Planina u radu Jelene Janković nije (samo) geografski pojam, stijena ili vizualna kulisa za neki drugi sadržaj, već složeni prostor unutarnjeg preispitivanja, poligon za artikulaciju vlastite slobode i mjesto na kojem se testiraju granice fizičke i mentalne izdržljivosti.
Samostalna izložba fotografija Mountain Tripping, koja se u organizaciji Galerije Kranjčar na zagrebačkom Kaptolu 26 otvara u utorak, 22. rujna 2026. godine u 19:00 sati, donosi fascinantan uvid u umjetničku praksu jedne od najautentičnijih autorica naše vizualne scene. Priča o Jeleni Janković i njezinom najnovijem ciklusu ujedno je i priča o beskompromisnom autorskom stavu, tjelesnosti, teatru i neumoljivoj vjernosti vlastitom unutarnjem impulsu. Tekst koji slijedi nastaje iz iskrenog i posve otvorenog razgovora koji otkriva sve slojeve njezine umjetničke osobnosti, njezinog životnog puta i filozofije stvaranja.
Jelena Janković o ulasku u svijet fotografije i kazališta
Njezin ulazak u svijet fotografije bio je izvan svih utabanih staza, ustaljenih akademizama i konvencionalnih okvira. Sa dvadeset i pet godina, nakon završenog studija turizma i ugostiteljstva te sa spoznajom o vlastitoj disleksiji, Jelena Janković je u fotografiji prepoznala jedini medij kroz koji zaista može komunicirati svoje unutrašnje svjetove i pronaći vlastitu svrhu. Bez formalne fotografske naobrazbe i uz savjet starijih mentora da ne upisuje akademiju kako ne bi sputala već formirani, izrazito snažni autorski glas, krenula je graditi svoj put potpuno sama, od nule. Kako bi financirala prvu opremu i osigurala egzistenciju, radila je vikendima u noćnom klubu na ulazu, dok bi preko tjedna boravila u kazalištu i fotografirala bez ikakvih kalkulacija i kompromisa.
Jelena Janković se prisjeća tih samih početaka i motiva koji su je gurali naprijed u trenucima kada nitko oko nje nije vjerovao u takav životni zaokret: “Zarađivala sam u klubu vikendom da bih preko tjedna mogla biti u kazalištu i baviti se umjetnošću. Skupljala sam novac za prvi aparat, a kad su me kolege iz kazališta vidjeli u klubu i pitali što tu radim, rekla sam jednostavno – zarađujem za umjetnost. Svi su mi se smijali jer prije toga nikada nisam spominjala fotografiju, ali imala sam tu neku ludu glavu i jasnu viziju da ću jednog dana živjeti od toga na ovom području.”
Tijekom četrnaest godina intenzivnog i predanog rada usnimila je više od tristo kazališnih i plesnih produkcija diljem Europe, postavši jedno od najprepoznatljivijih imena suvremene scenske fotografije u regiji. Njezine fotografije nikada nisu bile tek puka dokumentacija izvedbe na sceni; one su istraživale psihologiju ljudskih odnosa, dinamiku tijela u prostoru i nevidljivu emociju koja prethodi samom pokretu. Ta izvedbena energija teatra prelila se u sve njezine kasnije autorske projekte, uključujući vođenje programske direkcije Sarajevo Photography Festivala od 2023. godine, predavački rad na zagrebačkom sveučilištu Algebra, te objavljivanje iznimno hvaljenih fotomonografija poput Kolo: 70 Years Later i 8th Floor u izdanju Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.
Od rasvjetnih filtera do planinskih vrhova
Govoreći o samom nastanku novog ciklusa, Jelena Janković objašnjava kako je ključni poticaj došao iz njezine dugogodišnje prakse rada u teatru i potrebe da slobodno vrijeme i odmor provodi u tišini planinskih masiva, ponajviše na Durmitoru. “Kako potječem iz kazališta, godinama bih nakon završetka rada na nekoj produkciji isjekla dio rasvjetnog filtera u boji i spremila ga. Tako sam ih sakupljala, a onda bih sve svoje slobodno vrijeme provodila u planinama. Cijela ideja i polazište rada nastali su dok sam hodala. Strašno me zanimalo zašto ta planina koju vidim ispred sebe ne izgleda tako u mojoj glavi i kako je ja u stvari vidim. Samo planinarenje zahtijeva jako dugo hodanje ako se zaista penješ na vrhove, a ja to volim. U tom procesu imaš vremena baviti se time, sjediti na jednom mjestu tijekom pauze ili na samom vrhu,” objašnjava autorica.
Eksperimentalni proces nastanka serije Mountain Tripping bio je u potpunosti analogan, performativan i izravno vezan uz njezino trenutno raspoloženje i percepciju okoliša. Tijekom uspona stavljala je izrezane obojene filtere ispred objektiva fotoaparata, režirajući vlastita stanja i pretvarajući fotografski medij u polje potpune transformacije.
