Ima li što ljepše od upijanja sunčevih zraka na plaži poslije dobrog plivanja i rashlađenja u moru? Osjećaj soli na koži, šum valova, miris mora i poneka kapljica znoja s lica od vrućine uzrokovane sunčanim zrakama vjerojatno nam je svima kolačić madeleine koji nas katapultira u vrijeme kad se osunčani ten smatrao znakom zdravlja, kad su se naše majke pržile po old school jedrilicama ili plažama s razglednica bez ikakve zaštite osim čudotvornih mješavina maslinova ulja i tajnih dodataka u koje su se klele još njihove bake, sve u svrhu dobivanja preplanule puti koja će trajati do Božića. Negdje između tih dana kad su ljeta trajala tri mjeseca (od zadnjeg do prvog dana škole) i ovog 2024. dogodio se apsolutni krah takvog beskompromisnog odnosa prepunog povjerenja prema suncu. Odjednom su u naš život ušle spoznaje o raku kože koji uzrokuje izlaganje sunčevim zrakama bez zaštite, o ozonskim rupama koje nas čine fragilnijima nego što smo zamišljeni. Ako i izbjegnete najgoru od svih bolesti, niste pobjegli štetnom utjecaju sunčevih zraka, upozoravali su nas na sva zvona: prerani znakovi starenja dočekat će vas čim izađete od doktora s clean bill of health.
Ostali smo bez teksta: što ćemo sada? Kako ćemo se sunčati? Ima li smisla uopće ići na more? Odjednom, industrija krema koje štite od štetnih sunčevih zračenja eksplodirala je pred našim očima. Rijetko se tko znao snaći pa smo kupovali što viši faktor jer nam se činilo da velik broj jamči sigurnost. Kao što to uglavnom biva, stidljivo su se pojavili prvi šapati da možda i nije najbolje gušiti kožu golemimkoličinama krema za sunčanje (kako u žargonu nazivamo zaštitne kreme, što dovoljno govori o ljudskoj potrebi za izlaganjem suncu). U oceanu izbora počeli smo sumnjati u istinitost reklama. Polako smo odbacivali strah i vratili se „prženju“ bez pravih informacija. A onda se pojavio koronavirus. Jedna od neočekivanih posljedica bizarne pandemije razotkrivanje je činjenice da mnogi od nas pate od nedostatka vitamina D. Ta se insuficijencija u raspravama na društvenim mrežama povezivala s lošom reakcijom imunosustava na infekcije uzrokovane COVID-19. Vitamin D počeo se uzimati u svim kućanstvima diljem svijeta. Njegov nedostatak povezuje se i s lošom kvalitetom jajnih stanica (čitaj: neplodnost) i nedostatkom energije. Svijet je odjednom zaključio da je skrivanje od sunca donijelo nove probleme.
Unsplash
I gdje smo sada? Što nam je činiti, kako se postaviti i prema suncu i prema sunčanju? Dermatolozi, skincare blogeri i influenceri i dalje nas tijekom cijele godine, a osobito tijekom sunčanih dana upozoravaju na štetnost sunca i sunčeva zračenja. UVA, UVB, SPF 30, SPF 50+, fotosintetika i slični pojmovi preplavljuju feedove. S druge strane gutamo suplemente u nadi da ćemo nadoknaditi nedostatak boravka na zraku i suncu. Taj paradoks nije od danas: tijekom većeg dijela ljudske povijesti sunce je bilo predmet divljenja, obožavanja, ali i straha. Brojne su se civilizacije orijentirale prema suncu u svakodnevnom životu. Osim mjerenja vremena većina civilizacija imala je neku vrstu mitologije posvećene suncu, bilo da se radilo o božanstvu ili nejasnoj, ali snažnoj natprirodnoj sili koju je trebalo poštovati. U mnogim kulturama ljudi su vjerovali da su izravno povezani s energijom sunca, a sunčevim zrakama pripisivane su i iscjeliteljske moći.
