Piše Nikolina Borčić: Pisanje je ljudska potreba koja nam pomaže da se lakše suočimo s vlastitim osjećajima i otkrijemo skriveni svemir u nama

Kada je književni agent obavijestio Anne Youngson da izdavač želi objaviti njezin prvi roman, postala je zabrinuta. "Ne žele li prvo razgovarati sa mnom?" pitala je, misleći da će je odbiti kada saznaju koliko ima godina. U tom je trenutku imala 69 godina, a njezin prvi roman Meet Me at the Museum (2018) objavljen je godinu dana kasnije. U početku je mislila da će njezine godine biti prepreka. 

Međutim, nakon nominacije za Costa First Novel nagradu, počela je gledati na stvari drukčije. Njezin drugi roman objavljen je 2020. godine, a s 73 godine započela je pisanje trećeg. Treći roman, ako ne računamo roman u ladici koji je napisala u kasnim tridesetima tijekom pauze za ručak na svom poslu u automobilskoj industriji, ali nikome ga nikada nije pokazala. Tada su joj djeca imala dvije i pet godina, a pisanje je bilo zabavan, tajni hobi.

Youngson je naime radila kao glavna inženjerka u Land Roveru i ostala u tvrtki 30 godina. Povremeno bi je obuzela inspiracija i napisala bi priču, ali to je čuvala za sebe. Zašto nije dijelila svoju strast za pisanjem? "Mislim da sam osjećala da ako bi netko pročitao moje radove i rekao: 'Nikada nećeš postati pisac!', to bi me tada obeshrabrilo. Jer, u dubini srca, uvijek sam vjerovala da mogu postati pisac," izjavila je za The Guardian.

Strah od neuspjeha i uskraćivanje sebi prava na slijeđenje svojih snova, nešto je što muči mnoge. Unatoč svemu, Youngson je pronašla svoj put. Nakon što je Ford preuzeo Land Rover, Youngson, tada stara 56 godina, odlučila je otići u mirovinu i upisati se na studij kreativnog pisanja. Nakon toga upisala je magisterij iz kreativnog pisanja na Sveučilištu Oxford Brookes, a zatim i doktorat. U tom je periodu pronašla vjeru u sebe i započela s pisanjem romana Meet Me at the Museum. "Ljudi me često pitaju žalim li što nisam ranije počela pisati. Iskreno, ne znam. To bi bio veliki preokret u mom životu. Mlađa Youngson bi pisala drugačije. Ne bih napisala tako promišljene romane jer ne bih imala hrabrosti vjerovati da bi bilo koga zanimalo što mislim," rekla je. Ali nije odustala i danas je čitana autorica.  

U središtu ljudskog bića nalazi se duboka potreba za izražavanjem – dijeljenjem priča, snova, strahova i spoznaja. Vjerujem da zato mnogi sanjaju o tome da napišu roman ili ispričaju svoju priču, no često odustaju misleći da njihove misli neće zanimati druge.

"Pisanjem svoje priče ne otkrivamo samo tko smo bili u nekom trenutku života, već i tko smo mogle postati," rekla mi je jednom davno jedna prijateljica. Istina, i već dugo želim napisati roman o nekoj verziji sebe koja sam mogla postati, a nisam. Roman zasad još nisam napisala, dijelom zbog nesigurnosti u svoje pisanje, a dijelom i zbog straha od suočavanja s vlastitim osjećajima i prošlošću. Pisati o alternativnoj verziji sebe znači preispitivanje svih odluka koje sam donijela, svih prilika koje sam propustila i svih puteva koje nisam odabrala.

Unatoč tome što je taj željeni roman zasad samo kaos različitih bilješki, pisanje mi svakodnevno pomaže da bolje razumijem sebe, druge i svijet koji me okružuje. Ako je meditacija pasivno promatranje vlastitih misli, pisanje doživljavam kao aktivno bavljenje njima. Sama sam sebi jasnija kada misli stavim na papir. Pišem za sebe, u privatnosti svoga uma, konfuzno, kako mi dođe, pustim da to nešto u meni piše, bilo da je to strah, tuga, radost, očaj, frustracija.

