Piše Nikolina Borčić: Fokus i vrijeme naša su najjača valuta, ali i najjača valuta onih koji upravljaju našom pažnjom

U zadnjih tjedan dana mi je uspjelo pomiješati datum i dan jednog ispita, doći dan kasnije na rođendansku proslavu prijateljičine kćeri (i čuditi se što nema nikoga), pozvati obitelj u kazalište krivi dan – dan nakon izvedbe predstave i čestiti prijateljici rođendan tri dana nakon rođendana. 

Nije rijetko da zbog pretrpanosti izgubim fokus, ali kada pretjeram (a moja specijalnost je tada  zbrka datuma i dana), i sama sebi idem na živce. Svatko vjerojatno ima nešto svoje što u takvim trenucima strada, pa prođe i to.  Pritom imam prijateljicu koja stalno ponavlja – fokus je kralj. U mom slučaju, izgleda da je taj kralj svrgnut s trona -  iako ne odustajem od borbe. Vjerojatno baš zbog toga već godina doslovno gutam, odnosno čitam i gledam sve na temu fokusa i manipulacije fokusom. Od trikova mađioničara do političara (kod njih odavno gledam samo što su naglasili, a što su izostavili), javnih osoba te raznih kreatora dojma i manipulatora. U današnje vrijeme kada je pažnja najjača valuta, upravljanje fokusom je najveća moć, ali  i nemoć. 

Tamo gdje  je fokus  – tamo teče i energija, kažu mudri. Zanimljivo je kako ovaj koncept može slikovito prikazati film, serija, priča. Evo na primjer film "Fokus" (2015) s Willom Smithom i Margot Robbie u glavnim ulogama prikazuje svijet prevaranata i kako oni koriste različite tehnike upravljanja fokusom ljudi, kako bi odvratili njihovu pažnju i manipulirali njihovim odlukama. Istina, glavna tema su džeparoši i prevaranti. Iako su scene fikcija, tehnike usmjeravanja pažnje često se temelje na stvarnim psihološkim principima koji funkcioniraju u različitim područjima života. U tom kontekstu, evo nekoliko ključnih tehnika upravljanja fokusom iz filma:

1. Majstorstvo preusmjeravanja pažnje: Prevarant mora usmjeriti pažnju žrtve daleko od mjesta gdje se krađa događa i to točno u tom trenutku. To se može postići fizičkim dodirima, pokretima ili čak verbalnim distrakcijama.
2. Psihološke igre: Manipulacijom emocija i očekivanjima, prevaranti mogu usmjeriti pažnju žrtve na ono što žele da žrtva vidi, dok istovremeno skrivaju svoje stvarne namjere.
3. Povećavanje uloga: Kada se ulozi povećaju, emocionalni naboj situacije raste, što često rezultira smanjenom sposobnošću razmišljanja i procjene. Ovo je klasična taktika odvlačenja pažnje.
4. Zavođenje: Tijekom zavođenja, osoba može biti usredotočena na privlačnost, romantične osjećaje ili čak na samu ideju bliskosti, što može zasjeniti njenu sposobnost prepoznavanja prevara ili laži.
5. Igranje s očekivanjima: Ako prevarant može predvidjeti ili oblikovati očekivanja žrtve, on može kreirati scenarij gdje je pažnja usmjerena na očekivane ishode, dok istovremeno radi ono što on želi, a žrtva ne očekuje i ne primjećuje.
6.  Mikro-izrazi i općenito razumijevanje neverbalne komunikacije: Ova vještina u filmu omogućuje prevarantu čitanje gdje je pažnja žrtve i kako se osjećaju u stvarnom vremenu. 

Ukratko, kada osoba može usmjeriti ili preusmjeriti pažnju nekoga drugoga, može preokrenuti svaku situaciju u svoju korist. Iako je film "Fokus" primarno fascinantan prozor u svijet manipulacije i kako je lako biti prevaren kada nam pažnja nije tamo gdje bi trebala biti, on je i zabavan. I to nije jedini primjer iz popularne kulture koji je globalno poznat, ali i poučan. Vjerojatno takvi filmovi (ili serije i knjige) u podtekstu imaju obrasce s kojim se velik broj ljudi može identificirati ili ih mogu razumjeti. Ti obrasci su pojednostavljeni, ali ipak potiču na razmišljanje o tome gdje nam je fokus – bilo kod velikih ili kod malih životnih tema, odluka ili aktivnosti. 

