Piše Nikolina Borčić: Svi malo lažu, ali gdje se podvlači crta između iluzije i uljepšane istine?

Omnis homo mendax ili svaki je čovjek potencijalan lažac, kaže psalam  (116,11). Istina, zar ne? Lako je zapeti u tumačenju ili prezentiranju sebe, isto kao i u tumačenju drugih. Riječima hvalimo, kritiziramo, prilagođavamo verzije priča – zapravo stvaramo realnost u kojoj živimo. 

Koliko pritom zapravo lažemo ili koliko često povjerujemo tuđim lažima, bilo to zbog vlastite udobnosti, računice ili nečeg trećeg, možda je jedno od najizazovnijih pitanja koje postavljamo sebi, ali i drugima (nadam se barem). Na tom tragu, evo jednog citata iz serije koju obožavam secirati kada pričam o laganju i montiranju prezentacija sebe: 

"11.10.1994. Frank Sinatra otvorio je Paramount Theater na Times Squareu. Žene su padale u nesvijest čim bi vidjele te Stare plave oči. Doslovno. Za javnost je to bio Sinatrin utjecaj, ali u stvarnosti bilo je strateški osmišljeno od strane njegovih agenata. Ženama su plaćali da padaju u nesvijest. Da šalju poljupce i bacaju odjeću na pozornicu. Kola hitne pomoći i sestre namjerno su stajali ispred kina. Samo zato što ako uspije ovdje, uspjet će svugdje. Anna je došla u New York kao i neki od vas. Sretna, puna energije i uzbuđena zbog mogućnosti. Samo 25 godina. Bez bogatih roditelja. Bez veza. Bez otmjene škole. Anna nije mogla čekati prilike. Morala ih je stvoriti. Svi znamo kako je to. U svima nama ima malo Anne. Svi malo lažu. Možda u životopisu, tijekom prezentacije ili na društvenim mrežama. Svijet se promijenio zbog mreža. Svatko od nas postao je brand. Slika, laž koju pokazujemo svijetu. Laž. Ono što je bilo istinito za Annu, bilo je istinito za Sinatru. Nekad moraš lagati da bi uspio."  (Inventing Anna, Netflix, 2022, 9. epizoda). Tim je riječima odvjetnik Anne Sorokin otvorio suđenje zbog prevara koje je njegova klijentica počinila. 

Anna Sorokin, poznatija pod pseudonimom Anna Delvey, postala je tema široke javnosti kada su otkrivene njezine prevare. Ta mlada žena, rođena u Rusiji, lažirala je identitet tvrdeći da je bogata nasljednica iz Njemačke te je tako prevarila niz hotela, restorana, prijatelja i banaka u New Yorku, uzimajući desetke tisuća dolara. Njena priča stigla je do vrhunca zbog suđenja 2019. godine zbog optužbi za krađu i pokušaj krađe koja se odnosila na više od 275.000 dolara. Suđenje je privuklo pažnju medija, djelomično i zbog njezinog nekonvencionalnog ponašanja i stilskih izbora tijekom procesa. U konačnici, osuđena je na 4 do 12 godina zatvora, uz novčanu kaznu od 24.000 dolara i obvezu nadoknade žrtvama u iznosu od skoro 200.000 dolara. Sorokin je puštena u veljači 2021. godine, nakon što je prošla kroz pet popravnih ustanova. Šest tjedana kasnije ponovno su je uhitile imigracijske vlasti jer joj je istekla viza, no ostala je živjeti u Americi, u kućnom pritvoru, ali i dalje radi i zarađuje. I to baš. 

Nakon suđenja, priča je adaptirana u popularnu seriju "Inventing Anna", a ona je postala primjer suvremene obmane i manipulacije, ali i pokazatelj koliko je lako izmanipulirati ljude i sustav s pravim kombinacijama laži, samopouzdanja i društvenih vještina.

