Piše Nikolina Borčić: Jeste li čuli za 'Quiet Quitting' - trend davanja otkaza koji nije ono na što biste prvo pomislili?

Plaža mi je obično mjesto za potpuno ignoriranje svijeta oko sebe, no ovaj put nisam mogla odoljeti. Društvo u blizini je počelo raspravljati o nekom glasnogovorniku nove stvarnosti svijeta oko nas. Konkretnije, influenceru, TikTokeru koji je u virtualnom svijetu pokrenuo trend fenomena tihe ostavke, ili na engleskom – Quiet Quittinga. 

U maniri “ne budi lijena“, prvo sam se dobro fokusirala da zapamtim ime, a onda sam na TikToku potražila taj video. Taj video je kao neka nulta točka, nakon koje je krenula lavina rasprava, hashtagova i inih iteracija priče o tihoj ostavci. Mnogi mladi ljudi su prilično jasno fokusirani na svoja prava, fokusirani su na to kako se osjećaju pa je odlično da o tome i raspravljaju. Za razliku od njih, mnogi stariji su automatski prigrlili modus “ne možeš me tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi“, bez potrebe da javno i iskreno raspravljaju o tome kako se pritom osjećaju. 

Ok, vratimo se na video. Scena je kao iz neke serije. Zaid Khan, mladi inženjer u dvadesetima, sjedi na nekoj postaji podzemne željeznice, čeka vlak i razmišlja (govori) o smislu života. Vrijeme radnje je srpanj 2022. godine, uz montažu video animacija i kadrova New Yorka, Zaid objašnjava fenomen tihe ostavke. "Nedavno sam saznao za termin tiha ostavka (Quiet Quitting). Ne dajete otkaz, nego odustajete od toga da se trudite i radite puno više od onoga što je nužno potrebno. Dakle, i dalje radite, ali se ne uživljavate u mentalitet kulture brze trke u kojoj je vaš posao vaš život. I vašu vrijednost kao osobe ne određuje vaš posao." Hashtag #quietquitting se brzo nakon toga vrtoglavo proširio po TikToku, naravno uz rasprave i osobne stavove raznih TikTokera.

Važnost mentalnog zdravlja, vrijednosti slobodnog vremena i potrebi za odmorom i opuštanjem, umjesto konstantnog "hustlinga" i forsiranja radnih normi – sve su to postale teme, odnosno slogani pokreta otpora protiv iscrpljujuće kulture rada.

"Hustling" je inače engleski sleng izraz koji se koristi za označavanje rada s velikim zalaganjem, često na više projekata odjednom, s ciljem postizanja osobnog uspjeha ili financijske dobiti. Nudi se alternativa koja više cijeni osobnu dobrobit i zadovoljstvo u životu. Priča ide dalje, a sama priča je i zanimljiv primjer danas stvara trend kroz storytelling. 

Dva tjedna nakon njegova videa, The Guardian objavljuje članak Quiet Quitting: Why Doing the Bare Minimum at Work Has Gone Global.  Tiha ostavka je uglavnom ostanak na istom poslu, ali mentalno isključivanje uz minimalan rad. Ujedno, nije li poštenije prema sebi dati pravu ostavku i pronaći nešto bolje za sebe – naravno, ako to dozvoljavaju okolnosti. Samo su neke od tema koje se otvaraju ovdje, a pitanja za raspravu je puno. Na tom tragu, The Wall Street Journal objavljuje tekst pod naslovom - If Your Co-Workers Are ‘Quiet Quitting,’ Here’s What That Means. Tiha ostavka dakle objašnjava trend mladih koji posao ne žele shvatiti previše ozbiljno i ne žele se previše truditi, kaže tekst ukratko. 

I tu onda dolazi zaplet. Jer neka priča koja stvara trend, nije priča ako u nekom trenutku nema zaplet. Pa je tako, u tu priču o fenomenu tihe ostavke “uletio“ Kevin O'Leary, poznat po nastupima u reality showu "Shark Tank". To je inače show u kojem poduzetnici predstavljaju svoje proizvode petorici investitora, poznatim kao "ajkule" (sharks), u nadi da će dobiti investiciju, a radi se o start-upovima. Nakon što Kevin O'Leary, dakle zatalasa TikTok javnost izjavom "don’t try quiet quitting, says Kevin O’Leary: It’s ‘a really bad idea", TikToker Hunter Ka'imi kao referencu na „starije koji kažu da su mladi lijeni“ objašnjava dalje zašto je tiha ostavka ispravni pogled na posao. I tu ću stati s pričom o priči o trendu. Ovo je samo jedan od načina kako se slučajno ili namjerno kreira trend, a to nije nebitno u doba u kojem su TikTokeri snažniji autoriteti mnogima od onih iz realnog svijeta. Mladima, naravno. Stariji se na to snebivaju. 

