Piše Maja Krištafor: Postaje li Hrvatska nova Poljska i vidimo li problem u 'bezopasnim moliteljima' na Trgu?

Najveća je zabluda i dalje to da su molitelji bezopasni, ne smatraju se prijetnjom već performansom. Ali ovo nije situacija bez presedana, sve ovo se već dogodilo u Poljskoj i ne znam zašto odbijamo učiti na primjeru drugih.

"Točno znamo kako se sve ovo tamo odvilo i svejedno mislimo da smo mi drugačiji. Većina kaže kako mi nismo Poljska, mi smo bolji od njih, ali po čemu?" - priča nam organizatorica inicijative Ustani za slobodu, čije smo osobne podatke zaštitili zbog sigurnosti. Ustani za slobodu je inicijativa koja zadnjih šest prvih subota u mjesecu, uključujući i onu prošlog vikenda, organizira protuprosvjede moliteljima koji kleče na Trgu bana Jelačića u Zagrebu.

Molitelji, odnosno medijski prozvani "klečatelji", kao fenomen su se pojavili u prosincu 2022. godine. Manja je skupina muškaraca, tada, molila klečeći na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, ali i u ostalih deset gradova, uključujući Split i Slavonski Brod. Iako se na prvu činilo da provode misu na otvorenom, već u prvim medijskim istupima izjavili su kako se mole da “postanu duhovni autoriteti u obitelji koji će hrabro svjedočiti i prenositi katoličku vjeru, za život u predbračnoj čistoći, za čednost u odijevanju i ponašanju te za obnovu katoličkih brakova; za prestanak pobačaja i otvorenost bračnih parova životu; za svete, autentične i beskompromisne crkvene pastire i nova duhovna zvanja; za duše u čistilištu te za osobne nakane.”, što stoji i u objavama portala Muževni budite, iza kojeg stoji udruga Hrvatska za Život. 

Već u siječnju 2023. godine, odnosno drugi put kada su se molitelji ponovno pojavili na Trgu bana Jelačića, novinarka Danka Derifaj praćenjem tijeka novca, razotkrila je da iza molitelja zapravo stoji udruga Ordo Iuris, koja je iste ovakva performanse organizirala i u gradovima Poljske, netom prije njihovih izbora. Izbori su za Poljsku rezultirali pobjedom radikalne desnice koja je u siječnju 2021. godine donijela gotovo potpunu zabranu pobačaja, koja je i dalje na snazi. Zbog zabrane je prema procjenama do sada umrlo barem šest žena, dok je u lipnju ove godine poljska Pučka pravobraniteljica, zajedno s grupom odvjetnika lansirala istragu o smrti 33-godišnje žene Dorote. Dorota je umrla u bolnici zbog sepse uzrokovane predugim zadržavanjem mrtvog fetusa u utrobi upravo zbog zabrane pobačaja. 

"Stupila sam u kontakt s aktivistkinjama iz Poljske koje su odmah prepoznale isti hodogram. Kod njih je krenulo na isti način, tim navodno benignim molitvama na trgovima, koje su one ignorirale. Definicija gluposti je da reagiraš isto, a znaš koji je ishod već jednom bio. Tako da sam ja odlučila tome dati na pažnji i stati preko puta njih" - ispričala nam je Arijana Lekić - Fridrih, multimedijalna umjetnica koja je ispred Udruge Domino već osam subota organizirala performans "Tiha misa" preko puta molitelja. Od toga je prvi put stajala sama. 

Arijana kaže da vjeruje da je dio ljudi “zaveden mišlju da rade nešto što je uredu”. No, naglašava, organizatori imaju vrlo jasnu političku agendu.

"Moja intencija nikada nije bila povrijediti nečije istinske vjerske osjećaje. Dapače, mislim da je vjerska sloboda nešto što nikada ne smije biti ugroženo, međutim, ovo nije to. Da, situacija s pravima žena se malo promijenila i čini mi se da je u tom pogledu nešto bolja od vremena naših majki i baka. S druge strane, mi smo jako daleko od ravnopravnosti, a to vidimo statistikama koje MUP izdaje svake godine. Dodatno i načinima na koji se izvještava, na koji se komentira... Međutim, to je nasljeđe koje mi ne smijemo prenijeti na generacije koje dolaze iza nas. Jer smo inače mi podbacili i zapravo smo propali kao društvo" - kaže Arijana. 