“Cijeli proces je analogan, stavljam filtere ispred objektiva i koristim se pozicijom kao da slikam, a u stvari koristim medij fotografije. Boje koje sam koristila interpretacija su emocija, stanja i unutarnjih osjećaja tijekom hodanja – jer na planini prolaziš kroz razna stanja, od boli do ushićenja i zadovoljstva. Danas se u stvaranju puno bježi od boja, a ja ih volim i koristim dosta razigrano i možda nepovezano, ali ih spajam s tim unutrašnjim osjećajima. Planina te uči koliko ništa u životu nije jednostavno i da ti za sve, za uspon na vrh i silazak s istog, treba trud i da ti baš ništa nije dano tek tako,” ističe Jelena.
Djetinjstvo, simetrija i oslobađanje od logike
U razgovoru se dodiruje i simbolička dimenzija rada koja seže u njezino djetinjstvo i prve vizualne pokušaje izražavanja. Budući da, kako sama kaže, nikada nije imala crtački talent, jednostavna geometrija planinskih vrhova postala je njezin osobni vizualni jezik. “Kao mala uopće nisam bila talentirana za crtanje. Kada smo nekada slali razglednice, nisam znala nacrtati planinu nego bih samo izvukla dvije linije. Zato je taj simbol razglednice i slanja poruka prijateljima sve vrijeme prisutan kroz ove radove. Kod mene u radu nema pravila niti očekivane logike, nikada je nije ni bilo. Bitno mi je samo da, kada to vidim, osjetim impuls. Meni je slaganje boja kao komponiranje, čista vizualna igra.”
Sama izložba u Galeriji Kranjčar, osmišljena i kurirana u bliskoj suradnji s kustosicom Leom Vene, donosi izbor od dvadesetak radova koji čine tek dio opsežne serije. Cjelokupni materijal dobit će i svoju prateću publikaciju koja izlazi nakon otvorenja. Govoreći o tome što posjetitelji mogu očekivati na izložbi, autorica ostavlja potpunu slobodu promatraču: “Možete se samo prepustiti, ima svega – od uzbuđenja do smiraja. Volim pustiti da drugi sami vide, nađu i osjete stvari, ne volim govoriti ljudima što je što. A s obzirom na to da su i moja dnevna stanja promjenjiva, glavni zid izložbe donosi jednu pravu amplitudu ludila. To je u stvari dopuštanje sebi da osjećaš.”
Jelena Janković zna da je disciplina preduvjet stvaralačke ustrajnosti
Kroz čitav razgovor prožima se tema autorske discipline, koja je kod Jelene Janković neraskidivo povezana s fizičkom spremnošću i trkačkom praksom. Preseljenjem iz Beograda u Zagreb uslijed ljubavi, učlanila se u atletski klub, što opisuje kao jednu od najvećih životnih škola. Fizička priprema za nju nije samo stvar kondicije, već nužan preduvjet za stvaralačku ustrajnost.
“Moraš biti discipliniran. Vjerujem da u umjetnosti i radu, ako želiš opstati u današnje vrijeme, moraš imati neku vrstu discipline, a meni je ta disciplina zapravo iskrenost prema samoj sebi. Trčanje me naučilo da, ako ti je tijelo spremno, možeš puno napraviti u danu bez fizičkog zamora, ali me naučilo i da postoje dani kada ne možeš. Tada shvatiš da nije ništa strašno i da ćeš ponoviti sutra. To sam prenijela na posao. Ljudi vide uspjeh, ali iza toga stoji 80 posto neuspjeha, pokušaja i odbijanja. Ako ne znam sama sebe voditi kroz život, nitko drugi me neće voditi.”
Ta beskompromisna borba za vlastiti autorski integritet i slobodu zahtijeva odricanje od linije manjeg otpora, odbijanje kompromisa koji ne odgovaraju unutrašnjem osjećaju i konstantno preispitivanje. “Za slobodu se iskonski borim jer mi je ona bila polazište radova. Jako puno me koštala – i klijenata i kompromisa koje nisam željela praviti. Ali ako ostanemo dosljedni slobodi, ostat ćemo dosljedni i vlastitom postojanju i radu. Preko noći se ništa ne događa, to je dug i mukotrpan put. U radu mi je najbitnije da ne odstupiš od sebe. Novac me nikada nije pokretao niti mi donosio naboj za stvaranje. Najvažnije mi je da, kada navečer legnem i zatvorim oči, imam mir i budem istinita pred sobom,” zaključuje umjetnica.
Informacije o izložbi
Samostalna izložba Mountain Tripping ostaje otvorena do 2. listopada 2026. godine. Radno vrijeme galerije je od ponedjeljka do petka od 11:00 do 19:00 sati te subotom od 11:00 do 14:00 sati, dok je nedjeljom galerija zatvorena. Ulaz na izložbu je besplatan za sve posjetitelje. Izložbeni projekt Jelene Janković donosi rijetku priliku za susret s umjetnošću koja ne pristaje na površnost, već nas poziva na hrabro i beskompromisno istraživanje vlastitih unutarnjih vrhova i geografija.
Fotografije: Jelena Janković
Pogledajte i:
Dojmljive uloge i glumci: Koje su filmske izvedbe obilježile 2026. do sada? I što nas čeka u Veneciji
Fenomen zvan Tom Holland: Kako je bivši plesač postao jedini glumac koji je pokorio i Marvel i Christophera Nolana
