Top-model koji je od svoje savršene figure napravio biznis propituje prirodu svoje moći spretno balansirajući na tankoj liniji između osobne terapije i političkog skandala

Svojim pisanjem Emily Ratajkowski izazvala je mini senzaciju još 2020., kada je njezin esej naslovljen 'Buying Myself Back' postao najčitanija priča New York Magazinea te godine. Bez dlake na jeziku, Emrata u tekstu otvoreno evocira nemile situacije u kojima joj je kontrola nad imidžem tijekom karijere bila uzurpirana nekoliko puta: primjerice, epizodu kada je fotograf, kojeg je tužila za silovanje, bez njezina pristanka objavio knjigu s polaroidima snimljenima na jednoj abuzivnoj fotoseansi; ili slučaj kada je renomirani umjetnik po astronomskim cijenama prodao reprodukcije njezinih instagramskih postova (dodavši samo svoj ljigavi komentar) ne plativši joj ni lipe; ili skandal s njezinim intimnim fotografijama koje je bivši dečko, u maniri 'osvetničke pornografije', objavio na internetu.
Postavši viralna i popraćena diljem svijeta, ta neočekivano suvisla i vrlo artikulirana kolumna pridonijela je novoj percepciji manekenke koja je dotad bila uglavnom poznata po obnaženom nastupu u spotu Robina Thickea 'Blurred Lines', 28 milijuna pratitelja na društvenim mrežama i svojoj seksi liniji bikinija Inamorata.
ŠTO JE MOĆ?
S knjigom objavljenom potkraj prošle godine Emrata se ponovno našla u središtu pozornosti. Zbirka vrlo osobnih i angažiranih eseja o tome kako su joj njezino tijelo i ljepota omogućili (ili ne?) stjecanje autonomije i moći, knjiga 'Moje tijelo' promišlja apsurd i nemoć bivanja proizvodom u doba interneta. 'Naučila sam da moja slika, moj odraz, ne pripadaju meni', piše Ratajkowski. Kako bi se nosila s tim, počinje o sebi razmišljati u podijeljenom obliku: o pravoj Emily i onoj čiju sliku muškarci prisvajaju na načine koje ona ne može kontrolirati.
'Riječ osnaživanje je pogrešna', objašnjava nam u videopozivu iz New Yorka. 'Ovom knjigom postavljam sljedeća pitanja: Što je moć? Je li to slava? Novac? Utjecaj? Način na koji te ljudi gledaju? Još nisam sasvim sigurna. Neke pozicije koje se na prvu mogu činiti kao izvori moći u stvarnosti su mnogo ambivalentnije.' Tu spoznaju Emrata u svojoj knjizi uspoređuje s 'brutalnim buđenjem koje je u potpunosti skršilo identitet i diskurs za koji se očajnički držala'.
Uostalom, mlada je Emily dugo sjajno manevrirala svijetom modelinga, ne postavljajući si pitanja, priklanjajući se vladajućim standardima ljepote ('kad sam bila mršavija, dobivala sam više poslova') te brzo osvijestivši da se snimanja u donjem rublju ili kupaćem plaćaju bolje. Njoj to nikada nije bio problem: 'Ne osjećam nikakvu nelagodu zbog obnaženosti, uvijek sam se spremna skinuti', iskreno piše.
Uostalom, zašto bi i razmišljala drugačije? U poglavljima u kojima evocira svoju obitelj osvrće se na pomalo konfuzno djetinjstvo u Kaliforniji, razapetost između oca umjetnika i majke učiteljice opsjednute kćerinom ljepotom, što je smatrala velikim adutom za ženu. Roditelji su je već u ranoj tinejdžerskoj dobi poticali da se učlani u agenciju za modeling: ponosni na svoju jedinicu, skupljali su Emilyne fotografije i podržavali je da kao 16-godišnjakinja pozira za 'okus mjeseca' u jednom surferskom magazinu.
'Na fotografiji sam preplanula, u toplesu, imam samo donji dio crnog bikinija i leđima sam okrenuta objektivu, tijela izvijenog u obliku slova S […] Upravo sam upisala treći razred srednje škole.' Mlada Emily napustila je školu i trasirala vlastiti put, brzo osvijestivši da mora biti najljepša u sobi da bi dobila ugovore. 'Oduvijek sebe vidim kao poduzetnu, snalažljivu osobu. Bila sam svjesna toga da kapitaliziram svoje 'vrlo poželjne adute', ponosna što sam život i karijeru izgradila zahvaljujući svome tijelu', ističe u knjizi.

