Piše Jelena Veljača: Prave zvijezde dokumentarca o Beckhamu su nogometaši

Prije gledanja dokumentarca o Davidu Beckhamu, negdje sam naletjela na kritiku kojoj pamtim samo naslov: Ništa novo nismo saznali u ovom filmu! A meni je, dakako, gotovo sve bilo novo, jer o nogometu znam vrlo malo. 

Beckham mi je poznatiji kao suprug Victorije Beckham, ikone našeg doba kojoj je baš modni svijet dao toliko traženu potvrdu o kvaliteti, ne samo stilskoj, dizajnerskoj, već na određeni način i životnoj. Jesam li dakle pogledala ovaj četverodijelni dokumentarac samo radi nje? Pa i ne baš. Zapravo me privukla činjenica da je Beckham nekako isplivao van kao no 1. trending serija o kojem je najgora kritika upravo ta- pa, sve smo to već znali. Pretpostavljala sam, naime, da će tu seriju kritika vrlo rado sasjeći- prava je istina, naime, da David i Victoria Beckham tek sad, 30 godina od početaka njegove karijere i 25 godina od početka njihove veze, uživaju u nekoj vrsti naklonosti publike. Platili su dug činjenici da su postali zvijezde, svako u svom području, u vrijeme apsolutnog carevanja tabloidnog ludila. (O tome površno govore i gosti paparazzo fotografi, braća koja ravnodušno priznaju da „danas takvo praćenje ne bi bilo moguće“, ali bez ikakve duboke analize što to može značiti za mentalno zdravlje ljudi koje se tako tretira).

Teško je reći što je centar priče serije. Ima tu, naravno, mnogo nogometa, i sugovornika čije je nogomet ishodište. I mora se reći da su Beckhamovi suigrači nevjerojatno duhoviti i iskreni momci, koji svojim komentarima brane Davida i njegove odluke, ali ga i kritiziraju, poglavito zbog opsjednutosti vezom s Victorijom, ali i zbog opsjednutosti lovom i lijepim stvarima (što ni sam Beckham nikad ne opovrgava). Apsolutni je gušt slušati ih i promatrati, jer govore više u maniri odličnih YouTube komentatora, a ne uštogljenih stručnjaka kakve znamo gledati u ovakvim filmovima. Također, Davidovi su roditelji sjajni su sugovornici. Kao i svaki ponosni starci, sjećaju se svakog detalja.

Tko je najsjajniji dio epizoda?

Roditeljska doza romantike, bijesa i prkosa prema „neprijateljima“ sjajan je komentatorski začin na koji se odlučio redatelj Fisher Stevens (koji i sam zna uskočiti u priču s ponekim dijalogom, što djeluje autentično i zanimljivo, gotovo kao neki odličan reality, a ne suhoparni dokumentarac). Općenito su sugovornici najsjajniji dio sve četiri epizode. Alex Ferguson, Eric Cantona, Gary Neville, Rio Ferdinand, Louis Figo i Ronaldo Nazaro (poznatiji kao originalni Ronaldo) neuku gledateljicu mogu natjerati da se upita: jesu li u profesionalnom nogometu svi ovako simpatični i pošteni? Zar je nogomet zaista tako bratski sport prepun kvalitetnih momaka? Ima tu mnogo bajkovitosti, gotovo sapuničarskog portretiranja likova.

Beckham je dečko iz tipične radničke klase čija je majka frizerka do kasno u noć ženama iz susjedstva radila trajne u vlastitom dnevnom boravku (dok im je mali David donosio tost i čaj). Otac je epitom sportskog tate, onog što pamtimo u liku i djelu Srđana Ivaniševića i Ante Kostelića: strog, ali pravedan, nepopustljiv vizionar. I dan danas sam Beckham kaže da je njegov otac zaslužan za njegov uspjeh. Kad mu je bilo najteže, „radio sam ono što sam radio cijelo djetinjstvo, samo sam nabijao loptu.“ Satima bi ga otac tjerao da izvodi slobodne udarce u vrtu, i koliko god dobar bio, uvijek bi ga kritizirao. Ipak, David kapetan ga uvijek traži pogledom u publici, iako mu je „teže kad je tamo“. Manchester United bio je očev san, koji je mali David, potpisavši za klub u pubertetu, vrlo rado slijedio, jer zapravo ništa drugo nije ni poznavao. Manchester daje autoru filma mogućnost da malo pobjegne u sferu odlične glazbe  devedesetih jer su u tom gradu prije Beckhama najveće zvijezde bili alternativni bendovi poput Oasisa, The Smithsa, New Ordera, Joy Divisona, The Stone Rosesa. Gotovo je začuđujuće čuti tu glazbu i promatrati bogate nogometaše koje prolaznici na ulici zezaju oko preskupog načina odijevanja, ali- to je Manchester, i taj setting jako pomaže serijalu.

Bolan trenutak u seriji

U jednom trenutku na početku dokumentarca David prilično nepotrebno komentira kako je bio „loš u školi, ne baš jako inteligentan, što vam i nije neko iznenađenje“. Ono što meni jest iznenađenje je da je Fisher Stevens odlučio ostaviti taj okrutan komentar o samom sebi. Da se zaključiti da Beckham misli na dosadne napise koji su njega i Victoriju pratili u vrijeme kraljevanja tabloida o tome kako su površni i bedasti, ali nazivati samog sebe glupim u djetinjstvu bolan je trenutak inače veselog i sjajno režiranog dokumentarca. I dan poslije se pitam - zašto redatelj nije nastavio kopati po toj temi? Zašto nismo saznali postoji li neka dublja rana oko te površnosti i frivolnosti koja im se stalno lijepila kao etiketa? Inače, redatelj Fisher Stevens, kao što su društvene mreže rado razotkrile, poznat nam je kao Hugo u megauspješnoj seriji "Nasljeđe".

