Piše Nikolina Borčić: Znate li od kud je potekao pojam 'gaslighting' - tehnika manipulacije kojom se ponižavaju uglavnom žene?

Rijetko koji film uvede pojam koji se duboko ukorijeni u naš kulturni i svakodnevni leksikon, kao crno bijeli film Gaslight iz 1944. godine. Triler, u kojem je Ingrid Bergman nagrađena Oscarom za najbolju glumicu, adaptacija je kazališne predstave iz 1938. godine s istim naslovom. U tom filmskom remek-djelu svjedočimo mužu koji pokušava uvjeriti svoju ženu da gubi razum nizom manipulacija, među kojima je i variranje intenziteta plinskog svjetla. 

Pritom joj uglavnom uljuđeno, u liku dobrice neprestano sugerira kako je problem samo u njezinoj percepciji - krivo je shvatila, krivo je povezala, zaboravila je, nije dobro vidjela. I tako u krug, dok žena ne izgubi vjeru u sebe i počne živjeti njegovu priču. Jeste li se prepoznale? Ja jesam. Jer taj verbalni proces suptilnog unižavanja, poništavanja dijelova osobnosti nekoga drugoga, to nije dakle ograničen na filmsku imaginaciju.

Ako tražimo odgovarajući izraz na hrvatskom, možda bi gaslighting mogao biti preveden kao potkopavanje, poništavanje. No većini je gaslighting iako je tuđica, kao pojam bliži. U tom kontekstu gaslighting kao jezična strategija uključuje omalovažavanje, ismijavanje, ponižavanje, podcjenjivanje i osuđivanje. To sve može biti agresivno i nasilno, ili, što je meni još gore, suptilno i dosljedno. Naime, manipulacije se uvijek događaju jezičnim taktikama (verbalnim ili neverbalnim), koje često prolaze ispod radara.

O čemu se tu zapravo radi?

Gaslighting je manipulativna tehnika kojom se osoba pokušava uvjeriti da njezino prihvaćanje stvarnosti nije točno. U intimnim, bliskim i/ili izuzetno važnim odnosima, gaslighting je opasan za samopouzdanje, vlastiti integritet te općenito želju i volju za životom. Jedna prijateljica ga otprilike opisuje ovako: "Kada se nađete u raspravi s takvim manipulatorom, na početku možete biti potpuno sigurni da je sunce žuto; no, na kraju ćete, unatoč tome, sumnjati i biti uvjereni da je sunce plavo."  I sada zamislite ili možda osvijestite da ste takvim raspravama izloženi kontinuirano.

U tom svjetlu, evo nekoliko jezičnih taktika koje se koriste u filmu, a i u realnom životu: 

1. Umanjivanje osjećaja: Kada netko uputi komentare poput "Preosjetljiv/a si" ili "Pretjeruješ", on/ona zapravo umanjuje značaj i vjerodostojnost osjećaja ili percepcije druge osobe.
2. Sugestivna pitanja: Umjesto da izravno osudi, manipulator često postavlja pitanja koja insinuiraju, poput "Zar opet to činiš?" ili "Zašto si stalno tako teatralan/na?".
3. Pomicanje odgovornosti: Suočeni s vlastitim propustima, manipulatori nerijetko nastupaju s - "Nikada to ne bih učinio/la da ti nisi..." ili "Ti si me prisilio/la na to." Drugi, okolnosti i ostalo su uglavnom krivi. 
4. Negiranje stvarnosti: Manipulator često negira činjenice ili događaje, tvrdeći da "to se nikada nije dogodilo" ili "ne znaš o čemu govoriš."
5. Banaliziranje: Koristeći riječi poput "Bila je to samo šala" ili "Ne uzimaj to tako ozbiljno", manipulator pokušava umanjiti težinu svog ponašanja.
6. Izazivanje konfuzije: Namjerno izostavljanje informacija, davanje zbunjujućih ili proturječnih informacija kako bi se osoba osjećala izgubljeno i nesigurno u svojim opažanjima.
7. Nejasnoća: Isto kao i opće, nejasne tvrdnje. Dok konstruktivna komunikacija teži jasnoći i otvorenosti, gaslighting često koristi nejasne izraze i ambivalentne poruke kako bi zbunio svoju žrtvu. Ili, upotreba riječi kao što su "uvijek" i "nikad" kako bi žrtva osjećala da konstantno pogriješi ili da su njezini osjećaji nevažeći.
8. Upotreba "lažne brige: Predstavljanje sebe kao osobe koja se brine za žrtvu, dok u stvarnosti koristi jezik za njezinu kontrolu. Na primjer: "Brinem se za tebe, mislim da ti treba pomoć." U filmu je to na primjer često. Gregory često glumi dušobrižnika Pauli, uskraćujući joj razne stvari ili tjerajući ju na nešto – što naravno prezentira kao činjenje za njezino dobro.