I danas postoje ljudi koji vjeruju da se mogu nahraniti sunčevom energijom, a jedan naš suradnik tvrdi da je kao dijete u Slavoniji, tijekom pomaganja roditeljima pri žetvi, znao zaboraviti jesti i nekoliko dana jer bi se „osjećao dovoljno sitim samo od gledanja u sunce“. Ipak, dr. Adela Markota Čagalj, specijalistica dermatologije i venerologije, inzistira na tome da u „hranjenju gledanjem u sunce“ nema medicinski dokazive istine. „Sunce ne pruža tijelu hranjive tvari kao što su proteini, ugljikohidrati, vitamini ili minerali. Pretjerano izlaganje sunčevim zrakama može dovesti do opeklina, preranog starenja kože, hiperpigmentacije (tamnih mrlja), smanjenja elastičnosti kože i povećanog rizika od razvoja raka kože“, upozorava. Nemoguće je da tu lekciju nismo naučile: da, znamo, znamo, sunce uzrokuje hiperpigmentaciju, brže starenje kože, a samim time i prijevremeni nastanak bora, ali moramo li se uistinu na svaku zraku sunca skrivati u kući spuštenih roleta ili ipak možemo barem malo uživati? „Strah od sunca nije nužno opravdan, ali nije ni preporučljivo zanemariti štetne učinke prekomjerne izloženosti sunčevim zrakama. Važno je postići ravnotežu između uživanja u suncu i zaštite kože od štetnih učinaka.
Pritom treba naglasiti da svaka osoba ima različitu osjetljivost na sunce i da se individualne potrebe za zaštitom mogu razlikovati“, odgovara dr. Čagalj. Koliko su pandemija i provođenje mnogo sati u domu umjesto na zraku utjecali na smanjenje vitamina D u organizmu još nije poznato, ali procjenjuje se da u svijetu otprilike milijarda ljudi pati od manjka vitamina D. „Mogu se pronaći poveznice između pandemije COVID-19, promijenjenog načina života tijekom lockdowna te povećanja mentalnih bolesti i depresije, kao i fizičkih oboljenja uzrokovanih oslabljenim imunitetom. Manjak vitamina D ponajprije se očituje u problemima s kostima i mišićima. Simptomi deficijencije vitamina D kod odraslih su umor, bolovi u kostima, slabost i bolovi u mišićima, grčevi te promjene raspoloženja, najočitije u obliku depresije. No suplemente treba uzimati u dogovoru s liječnikom.
Trovanje vitaminom D je rijetko, ali može dovesti do hiperkalcemije“, ističe dr. Prkačin. Dakle, vitamin D preporučljivo je nadomještati, ali uz oprez i obveznu konzultaciju s liječnikom. No smijemo li se sunčati i u jesen hvaliti brončanim tenom koji, budimo iskrene, proljepšava ljude kao najbolji filtar na TikToku? „Glavni izvor vitamina D u našem tijelu dolazi iz vlastite proizvodnje u koži. Za stvaranje vitamina D3 potrebne su ultraljubičaste zrake sunčeve svjetlosti. Izloženost suncu 15 do 20 minuta dnevno dovoljno je za odgovarajuću sintezu dostatnih količina vitamina D3, dok je u ljetnim mjesecima dovoljno i upola toliko vremena za isti učinak“, objašnjava dr. med. Jelena Maljić, specijalist dermatovenerolog iz Specijalne bolnice Arithera. Svi stručnjaci s kojima smo razgovarali upozoravaju na to da su posljednjih nekoliko desetljeća sunčeve zrake postale štetnije zbog smanjenja ozonskog sloja koji omogućuje veći prodor UV zraka na površinu Zemlje. Deblji sloj ozona normalno blokira veći dio UVB zraka, ali zbog različitih čimbenika, poput korištenja klorofluorougljika (CFC) i drugih štetnih tvari, ozonski je sloj oslabljen. Zato su ljudi više izloženi UVB zrakama koje mogu uzrokovati opekline, oštećenja DNK i povećati rizik od raka kože. Promjene u okolišu također su pridonijele većem riziku od oštećenja kože od sunca.
Sunce
U prijevodu: sami smo si krivi. Kapitalizam nam je možda oduzeo dugo ljeto, no sami smo si oduzeli bezbrižno ljeto. Dermatolozi unisono govore NE solariju kao alternativi. Postoji li uopće više sigurno dobivanje boje? I kako danas živjeti u sinergiji sa suncem jer, unatoč svim upozorenjima, nitko ne može demantirati da kontakt s prirodom i sunčevom svjetlošću pozitivno utječe na našu psihu i da sunce pruža osjećaj topline koji tješi. Sunbathing, nekad divan engleski izraz za dobro staro dugotrajno sunčanje, danas je javno priznanje da svjesno ležiš nekoliko sati na suncu. Big no-no? „Preveliko izlaganje sunčevu zračenju dovodi do pojave osipa na koži, opeklina te ponekad i trovanja koje se naziva PMLE (engl. polymorphic light eruption). Ako se netko i odluči na taj trend, važno je držati se određenih pravila: koristiti zaštitnu kremu za sunčanje sa SPF-om od najmanje 30 te je nanijeti na kožu 15 minuta prije izlaganja suncu“, analizira dr. Prkačin.