Gotovo kao da je on sam postao najveće iznenađenje i otkriće serije jer, gledajući ga kako se ulizuje Royu Loganu, pojma nismo imali da je Stevens zapravo i sjajan autor i redatelj iza kojeg su brojni dokumentarci, a sam je rekao da se odlučio raditi ovu priču već tijekom prvih susreta s Beckhamovima, i to dobrim dijelom zato što je Victoria „tako duhovita“. I doista, David i Victoria su u međusobnom kontaktu melem za dušu. Zezaju se, ironično komentiraju, i izuzetno dobro poznaju. Tijekom cijelog filma stječe se dojam da je Beckham svoju karijeru, na izuzetno nezadovoljstvo svih „šefova“ kako igrači, ako niste znali, poput mene, u Engleskoj zovu svoje trenere, često prilagođava njihovoj ljubavi i braku. No Victoria će tvrditi suprotno, objašnjavajući kako su se stalno selili, kako je dvaput ostavio obitelj i preko noći otišao u drugi klub. Kako je film napravljen tako da prati Beckhamovu karijeru, a ne patnje privilegirane mlade majke koja se odrekla svoje karijere da bi podizala djecu, narativ nekako natjera čak i gledateljicu koja je majka da pomisli: pa dobro, što si ti htjela, da odbije Real Madrid?

Ipak, Beckham će i to učiniti, nekoliko godina kasnije. „Nije bilo važno što su mi govorili“, reći će o svom iznenadnom odlasku iz europske lige u šugavu američku, „bilo je važno što smo Victoria i ja htjeli“. Taj razdor u njegovom karakteru i životnom putu- između talentiranog nogometaša i pop zvijezde koja je zbog braka s Posh Spice ali i zbog svog izgleda te sklonosti modnim snimanjima i suradnjama s brendovima, možda nije do kraja analiziran i prikazan, (no postavlja se pitanje može li se to uopće bolje i objasniti), taj fenomen kad netko tko je brend u nogometnom svijetu postane popkulturalno čudo, mogao je biti najzanimljiviji dio filma. Kako će to utjecati na sport i na pogled prema njemu od strane suigrača i trenera (dosta loše, čini se iz serije), a kako na njegovu psihu (David se čini kao fantastično stabilan tip) i brak? Međutim, Fisher Stevens samo postavi ta pitanja, a zatim zapravo zaobiđe odgovore, i linearno slijedeći Davidovu karijeru, kreće dalje, u novo poglavlje.

Događaj koji stavlja sjenu na brak iz snova

Afera s Rebeccom Loos, jedina mrlja u ljubavnoj priči Beckhamovih, nije zaobiđena ali ni demantirana, što bi značilo da su oboje odlučili biti iskreni prema Netflixovim gledateljima ali i ne baš kopčati po davno zakopanim traumama. Sama Victoria kaže da su razgovori s Fisherom „poput terapije“ jer otvaraju vječna pitanja dugotrajnih brakova koji su pod opterećenjem lupe javnosti i ozbiljne svjetske karijere: odvojenost, rađanje bez supruga uz sebe, nevjeru, osjećaj usamljenosti, selidbe, škole, utjecaj odnosa na posao. David pak djeluje kao da su mu najveće traume vezane uz sportski svijet: crveni karton sa svjetskog prvenstva, mržnja navijača prema njemu zbog ispadanja s istog, posljedične prijetnje smrću i otmicom djeteta.

Kompleksnost Davida Beckhama isključivo je u tome što je lojalan i predan obitelji, a čini se da vrhunske sportske karijere to mogu podnijeti samo ako su žene preko puta kućanice spremne na brzinsko pakiranje za vrijeme sezone transfera. Dugo se već šuška o Victorijinom humoru (vjerojatno zato što su ju tabloidi dugo portretirali kao stisnutu mrzlu- znate već što ide dalje, pa je modni svijet u kojem je nakon suprugove napravila senzacionalnu karijeru plasirao kontrapunkt- priču o ciničnoj majstorici zanata), pa sam očekivala nešto više iskričavosti od nje. Ipak, prave zvijezde serijala neočekivano su nogometaši, oni drugi.

Kad nakon njihovih izjava slijede vješto odabrane i montirane snimke slavnih utakmica (koje su meni značile apsolutno ništa, ali su složene tako da su mega uzbudljive), žena gotovo pa poželi pratiti nogomet. Iako sa serijom Fisher nije zapravo duboko zagrebao ni u jedno potencijalno pitanje koje je otvorio (ljubav i mržnja navijača, roditelji u sportu, može li sportaš voljeti slavu i novce jednako kao sport, ubija li slava sport, mentalno zdravlje vrhunskih sportaša, mentalno zdravlje javnih osoba), rezultat je silno zabavan, mjestimično izuzetno duhovit. I nitko ne može pogledati ovaj dokumentarac, a da nakon toga ne voli Davida i Victoriju. I da mu ne dođe malo žao kad pred kraj dokumentarca David Beckham čisti roštilj, minuciozno, strpljivo, smireno, kao da ne može vjerovati da su najveće stvari iza njega. Šteta što nisu zaorali dublje- a onda opet, čemu kopanje, kad je ponekad dovoljno dobro upravo ono što imamo ispred nas? Kad je zasvirala strašno dobra stvar Salute Your Solution The Raconteursa pomislila sam: sasvim je u redu ova serija.