Leona Paraminski: 'Ljubavi sam uvijek bila gladna'

"Uzimala sam sve što mi je život davao", govori nam iskreno glumica u razgovoru kojeg smo vodili netom nakon što je doputovala s drugog kontinenta. 

Leona je doputovala iz Amerike nekoliko dana prije ovog intervjua. Posve je nevjerojatno da tamo živi već devet godina: i danas pamtim njezinu karizmu na hodnicima Akademije. Bila je potpuno drugačija o onoga kako smo tada, prije dvadeset godina, zamišljali potencijalnu buduću zvijezdu hrvatskog filma. Bila je prepuna dječačkog šarma, zagrebačke brzine koju je naglašavao ulični govor kakav je dotad bilo nemoguće čuti iz usta jedne glumice i šarm potpune otvorenosti. Bila je „novi“, „moderni“ tip glumice - spontana, neobuzdana, prirodna. Kasnije slijedi cijela takva epoha.

Leona im je otvorila put, a s trona je sišla - na iznenađenje mnogih - svojevoljno. Samo je, odjednom, spakirala kofere i s (tada) novopečenim suprugom Tinom otišla u Ameriku. Promijenila se izgledom: Leona je već dugo dugokosa ljepotica, poster women za kalifornijsko sunce i dugačke šetnje uz ocean. A karakterno? Majčinstvo ju je omekšalo i usporilo, ali nije „zatvorilo“ njezinu slavnu otvorenost. Leona će i dalje reći sve što misli i osjeća, možda i previše, ali ne izlažući druge nego samu sebe. Puna je topline koje nije bilo prije, ali puna je i iskustava koje prije nije imala: iskustava neuspjeha ili drugačijeg uspjeha, odbijanja, neostvarivanja snova, promjene prioriteta, prihvaćanja drugačijeg životnog puta. Kako je bilo odreći se podmazane karijere i ne samo zvjezdanog, nego i umjetničkog statusa i svih privilegija koji idu uz to te promijeniti svoj identitet iz jedne od najuspješnijih glumica tog trenutka u – glumicu koja ide po castinzima u Kaliforniji, suprugu sveučilišnog profesora i, kao šlag na kraju - mamu.

„Najbolji dio cijelog tog iskustva jest što sam spontano riješila problem ega“, smije se. „Kad dođeš na tržište kao što je Amerika, shvatiš koliko si nebitan. To te stvarno učini boljom osobom. Mi smo došli na Tinov postdoktorat i s mojom ušteđevinom od silnih honorara. Sav taj novac uložili smo u to da postavimo život na noge. Bili smo dobrostojeći par ovdje, ali tamo, u jednoj od najskupljih država u Americi, bili smo siromašni. Izgubiti svoj životni standard s 35 nije lako. Nije riječ samo o novcu. To je jako bolno. To su kao krhotine tvog postojanja, tvojih bitnih dijelova, koje bole. Jedno vrijeme si na pomoćnim aparatima. I onda se stvaraš ponovno, ali s ranama koje zauvijek ostaju, da te podsjete u svakom uspjehu koliko je bolan put do njega. Morala sam se izbrisati i to nije bilo lako. Sve što sam znala o sebi - puf! Sva moja iskustva odjednom su bila nebitna. Kad tamo kažem da sam glumica, jako mi je teško jer ondje se svi bave glumom. (smijeh) A kad kažem što sam sve radila, ljudi su u šoku. Nosim i dalje neku težinu jer nisam u Americi napravila sve što sam htjela, ali sad shvaćam da je to bilo i nemoguće, zbog akcenta, zbog tipskog castinga, zbog ograničenosti, zbog mojih godina, zbog papira. Dugo sam se borila, ali onda sam se jedan dan probudila i shvatila da sam već prestara da počnem raditi na djetetu. A zaista sam uvijek htjela dijete. I onda sam donijela odluku da ću sve svoje resurse, svu svoju snagu, vrijeme i koncentraciju uložiti u to da dobijemo dijete. Za mene je put do Liv bio težak i trajao je godinama. I kad sam je dobila, nisam je htjela ispustiti iz ruku. Očarala me. Odjednom sam sjedila u tom pješčaniku i gledala je kako se igra i mislila: zar je moguće da je konačno ovo moj život, nakon što sam to toliko dugo čekala i sanjala?“

Koja je razlika između Leone koja je otišla u Ameriku i danas?

„Prije sam jurila. Bila sam brza i površna. Uzimala sam sve što mi je život davao, a zaista mi je davao. Mogu reći da sam imala sreće. Sad sam sporija. Okrenula sam se sebi i popunila rupe koje sam imala. To je zanimljivo jer na prvi pogled djeluje kao da nije tako. Ne bavim se jogom, ne bavim se sobom, ne čitam, samo hodam kraj oceana kad sam sama. Ali mislim da je priroda to tako napravila, sa serotoninom, oksitocinom, da si ti dobro samo zato što je dijete dobro. A možda je to moj karakter, moja posvećenost. Ja sam i inače bila takva u svakom svom poslu. Kad bih prihvatila neku ulogu, nisam zabušavala, davala sam 100 posto. Zato sam i kad sam rodila, valjda, sve preuzela na sebe, 24 sata dnevno.“

Svijet se mijenja, Amerika pogotovo. „Već dugo život u Kaliforniji nije kalifornijski san. Amerika se raspada. A ja nikad do kraja nisam prihvatila ni taj način života, ni miris, ni hranu. Način druženja nije moj, taj zrak nije moj. Ima nešto bazično drugačije. Nešto u genetskom kodu nas dijeli. Meni ne odgovara. Ne volim plivati u oceanu, primjerice. I zato razmišljamo o povratku. Hoće li to biti Hrvatska ili negdje drugdje u Europi, ne znam.“ Sad kad podvlači crtu? „Ne žalim odluku jer da nisam otišla, ne bih pokušala. I Tin i ja smo sve prošli sami. Baš smo partneri. Ta divna suradnja u kojoj si držimo leđa je najbolja nuspojava Amerike: sad znamo da sve možemo, i imati love, i nemati love, i da je on uspješan, i da sam ja uspješna, i da mene nema radi snimanja u Srbiji, i da njega nema radi posla. I da smo zvijezde i da smo nitko i ništa. To je toliko duboko iskustvo i toliko povezujuće da ga ne bih mijenjala ni za što. Ja sam, zapravo, uvijek za tim i tragala. Što se karijere tiče, kao da sam namirena iz nekih prošlih života. Kao da sam već i glumila i hodala crvenim tepisima. Karijera se spontano događala. Ali ljubavi sam uvijek bila gladna: i kad sam je dobila, s Tinom i Liv, konačno sam se osjećala mirnom i potpunom.

KREATIVNO VODSTVO: IVA GRADIŠER
STILISTICE: IVANA PAVIĆ I IVA GRADIŠER
ŠMINKA: SIMONA ANTONOVIĆ
FRIZURE: MIJO MAJHEN, ANTE PAŽANIN, SALON EVELIN