Što kada dođe do onog najgoreg, velikog crvenila?
Oštećenja kože pojavljuju se kada nema odgovarajuće zaštite, osobito tijekom najintenzivnijeg dijela dana, između 10 i 16 sati. Opekline od sunca bole, tijelo žari, osjeća se dehidracija i pečenje, a često dolazi i do skidanja gornjeg sloja kože. „Ako se pojavi crvenilo kože bez drugih manifestacija, treba stavljati obloge od vode sobne temperature ili termalnu vodu te kožu obilno hidratizirati losionima i kremama kako bismo joj nadomjestili vlažnost i zaštitili je od isušivanja. Ako se, osim crvenila, pojave i mjehuri ili drugi opći simptomi, potrebna je i protuupalna lokalna, a ponekad i sustavna terapija. Nikako se u tom trenutku ne treba izlagati suncu”, savjetuje dr. Gudelj.
Koja krema od tisuću ponuđenih?
Proizvodi koji sadrže SPF (Sun Protection Factor) blokiraju štetne UV zrake te su formulirani kako bi pružili zaštitu od UVA i UVB zraka. Osim zaštite od opeklina proizvodi sa SPF faktorom pomažu u prevenciji prijevremenog starenja, bora, hiperpigmentacija i gubitka elastičnosti. Dostupne su različite teksture i formule koje odgovaraju različitim potrebama i preferencijama. A koliko SPF traje na koži, o čemu trajanje ovisi i kako odabrati prikladan proizvod? „SPF određuje omjer doze UV zračenja potrebne da izazove jedva vidljive opekline kod osobe koja je nanijela kremu sa zaštitnim faktorom u usporedbi s onom osobom koja to nije učinila. Na primjer, ako je potrebno 10 minuta da izgorite bez zaštite i 150 minuta da izgorite ako ste nanijeli kremu za sunčanje, tada je SPF te kreme 15 (150/10)“, istaknula je dr. med. Jelena Maljić, specijalistica dermatovenerologije.
Pri odabiru pravog zaštitnog faktora od sunca važno je uzeti u obzir nekoliko ključnih čimbenika. Svijetla ili osjetljiva koža sklonija je crvenjenju i zahtijeva višu SPF zaštitu tijekom cijele godine. Tamniji tonovi kože prirodno pružaju određenu zaštitu od sunca, ali ipak je važno zaštititi je od štetnih UV zraka. Ključno je izdašno i često nanositi kremu za sunčanje, kao i ponavljati postupak svaka dva sata ili nakon plivanja ili pretjeranog znojenja. „Sredstva za zaštitu od sunca trebaju biti fotostabilna i imati visok faktor zaštite od UVB i UVA zračenja. Odjeća gušćeg tkanja djelomično zaustavlja prodor UV zraka, a dostupni su i odjevni predmeti s tkaninom koja ima UV zaštitu”, istaknula je mr. sc. Vesna Utješinović Gudelj, dr. med. Bez obzira na sva upozorenja dermatologa postoje oni koji od njih zaziru. Najčešći im je izgovor da zaštitni proizvodi prodiru u kožu i samim time loše utječu na zdravlje pa je bolje i pocrvenjeti jer će to proći nego imati trajne posljedice. „Ne mora značiti da neki aktivni sastojak za zaštitu od sunca, ili bilo koji drugi sastojak, nije siguran za zdravlje samo zato što se nekim manjim dijelom apsorbira u tijelo“, istaknula je dr. Prkačin.
Još jedan od problema koji zagovornici nekorištenja krema sa SPF-om često naglašavaju jest začepljivanje pora i problemi s kožom poslije njihove primjene, no liječnica preporučuje korištenje krema koje sadrže kemijske filtere. „Danas na tržištu imate fotoprotektivna sredstva koja su specijalizirana za problematičnu kožu i sadrže razne sastojke, poput salicilne kiseline, koji nam pomažu u liječenju akni i sličnih bolesti kože. Ljeti je važno provoditi nježnu rutinu, bez jake eksfolijacije i s puno hidratacije iznutra i van, naravno uz SPF 50.” Da, sunce više nije (samo) božanstvo, iako nas bez njega ne bi ni bilo. Kako bismo održali zdravlje kože, ali i napunili dušu i radili na mentalnom zdravlju, preporučuje se umjereno izlaganje suncu, razuman odnos prema sunčanju uz obveznu zaštitu. Zvuči kao nemoguća misija? Nije vaše zdravlje vrijedno toga.