Opijena uspjehom, na krilima vjetra spota Robina Thickea koji ju je katapultirao u status planetarnog seks simbola, EmRata i samu sebe uvjerava da je ona zapravo primjer feminističkog osnaživanja. Na kritike i predbacivanja što je sudjelovala u seksističkom klipu koji potiče kulturu silovanja odgovara argumentima slobode izbora i ženskog osnaživanja. 'Moje tijelo je imalo ključnu ulogu za moj ekonomski opstanak; to je alat koji koristim kako bih zarađivala za život kao model.' Kako bi zarađivala za život, ali i kako bi dobila pristup slavi, plaćenim praznicima u zamjenu za nekoliko postova na Instagramu, kao što to detaljno opisuje u cijeloj knjizi. 'Kao dvadesetogodišnjakinja ne bih ništa mijenjala; bila sam jako sretna', iskreno priznaje u razgovoru.
No u međuvremenu je #MeToo posijao sjeme sumnje. Baš kao i razne knjige, susreti, druženja (bliska je s Lenom Dunham) koji su poljuljali njezinu samodopadnost. Je li uistinu tako slobodna i moćna? Već u uvodu odlučno ulazi u problematiku: 'Činjenica da sam postala globalni seks simbol u meni je budila osjećaj da sam ponižena, pretvorena u objekt. […] Stečeni utjecaj i status dugujem tome što sam se sviđala muškarcima. Posao mi je omogućio da zaradim malo bogatstvo i priuštim si određenu autonomiju, ali nipošto mi nije pružio autentičnu emancipaciju.'
SVJEDOČANSTVO BEZ FILTERA
U cijeloj knjizi Emrata se opetovano vraća na zloporabe koje je dugo tajila da ne bi okaljala svoj uspjeh, posebno u vlastitim očima: na dečka koji joj uzima nevinost ne tražeći pristanak, na agente koji njezino tijelo procjenjuju na ponižavajući način, na klijente koji je mjerkaju dok se presvlači u backstageu... sve do onog koji joj u limuzini pušta pornić. Vraća se i na nemili događaj kada je prihvatila 25.000 dolara kako bi, uz druge manekenke, bila pratnja jednom milijarderu na zabavi ('Nisam li time postala prostitutka, kao i one?', pita se), na sve one noći koje provodi sama u fotografskim studijima bez ikakve sigurnosne mreže, pa i na onu večer kad je jedan od njih siluje. I konačno, na trenutak kada je Robin Thicke, bez upozorenja, jednostavno hvata za grudi. 'Kao djevojka koja je naga plesala u klipu tog tipa očito nisam imala nikakvu moć', priznaje na kraju.

Svjedočanstvo bez filtera, knjiga 'Moje tijelo' rijetko je autentično uranjanje u kanalizaciju manekenstva. No Emratina knjiga zanimljiva je upravo zbog složenosti osjećaja koje propituje: ludo veselje koje joj je samopotvrđivanje, dobivano kroz muški pogled, pružalo cijeloga života, ovisnost o pretjeranom javnom izlaganju, visceralna potreba da se natječe s drugim ženama i, konačno, užitak koji nalazi u podčinjavanju za koje je pritom izvanredno plaćena. 'Ovu sam knjigu napisala i zato što mnoge mlade djevojke u mojoj karijeri vide životni put žene koja se super snašla, ali taj put nije uvijek bio tako čaroban kako izgleda. Sve su žene na određeni način u istom čamcu', ističe.
U istom čamcu? To definitivno nije svačije mišljenje. Unatoč lavini pohvala, u Sjedinjenim Američkim Državama mogli su se naći i kritičniji napisi koji EmRati predbacuju licemjerje, a u njezinu tekstu ne vide radikalnost koji mu mnogi pripisuju. Autorica bi htjela osuditi sustav koji iskorištava i zlostavlja žene, a da ga zapravo ne pokušava promijeniti; sustav od kojeg k tome i dalje ima velike koristi.
'Ova mi je profesija mnogo toga donijela', odgovara na naše pitanje namjerava li se prestati baviti modelingom. 'Bavljenje manekenstvom osiguralo mi je veliki utjecaj i omogućilo da napišem knjigu koja se čita diljem svijeta. Unatoč sivim zonama, neupitno je da vam status uspješnog top-modela daje golemu moć i utjecaj. Voljela bih jednog dana prestati baviti se modelingom, doći do točke u kojoj se mogu osloniti na svoje pisanje ili neki svoj biznis, ali još nisam došla do toga. Nikada neću djevojku koja želi postati model odgovarati od toga da okuša sreću, jer sam i sama sretna zbog statusa koji mi je taj posao donio.' Odmahnuvši rukom lakonski odbacuje kritike: 'Opet se sva krivnja prebacuje na žene. Ne osuđujem objektivizaciju žena, jednostavno pokušavam opisati stvarnost.'
Nema govora o tome da dopusti da je mediji upregnu u novi jaram: od seks simbola do feminističke glasnogovornice velik je korak koji Emrata odbija napraviti.'Pisanje knjige bilo je isključivo moja želja. Barem jednom u životu nitko nije utjecao na moju odluku. Taj mi je proces donio olakšanje, smirenost, novu radost življenja. I nitko mi to neće pokvariti.'
Razgovarala: Alice Augustin
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju magazina Elle #233