Piše Maja Krištafor: Slučaj Nike Ilčić - Zašto žrtvama ne vjerujemo da su žrtve?

Bila je to jedna klasična ljubavna priča. Dvoje mladih, zaljubljenih ljudi, zaljubljenih u život i jedno drugo. Oboje poznati influenceri na Balkanu čiju su tu istu ljubavnu priču pratile stotine tisuća ljudi. Sve dok to nije bila. 

U svibnju ove godine Nika Ilčić, youtuberica, blogerica i influencerica, prijavila je svog, sada bivšeg, dečka Marka Arsenijevića za nasilje. Te noći, Marko je nasrnuo na Niku čime joj je ozlijedio rame i razbio bravicu na aparatiću zbog prekrivanja usta kako Nika ne bi vrištala. Od težih ozljeda spasilo ju je zvono na vratima. Susjed je čuo njeno zapomaganje. 

Nakon poziva policiji Marko je priveden te je priznao svoju krivicu. Time mu je određena zatvorska kazna u trajanju od osam mjeseci koju će morati izvršiti ako prekrši svoju uvjetnu kaznu određenu na dvije godine. Uz to, dobio je i maksimalnu zabranu prilaska Niki u trajanju od tri godine. Na papiru, rješenje čitave situacije možda zvuči idealno. Ona je prijavila nasilje, policija je reagirala, on je priznao krivicu i određena mu je kazna. Ali situacija je daleko od idealne.

Prošlog tjedna na svom YouTube kanalu Nika je objavila video u trajanju od 95 minuta gdje je ispričala svaki detalj svoje veze s Markom, detalje noći kada je nasrnuo na nju, ali i detalje kako je završila u nasilnom odnosu. Zašto? Jer bez obzira na to što je Marko priznao da je kriv, Niki i dalje mnogi ne vjeruju i optužuju je da je čitavu situaciju izmislila. 

Nakon što je čitava situacija prvi put došla do medija, na Niku je krenula čitava huškačka kampanja. Preispitivala se istinitost situacije, njene potencijalne skrivene namjere kao i da je okrivila "nedužnog" dečka za vlastiti PR. Stvari su postale još i gore kada je Marko objavio "svoju stranu priče" na društvenim mrežama, nakon čega su mu mnogi mediji davali prostor kako bi napravio demantiji čitavog slučaja - iako je samo nekoliko dana ranije samostalno priznao svoju krivicu i određena mu je kazna. 

Zašto i dalje ne vjerujemo žrtvi i tražimo opravdanje nasilnika, objasnila nam je Nataša Vajagić, voditeljica projekta Seksizam naš svagdašnji koji za cilj ima upozoravati, djelovati i educirati o seksizmu u medijima.

"Cijelo vrijeme dok sam gledala video Nike u kojem govori o proživljenom nasilju vrtio mi se u glavi pojam 'idealne žrtve' koja bi trebala biti slomljena, skrušena, uplašena, tiha, da je se ne vidi i ne čuje, da drugi govore u njeno ime, da je cijela u modricama i da jedva preživi, kako je društvo ne bi osuđivalo i kako bi joj vjerovalo. Nika je daleko od 'idealne žrtve'. Odlučila se boriti protiv nasilja, javno progovoriti i izložiti se, iskoristiti svoju platformu za edukaciju o nasilju. Nika je hrabra mlada žena koja ne da mizoginiji i patrijarhatu da je ušutkaju i predstavlja generaciju žena koje više ne pristaju na tezu da je nasilje privatna stvar", kaže Vajagić. 

Dodaje kako živimo u državi u kojoj je svaka treća žena žrtva rodno uvjetovanog nasilja i u kojoj je femicid naša svakodnevica, ali se i dalje ženama ne vjeruje, propituje se njihova krivnja i opravdava se nasilnike i ubojice. "Priznanje krivice, pravomoćna presuda, svjedoci - od svega toga jača je objava na Instagramu u kojoj nasilnik piše kako voli žene. Nika mora opravdati svaki djelić svog postojanja i do kraja se izložiti, ali ni to nije garancija da će joj društvo vjerovati. Ali svaka žena koja je preživjela nasilje zna točno o čemu Nika govori i lako prepoznaje svaku situaciju o kojoj priča. Nika je ispričala priču svake treće žene u Hrvatskoj" - objašnjava. 

Vajagić navodi i kako je jedan od velikih razloga zašto ne vjerujemo žrtvama i senzacionalističko izvještavanja medija o femicidu i nasilju nad ženama, gdje se društvu šalju krive poruke o tome kako izgleda nasilnik ili žrtva. 

"Postoje dva razloga iz kojih mediji izvještavaju senzacionalistički o femicidu - prvi je profit, a drugi je neznanje. Bombastični naslovi garancija su klikova, a klikovi znače zaradu. Dokle god mediji ne promijene uređivačku politiku i ne odluče prestati doslovno zarađivati na ženskim tijelima i životima, i dalje ćemo čitati o 'monstrumu', 'nesretnoj ženi', mišljenjima susjeda i ljubomori kao razlogu ubojstva. To je opasno jer društvu šalje poruku da su nasilnici i ubojice iznimke, monstrumi i psihopati, dok je istina nažalost apsolutno drugačija. To su muškarci koji najnormalnije žive i funkcioniraju u životu, popularni su u društvu, veseljaci, uspješni, takozvani 'nitko ne bi rekao'. Ali imaju naučene nasilne obrasce, misle da imaju pravo na ženu i njen život i smatraju je vlastitom imovinom. Radi se o moći nad ženom, a ne nužno patologiji i važno je da to osvijestimo. Takvo izvještavanje doprinosi normalizaciji nasilja i banalizaciji, što rezultira opravdavanjem nasilnika" - objašnjava. 

Ako žrtvi i povjerujemo, često dolazi drugi dio - okrivljavanje i "sigurno si je sama kriva zbog toga", "sama ga je izabrala", "sigurno da je isprovocirala" i drugih komentara koji se često pojavljuju ispod medijskih članaka i objava na društvenim mrežama. Najrecentniji primjer toga je i slučaj Nizame Hećimović koja je brutalno ubijena u live prijenosu koji je snimao njen nevjenčani suprug, Nermin Sulejmanović. Video je u prijenosu uživo gledalo nekoliko stotina ljudi, s komentarima podrške ubojici. Iako se radilo o jednom od najbrutalnijih slučajeva femicida na Balkanu, dio komentara svodio se na to da je Nizama sigurno sama kriva za to.

Nizama, Nika i druge žrtve nasilja, jednom kada njihova priča izađe u javnost, zauvijek bivaju obilježene time što su žrtve. S druge strane, nasilnicima se sve oprašta, pa makar bili ubojice ili serijski silovatelji. 

"Reputacija nasilnika često ostaje neokaljana jer nasilnici imaju snažnu socijalnu mrežu koja ih podržava ili tolerira njihovo ponašanje, posebice kad se radi o javnim osobama koje oko sebe ima zajednicu pratitelja koju su kreirali. Kad se radi o javnim osobama, koje moguće percipiramo kao snažnije, s više mogućnosti, zaštićenije, još je lakše zavaravati se mislima da se njima nasilje ne može dogoditi. Treba se suočiti s realnošću i brojkama - na 10 prijavljenih slučajeva nasilja, dolazi 90 neprijavljenih. Nasilje je ženska stvarnost i protiv toga se moramo boriti, a ne stavljati sve pod tepih. Vrijeme je da kao društvo počnemo bezuvjetno vjerovati ženama" - zaključila je Vajagić.