Njezin primjer je ekstreman, no ne bih se čudila da je puno takvi, možda puno blažih i suptilnijih, ali ipak „wanna be“ prezentera i oko nas. Sorokin je obmana i prevara uspjela primarno iz jednog razloga – a to je što je (lažni) sjaj i vrhunska prezentacija danas visoko na cijeni. „…Anna je slijedila primjer i postala osoba kakva je htjela biti. Osoba kojoj će njujorška elita pružati poseban tretman. Dopustila je svima da vjeruju u priču u koju su htjeli. Ljudi su htjeli vjerovati da je Anna bogata nasljednica jer su od toga imali koristi..“, dodao je njezin odvjetnik u uvodnom govoru, koji sam već citirala ("Inventing Anna", 2022). Sorokin je ljudima „prodala“ ono što je „traženo“ na tržištu. Da, to je fikcija, no što je s puno blažim, manjim, benignim, ali ipak montiranim prezentacijama u svakodnevnom životu?  

U svakodnevnom životu lažno prikazivanje sebe zapravo funkcionira slično – uvjeravamo riječima, djelima ili propustima o tome tko smo ili pak tko bismo željeli biti. Prevara je pritom naravno preteška riječ, (samo)obmana je možda bolja – jer kad god malo prilagođavamo prikaz ili priču, mi ipak malo zamagljujemo neke perspektive. S naravno nimalo toksičnim namjerama kao što su bile namjere Sorokin, no kao što je njezin odvjetnik naglasio – realno, svi sigurno nekad i pomalo lažemo. Uljepšavamo, dorađujemo. 

Pritom brutalni prevaranti kao što je Sorokin pokazuju obrasce na koje masa ili određena grupa „pada“, ali i to da je ona prevarantica – zapravo je samo jasno jer je ona „pala“ u svojoj igri. Uhvaćena je.  Da nije, možda bismo se i danas divili uspješnosti SOHO - bogatašice. 

Iako su njezini obrasci brutalni, oni su i prilika za raspravu kako takvi obrasci izgledaju u umjerenoj izvedbi. Barem meni. Jer u vremenu kada je svaka informacija, slika ili činjenica podložna reinterpretaciji i doradi, nije uvijek lako uhvatiti granicu između istine i obmane ili poluistine.

Kada netko postane zarobljenik vlastite naracije pa prestane razlikovati (svoju) fikciju od stvarnosti, nije čudno da se tada svim snagama trudi oko uvjeravanja u tu verziju sebe. Stoga je za osobnu higijenu uma danas više nego dobrodošla doza iskrenosti, razumijevanja vlastitih slabih točaka, ali i potrebe za upravljanjem njima (jer da, zašto bismo uvijek bili spremni na izlaganje i ranjivost).

I ono najvažnije, barem ako mene pitate -  spremnost postavljanja teških pitanja, kako sebi tako i drugima. Pritom mislim na pitanja koja provociraju odgovore koje ne želimo baš čuti. Koja ruše iluzije, možda udaraju u nijanse ega, što god. No, budimo iskreni, svi mi ponekad uljepšavamo verziju sebe ili svog života, oblikujemo priče izostavljajući ili dodajući dijelove. I dok su namjere dobronamjerne – mislim da je to normalno, dapače bilo bi nenormalno da smo stalno hladni faktoisti koji ne odustaju od detaljnog prikaza dokazljivih detalja. Pa kako ne bismo skliznuli u previše samo-iluzija, ili pak nasjeli na tuđe prezentacije i maštovitosti  - doze iskrenosti i propitkivanja su ipak naši najbolji saveznici. Makar i u liku kakvog đavoljeg odvjetnika. 