No, vratimo se temi i koliko je važno katkad stati na loptu i promisliti o sebi i svom odnosu prema poslu. Naša kultura nerijetko funkcionara po principu „znam ljude koji znaju ljude“, pristranosti vrebaju sa svih strana, a one (pristranosti) su nekome rat, nekome brat. I sve je to dio našeg nacionalnog folklora. No, unatoč ili upravo zbog toga postoje i razne prilike.

Tiha ostavka je modus u kojem se mentalno isključujemo i dajemo minimalno od sebe. Ako smo u sustavu u kojem riba smrdi od glave, bez obzira na kojoj poziciji ta riba bila, tiha ostavka je vjerojatno jedina opcija onima koji nisu spremni ili nisu u mogućnosti na veći zaokret. Takva situacija stvara osjećaj tihe rezignacije, no svaka priča je individualna i nema smisla spekulirati o razlozima koji ljude potiču na tihu ostavku. 

Slušajući taj razgovor na plaži počela sam zapravo razmišljati o tome koliko je među mladima taj trend aktualan, ali i o toj nekoj kolektivnoj reakciji na tu priču o trendu - istovremeno smo zbunjeni i oduševljeni. A kakva je realnost i što ona govori o nama? Izvještaj Instituta Gallup - Stanje globalnog radnog mjesta: izvještaj za 2023. godinu, pokazuje da je u Europi 13% angažiranih zaposlenika, 73% ih je u modusu tihe ostavke, dok 15% planira stvarno dati ostavku. Koga zanimaju detalji izvješće može skinuti s njihovog weba te raspravljati o njemu ili o svom odabiru s ljudima koji ga okružuju. Meni je takvo izvješće svake godine početna točka za nastavu na predmetu Poslovna komunikacija. Dijelom jer njihove ankete pokazuju da je najveća skupina radnika koji se prijavljuju kao "neangažirani" ona rođena nakon 1989. godine, pa nam takve rasprave budu poticajne. I jer mi se čini da ovo nije priča o godinama i grupama koje neki trend pokosi, dok druge ne dodiruje.

Za početak, neovisno o godinama, svi smo doživjeli trenutak krize, potrebu za propitivanjem i promjenom, no u praksi smo ju provodili prema mogućnostima. I otkad je svijeta i vijeka, bilo je onih koji su radili više i onih koji su se vozili u „tuđim vozilima“. Jednako tako je činjenica da danas imamo drugačije prilike i mogućnosti i to ne treba propustiti.  Isto tako, sve nas je manje, a kvalitetne suradnike nije jednostavno pronaći. I možda je baš zato ljeto odlična prilika za promisliti o svojim vrijednostima, ambicijama, prilikama. Ili si barem postaviti pitanje - možemo li stvarno odustati od truda i entuzijazma u jednom segmentu svog života, a da nam to ne utječe na druge? Meni se čini da je tajni recept umijeće postavljanja zdravih granica, ali i iskren razgovor i rasprava. U dobu u kojem su nevidljive granice između virtualnog i stvarnog, čini mi se da je naša najveća jakost nazvati stvari svojim imenom i pogledati malo dublje u njih. 

Znam da ova tema nije jednostavna. I meni je plaža idealno mjesto za odmor, pa nije nužno mjesto za teške teme. Možda. No čini mi se da je, u ovom ludom, brzom svijetu, svima nama ipak potrebno malo rasprave i o tihoj ostavci. Ili barem promišljanja gdje smo mi i koliko nam je stalo do našeg života, a možda i kakav uzor dajemo onima oko sebe. "Vaša vrijednost kao osobe ne određuje se vašim radom", zaključuje Zaid Khan u originalnom videu na TikToku o tihoj ostavci, onom videu s početka teksta. Istina, ništa izvana ne određuje vrijednost nas kao osobe, pa tako niti trend doba u kojem živimo. Mi smo ti koji određujemo svoju vrijednost, a kako postupamo prema vanjskom svijetu, čini mi se da smo takvi i prema sebi samima. Zato vjerujem da je dugogodišnji život u modusu tihe ostavke ujedno i odumiranje entuzijazma, volje i želje. Što je šteta jer živimo u dobu kada su uistinu mogućnosti brojne. Samo se treba potruditi i pronaći pravu za sebe. Ispravite me ako griješim.