I ne podrazumijeva se da svatko zna točno opisati neki obrazac u kojem zaglavi ili da ima neke druge prilike, pa filmovi i općenito popularna kultura mogu poslužiti kao obrazac učenja o sebi i drugima kroz tuđe priče. Možda te priče u popularnim izdanjima djeluju kao kompas usred poplave informacija i iluzija o beskrajnim mogućnostima izbora – tipičnoj bolesti našeg vremena. U to ime, evo još par primjera filmova i serija kojima se često vratim kada želim vidjeti kako izgleda "fokusiranje u praksi" i to kroz različite perspektive. 

1.  Inception (Početak) -  Christopher Nolan: Film istražuje ideju implantacije misli u tuđi um kroz san. Kroz kompleksne slojeve sna, likovi moraju zadržati fokus na svojim zadacima dok su podložni distrakcijama podsvijesti.
2. The Social Network (Društvena mreža)– David Fincher: Ova biografska drama o stvaranju Facebooka prikazuje Marka Zuckerberga i njegovu opsesivnu koncentraciju i fokus na izradu globalne platforme, često na štetu njegovih osobnih odnosa.
3. Limitless (Savršena formula) – Neil Burger: Film prati pisca koji otkriva drogu koja mu omogućuje da koristi 100% svog mozga, drastično povećavajući njegov fokus i mentalne sposobnosti, ali s potencijalno opasnim posljedicama.
4. Sherlock Holmes  (serija i filmovi): Detektiv Sherlock Holmes, bilo u knjigama Arthura Conana Doylea, filmovima ili TV serijama, poznat je po svojoj izvanrednoj sposobnosti fokusiranja na detalje koji drugima promiču.
5. The Matrix – Wachowski sestre: Protagonist, Neo, uči kako se fokusirati unutar simulirane stvarnosti Matrice kako bi razvio nadljudske sposobnosti i suprotstavio se sustavu.
6. The Karate Kid - John G. Avildsen: film  iz 80-tih i  priča o mladiću koji uči karate naglašava važnost discipline, koncentracije i fokusa kroz marljiv trening i mentorstvo.

Upravljanje fokusom je ključna tema u mnogim pričama, a svaka perspektiva može ponuditi jedinstvene lekcije i uvide.

Ovo je neki moj izbor, jer volim uspoređivati fiktivni i stvarni svijet – pa su mi trenutno ovo primjeri koje povezujem s analizama javne komunikacije, ali i komunikacije u realnom životu i kreiranjem imidža. I to mi je zanimljivo jer mi je fokus – sve. 

Danas, više nego ikada, gubimo fokus, odnosno smanjuje se raspon pažnje. Ne znam kako vi, ali ja to itekako vidim i kod sebe i oko sebe. I to nije ničija osobna stvar. Gloria Mark, profesorica sa Sveučilišta u Kaliforniji, provela je 2004. godine prvo istraživanje o rasponu, donosno trajanju pažnje zaposlenika u uredu na jednom zadatku - rezultat su bile  dvije i pol minute na jednom zadatku. Kada je istraživanje ponovila 2012. godine, prosječno trajanje zadatka se smanjilo na 75 sekundi.  “Naša pažnja uslijed korištenja računala i pametnih telefona postala je iznimno kratka, u prosjeku provodimo oko 47 sekundi na jednom zaslonu,” napisala je Gloria Mark u knjizi "Pažnja: Revolucionaran način za vraćanje ravnoteže, sreće i produktivnosti."

Prešli smo, dakle, u eru u kojoj te dvije i pol minute izgledaju kao vječnost. Osobno, u svom svakodnevnom životu i poslu, trudim se zadržati jasnoću i fokus. Svjesna sam kako moderno doba s TikTokom i sličnim platformama trenira našu pažnju da bude fragmentirana. Ali, izazovi uvijek nude prilike. Kad pogriješim datum ili zaboravim sastanak, ne tražim izgovore; priznam pogrešku i uglavnom se vratim u fokus i rutinu. I stvarno mislim na fokus i o fokusu. Na kraju dana, sve se svodi na jedno: fokus je naša najjača valuta, ali i najjača valuta onih koji upravljaju našom pažnjom. I dok god ja (barem djelomično) odlučujem o tome kamo ide moj fokus, moć je u mojim rukama.