No, vratimo se prezentaciji sebe. U tom kontekstu, u seriji "Inventing Anna", ima jedna zanimljiva scena u zatvoru u kojoj odvjetnik dolazi u posjet Sorokin, na zadnje konzultacije prije početka suđenja. Razgovor ide otprilike ovako - dok odvjetnik objašnjava strategiju kojom će ići prema poroti, Anna ga prekida pitanjem: "Što ću nositi?" Očekivano, odvjetnik reagira rezignirano, u maniri – „Nebitno, sud će ti osigurati odjeću, nešto jednostavno." Anna ne odustaje - "Moram razmisliti o brendu", prekinuvši njegovo objašnjenje s naredbom: "Nađi mi stilista." Odvjetnik uzvraća: "Nervozna si. Često vidim takve slučajeve. Kad nemaš sve pod kontrolom, bolje je izgledati skromno, u odjeći koju sud osigura. Ja ću se pobrinuti da porota vidi mladu, dobronamjernu i ambicioznu ženu." No, Anna nije odustala, sama je iz zatvora pronašla stilisticu (da, pozivom) i na sudu se pojavila u dizajnerskoj odjeći – izgledala je klasično s dozom modernog, profesionalno, ali mladalačko-boemski. Takav je stil dogovorila sa stilisticom, pa je takav i dobila. Je li to ostavilo dodatan dojam, je. Mudro i promišljeno? Ne znam, no svakako jedan od načina kako pojačati dojam o sebi, ili poslati poruku.

U to ime, evo par savjeta koje sam iskopala iz raznih serija za život u svijetu gdje su laži sveprisutne. Onako serije koje možda mogu pomoći u osnaživanju vještina (samo)promatranja i razumijevanja:

1.  "Sherlock" - Promatrajte detalje: Sherlock Holmes, poznat po oštroumnosti uma, često je naglašavao važnost malih detalja. Kada razgovarate s nekim, obratite pažnju na sitne promjene u ponašanju, tonu glasa ili izrazu lica. 
2. "Lie to Me" – Obratite pažnju na mikroizraze: U ovoj seriji je dr. Cal Lightman stručnjak za prepoznavanje laži pomoću mikroizraza. Mikroizrazi su brzi, nehotični izrazi lica koji otkrivaju stvarne emocije osobe.
3. "House, M.D." - Svi lažu: Dr. House često ponavlja ovu mantru. Nikada nemojte zanemariti opciju da Vam možda neko daje prekrojenu verziju priče. A kada promislite o motivima, možda možete i razumjeti tu osobu. 
4. "The Mentalist" - Slušajte intuiciju: Patrick Jane često se oslanja na svoju intuiciju kako bi došao do rješenja. Iako je važno proučavati činjenice, vaša intuicija često može biti snažan vodič.
5. "Game of Thrones" - Razumijevanje moći i motiva: U ovom epskom serijalu, politički manevri i obmane su svakodnevica. Postavljanje pitanja o tome tko ima što za dobiti ili izgubiti može vam pomoći da bolje shvatite motive iza izrečenih riječi.
6. "Now You See Me" - Obratite pažnju na odvlačenje pažnje: U ovom filmu o iluzionistima, ključ je uvijek u tome što ne vidite. Kada vam se čini da je nešto previše očito, moguće je da postoji nešto drugo što se pokušava sakriti.
7. "The Truman Show" - Postavljajte pitanja o stvarnosti: Truman Burbank živi u svijetu koji je pažljivo konstruiran oko njega. Njegova sumnja i postavljanje pitanja o stvarnosti vode ga prema istini. Nikad ne prihvaćajte sve zdravo za gotovo.

Ovo je samo neki moj izbor filmova i serija, bilo koji izbor može biti i je kreativan. I zanimljiv ako okrenete perspektivu tako da gledate kako se netko predstavlja. I garantiram vam da vas to neće spasiti od toga da nasjednete na sve i svašta, ali ipak – manje će povrijediti (ako uopće, ovisi o odnosu i važnosti) i kraće trajati kad osvijestite matricu u pozadini. Takvo je barem moje iskustvo. Za kraj, pitanje od milijun dolara - Kako ostati autentičan u svojoj priči, i s druge strane ne nasjesti pretjerano na nečiju tuđu priču pa da nas otrežnjavanje previše košta? Ne znam, ali eto trudim se učiti, proučavati, analizirati i otvarati perspektive.