Važno je istaknuti da ove taktike nisu jedini niti nedvosmisleni pokazatelji da nas netko pokušava manipulirati. No kako jezične formule često prolaze ispod našeg radara, korisno je biti svjestan njih. 

Inače, danas je pojam gaslighting široko prepoznat. Iako je prvi put upotrijebljen 1995. godine u The New York Timesu, tek je dvadeset godina kasnije postao uobičajen termin u svakodnevnom govoru. Nekima se čini da je termin dobio na popularnosti zbog političkih figura kao što je Donald Trump, koji bi često iznosio provokativne izjave, a potom negirao da ih je ikada izgovorio. 

Američki rječnički izdavač Merriam-Webster proglasio je gaslighting za riječ 2022. godine, istaknuvši da ta riječ odražava "doba dezinformacija". Prema tom rječniku, gaslighting se definira kao čin ili praksa namjernog obmanjivanja nekoga, posebno u vlastitu korist. U filmu koji sam spomenula na početku, Gaslight, glavni protagonist Gregory sustavno manipulira i psihički zlostavlja svoju ženu Paulu, do te mjere da čak i ona počinje vjerovati kako gubi razum. Među njegovim taktikama su skrivanje stvari i optuživanje Paule za njihov gubitak, a o tome komunicira uglavnom jezikom manipulacije koji opisujem gore.

Otvoreno koketira s kućnom pomoćnicom te je okreće protiv svoje žene. Kako Paula postaje sve više uznemirena, on to okreće protiv nje uz komentare poput: "Paula, ti si kao ludo dijete"; "Paula, ne budi histerična"; "Molim te, smiri se." Sve dovodi do točke gdje čak i Paula počinje vjerovati da gubi razum. Upravo kada je na rubu očaja, pojavljuje se detektiv koji je uvjerava u suprotno. "Ne gubiš razum," detektiv govori Pauli, koju glumi Ingrid Bergman, u odlučujućim trenucima filma. "Netko te sustavno pokušava natjerati da izgubiš razum."

Film Gaslight nije samo intrigantan psihološki triler, već i duboko uranjanje u mračne taktike kontrole i manipulacije. Bergmanova Paula predstavlja simbol brojnim žrtvama zarobljenima u mreži laži i manipulacija. Poslužila je kao jezivo podsjećanje na mjere do kojih će neki pojedinci ići kako bi održali kontrolu nad drugima i na snagu potrebnu za otpor i oslobađanje.

Kao gledatelji, prisustvujemo potresnoj transformaciji živahne i samopouzdane žene u tek sjenku onoga što je nekad bila. Kroz njezine široke, uplašene pogleda i suptilne izraze lica, Bergman nam prenosi duboku traumu žrtve psihološkog maltretiranja. Ne čudi stoga što je upravo za tu ulogu osvojila Oscar za najbolju glumicu. A što se samog filma tiče, možda je njegovo najveće naslijeđe zapravo doprinos našem shvaćanju emocionalne manipulacije – film je poslužio kao predložak i snažno upozorenje o opasnostima manipulacije.

Prepoznavanje je prva linija obrane, a razumijevanje je ključ kojim se štitimo. Gaslighting nije samo izraz ili fraza; riječ je o stvarnoj i štetnoj komunikacijskoj taktici koja može ostaviti posljedice.  Zaista je bitno slušati kako ljudi točno koriste jezik. Nasilje i verbalnu agresiju je lako prepoznati, dok suptilna manipulacija na duge staze može proći skoro pa ne primijećeno. A u bliskim i intimnim odnosima – isto boli i to dosta.