S njom se slaže i organizatorica inicijative Ustani za slobodu, koja kaže da je nužno pružiti otpor baš svake prve subote u mjesecu, što nažalost, malo ljudi shvaća. 

"Ova klečanja nisu poziv muškarcima na moljenje krunice, već javan i vrlo jasan poziv na ugnjetavanje žena, zabranu pobačaja i brisanje svega za što se feministkinje, aktivistkinje i queer osobe bore već stoljećima. Nažalost, nakon našeg prvog prosvjeda kojeg smo organizirali u četvrtom mjesecu i na kojem se pojavio najveći broj ljudi, taj je broj nastavio padati. Vjerujem da su ljudi zaključili da su došli jednom i dali dovoljan doprinos. Znam da je teško prosvjedovati baš svakog mjeseca, ali lakše je nego ići u Sloveniju na pobačaj ili gledati kako nam se dijete seli van jer u državi u kojoj je odraslo nema osnovna ljudska prava"- kaže. 

Važno je naglasiti da molitelji nisu fenomen koji se u Hrvatskoj pojavio odjednom. On je produkt postepenog gušenja reproduktivnih prava žena koji traje već više od 10 godina, a krenuo je moliteljima ispred bolnica, odnosno inicijativom "40 dana za život", a kasnije i samim Hodom za život koji se ove godine održao u čak 12 gradova Hrvatske. Iako pobačaj još uvijek nije službeno zabranjen u Hrvatskoj, on je otežan. Od 29 javnih bolnica u Hrvatskoj koje s HZZO-om imaju ugovorenu uslugu prekida trudnoće na zahtjev, u, danas,  njih pet, nijedan ginekolog to ne želi raditi jer ima priziv savjesti. 

"Ovo nam prvenstveno govori o izuzetno dobroj umreženosti s međunarodnim pokretima, uvozu aktivističkih strategija, poput molitvene skupine sugerirajući time puko ostvarivanje religioznih sloboda, obmanjujući javnost o sadržaju ciljeva umotanih u ljudskopravaški narativ. Također, nešto govori i o slabostima hrvatskog društva u segmentu izgradnje stabilnog građanskog otpora pojavama koje streme vraćanju civilizacijskog kotača unazad i to ne samo po pitanju pobačaja,već ukupnosti međuljudskih odnosa i osobnih sloboda" - priča nam Ana Wietelmann iz Hrabrih sestara, inicijative koja pomaže ženama ostvariti svoja prava na reproduktivno zdravlje, a koja se svake prve subote u mjesecu pridružuje na kontraprosvjedu. 

Dodaje da se nije dovoljno tješiti da nam se neće dogoditi poljski ili američki scenariji. "Već i sad, uz gotovo idealnu pravnu poziciju u praksi nismo u mogućnosti ostvariti svoja prava bez prepreka ili otvorene sabotaže. Drugim riječima, politički pokreti uz suradnju istomišljenika koji već danas otvoreno djeluju u institucijama širom sistema koriste svaku priliku za opstrukciju provođenja zakona. Ukoliko te aktivnosti potraju, sama zakonska zabrana bi kroz protok vremena bila samo logična posljedica te sinergije. Voljela bih da mogu izjaviti kako nema razloga za paniku,međutim, opasnosti ignoriranja spomenutih, kao nevažne i radikalne manjine, leže u otvaranju prostora njihovoj dominaciji". 

Arijana, iako želi biti optimistična, ne može ignorirati realnu opasnost izbora koji nam slijede sljedeće godine.

"Vjerujem u građansko društvo. Vjerujem u to da postoji jedan dio društva koje zaista misli i djeluje. Mislim da ih treba potaknuti na svaki mogući način da shvate što se događa, da im se cijela ova situacija stavi u kontekst Poljske u kojoj isto nisu vjerovali da će se to dogoditi. Međutim, gledajući Posljku čini mi se da će postojati jaki pritisci, posebno ako na ovim izborima, a slijedi nam superizborna godina, se dogodi da zaista pobjede neke ekstremne političke opcije. U tom slučaju ćemo se morati snažno boriti, neusporedivo snažnije od ovog. Ali ne bih voljela doživjeti to da svi ovi ljudi koji danas ostaju kod kuće imaju takvo naglo suočavanje s realitetom" - zaključila je.