend koji je početak prošlog desetljeća provodio u oporavku od negativnog marketinga i glancanju imidža kojeg su mu desetkovale MTV reality zvijezde je ovo počeo s velikim uspjesima. Od suradnje s zvijezdama poput Lil Nas X-a i Ice Spice, čini se da Coach nije nikada bio ovoliko (pozitivno) popkulturalno relevantan. Ipak, ova kolekcija pokušava preskočiti Gen Z stepenicu i obratiti se direktno Generaciji Alpha.
U tome baš i ne uspijeva, posebice ne ruksacima s hordom naljepnica po uzoru na naslovnicu albuma Sour mlade Olivije Rodrigo ili unaprijed uništenim tenisicama s posebnim dodacima za vezice. Ono u čemu ova kolekcija uspijeva je postavljanje novog-starog pitanja: koliko nas zapravo privlači odjeća koja izgleda kao da je u njoj netko prije nas proveo život ili doživio nešto značajno? To je vidljivo najviše u unaprijed išaranim modnim dodacima koji se zamalo uspješno referiraju na uništene torbe Jane Birkin ili sestara Olsen.
Pucanje strune koja istovremeno pokušava povezati staro i novo se događa u tekstilu koji, možda namjerno, izgleda zgužvano i gotovo prebijeno. Stavimo li to sve u perspektivu s predimenzioniranim torbama u obliku raznih igračaka i relativno infantilnih stilističkih odluka, ova je kolekcija u jednom pogledu uznemirujuća. Ako ne uznemirujuća, onda to pak izgleda kao revija odbačenih kostima koji nisu uspjeli ući u konačni odabir za remake High School Musicala. Ipak, hit Coach torbica će i iduće sezone biti na bacanje.
Michael Kors
Marketinški gigant, legenda Project Runwaya i službeni vlasnik polovice Versacea je za naredno proljeće prikazao kompilacijsku kolekciju best of trendy komada koji su vladali ovom godinom. To u jednu ruku nije loše, pošto je sve to, koliko god granično bilo inspirirano raznim drugim brendovima, izgleda vrlo elegantno.
Dok se Korsov Capri Holdings bori s regulatornim tijelima koje blokiraju spajanje s Coachem i ostalim brendovima Tapestry Holdingsa, njegova se proljetna kolekcija bori s polarizirajućim teksturama. Dok to u Bottegi Veneti i Miu Miu izgleda kao vizualni ASMR, u Korsovom slučaju se spajanje raznovrsnih tekstila i tekstura svodi na relativno usiljeni pokušaj stvaranja impresivnih komada.
Kors, unatoč svemu, i dalje briljira u onom starom, američkom minimalizmu i luksuzu koji vrišti, bez obzira na repetitivnost silueta i stiliziranja.
Elena Velez
Najkontroverznije ime svakog izdanja Tjedna mode u New Yorku je ove godine puno smirenije. Bez obzira na to što je OnlyFans bio glavni partner ove revije, Velez je izašla iz prošlosezonskog edgelord blata i pozicionirala se kao jedna od onih, poput Willyja Chavarrije, koja na inteligentan način kritizira toksični patriotizam i americana estetiku.
Western estetika ovdje nije doslovna niti plošna, pametno je iskorištena uz inače iritantne parole, a pronašle su se i poneke reference na popularnu kulturu devedesetih. Velez je ovu kolekciju prozvala ‘’anti-demure’’, no ne u kontekstu namjernog kontriranja trendu, već kritike na sada već vječnu infantilizaciju žena koju itekako možemo primijetiti kroz ovu modnu dekadu.
Koliko god mračna i društveno kritična, Velezina kolekcija ima apsurdnu dozu pozitivnosti koju rijetko viđamo u njenom radu. Možda, ali samo možda, počinje puno promišljenija i vedrija era njenog brenda.
Carolina Herrera
Wes Gordon vječno lovi onu savršenu, dekadentnu balsku haljinu kakvu bi dizajnirala sama osnivačica. Već nekoliko sezona za redom mu to polazi za rukom, a ove je možda konačno usavršio sve ono što čini jednu kolekciju nakon koje se može reći samo jedno ‘wow’. Herrera je, trenutno, možda posljednja, prava američka couture kuća koja beskompromisno slavi ženstvenost.
Gordon je u ovoj kolekciji prikazao standardne, razvučene floralne motive, ali i bogatstvo naizgled jednostavnih polka točkica kombiniranih s nježnim obrubima od čipke. Bez obzira na intenzivne boje, najbolji komadi ove kolekcije su izvedeni u intenzivnoj crnoj i njenim bliskim, monokromatskim sestrama.