Jeste li i vi ikada osjetili potrebu da svoje misli stavite na papir? Možda nešto što se temelji na vašim osobnim iskustvima ili potpuno fiktivno djelo koje bi vas odvelo u svijet mašte? Ako ste ikada željeli napisati nešto svoje, nemojte odustati.

Ako trebate dodatni poticaj, razmislite o upisu na radionicu kreativnog pisanja – kod nas postoje odlične. A ako tražite inspiraciju od vrhunskih pisaca, evo nekoliko riječi mudrosti Stephena Kinga. King je do svoje 69. godine napisao 55 romana, mnoge kratke priče i nekoliko stručnih knjiga. Njegovi bestseleri su se prodali u stotinama milijuna primjeraka i adaptirani su u razne medije.

Stoga nekoliko savjeta, koje sam sastavila temeljem njegovih opisa u knjizi O pisanju, možda nekoga motiviraju:

1. Izbjegavajte televiziju, društvene mreže, pišite svakodnevno i čitajte više.  
2. Stvorite okruženje bez distrakcija: Kada pišete, važno je biti fokusiran i izoliran od svakodnevnih ometajućih faktora poput telefona, društvenih mreža ili drugih ljudi, ako je moguće. 
3. Budite spremni na neuspjehe i kritiku. I vi ćete možda sumnjati u svoj stil, kao i drugi u vas. No, ključ je u upornosti, čak i kada je teško. 
4.  Pišite za sebe, ne za druge. King vjeruje da ne bi trebali biti previše pogođeni kritikama. Iako je i sam bio kritiziran zbog svojih stavova i pisanja, s vremenom je shvatio da ne može svima ugoditi. King poručuje: "To je ono što nudim. Ako se ne slažete, slegnut ću ramenima." 
5.  Kada pišete, pišite iskreno i bez zadrške. Pisanje je osobna odiseja koja od nas traži hrabrost suočavanja s vlastitim emocijama i mislima. Kao što je Stephen King rekao: “Najvažnije stvari su najteže stvari za reći.” I dok riječi možda ne mogu uvijek savršeno odraziti osjećaje koji tinjaju u nama, nužno je pokušati. Jer, na kraju dana, pisanje bi trebalo biti izvor radosti. 
6. Budite jednostavni i iskreni u izrazu. King upozorava na pretjeranu uporabu kompliciranih riječi umjesto jasnih i jednostavnih. Kao što oblačenje kućnog ljubimca u svečanu odjeću stvara nelagodu i ljubimcu i vlasniku, tako i nepotrebno komplicirane riječi stvaraju nelagodu u tekstu. Izaberite iskrenost i jednostavnost prije pretencioznosti.
7. Učinite opise živopisnim, ali suzdržanima. King ističe da "opis počinje u piščevoj glavi, ali treba završiti u mislima čitatelja." Ne zatrpavajte čitatelja detaljima, nego odredite srž onoga što želite prenijeti. Vaša mašta stvara sliku, a vaše riječi trebaju omogućiti čitatelju da osjeti i doživi tu sliku. Cilj je da čitatelj osjeća prepoznavanje te da se ne izgubi u moru detalja.

Dakle, ako se ikada zapitate: "Zašto pisati?", sjetite se svih prednosti koje pisanje nudi. Iako ovi savjeti Stephena Kinga mogu biti inspirativni, u njegovoj knjizi možete pronaći mnogo više primjera i savjeta.  Jednako kao i u drugim knjigama o kreativnom pisanju. Na kraju, pisanje nije samo vještina, već i duboka ljudska potreba. Kroz pisanje ne otkrivamo samo priče, već i cijeli svemir koji živi u nama. Bez sumnje, pisanje može imati terapeutski učinak, može oslobađati i transformirati nas. No, za mene je najvažnija stvar ta što mi pruža prostor u kojem mogu biti slobodna, istraživati, sanjariti i rasti.