Nesposobnost kao izlika u (ne)obavljanju kućanskih poslova

O tome da su kućanski poslovi podjednako i ženski i muški zadaci te da nije sramota ako muškarac uzme krupu u ruku, u današnje vrijeme ne bi se trebalo naglašavati.  No, pojavio se fenomen podjele kućanskih poslova između partnera koji zajedno dijele životni prostor - zbog čega je izraz "oružana nesposobnost" posljednjih godina postao vrlo popularan.

"Weaponized incompetence" iliti "oružana nesposobnost" je izraz koji je zaludio društvene mreže, posebice TikTok te je trenutno povezan s više od 148 milijuna pregleda. Novi izraz za otprije poznatu problematiku odnosi se na to da se jedan partner (najčešće muškarac) u vezi pretvara kako nije sposoban obavljati dosadne, ponavljajuće, ali i najjednostavnije svakodnevne zadatke poput pranja rublja, kuhanja ili odlaska u kupovinu kako bi ih izbjegao. To obično uzrokuje frustracije kod drugog partnera koji zatim preuzima tu odgovornost s osjećajem nezadovoljstva. 

Očito se povećem broju pripadnika jačeg spola ideja za prikazivanjem nedoraslim pred nagomilanim posuđem u kuhinji čini bolja nego ispasti „pravi frajer“ i savladati tu strašnu neman spužvicom i deterdžentom. Linija manjeg otpora nikad nije bila "sexy", ali Bože moj, desperate times call for desperate measures.  S druge strane imamo pripadnice nježnijeg spola koje su prave frajerice jer - „one to znaju bolje“. Budimo realni, postoje li uputstva za ispravno držanje spužvice u ruci ili način aplikacije deterdženta na istu?  Ne baš. Misle li frajeri da bi se žena trebala osjećati počašćeno ako joj on kaže da je način na koji ona odabire program rada perilice rublja i sipa omekšivač u pretinac jednostavno genijalan i da nitko drugi to ne čini bolje od nje? Odgovor je da oni uglavnom ne misle. Na kraju, cilj je vrlo jednostavan, a to je oprano suđe i mirisna čista odjeća. Sve drugo je sekundarno.

Odgoj uglavnom dolazi od kuće, a tu dolazimo do problematike zvane „mamin sin“. Izglednije je da će se muškarac na onakav način ponašati u zajedničkom životu s djevojkom, ako od doma "vuče" naučene obrasce poput ostavljanja čarapa po stanu, nagomilavanja odjeće na stolici, ustajanje od stola bez odlaganja tanjura u perilicu/sudoper, ostavljanje tragova paste za zube u umivaoniku…

Budući da je mama (kućna pomoćnica) oduvijek bila superheroj koji je sakupljao ostatke i tragove po putu, kada dođe vrijeme za zajednički život s dragom i napuštanje obiteljskog doma, kao da im u mozgu ostane programiran „mama superheroj“ i podsvjesno od partnerice s kojom dijele životni prostor očekuju da preuzme tu ulogu. 

No, život mladog para bi se ipak donekle trebao razlikovati od života u obiteljskom gnijezdu, barem što se podjele uloga u obavljanju kućanskih poslova tiče. Uzmimo u obzir da svakome u tom odnosu dnevno odlazi minimalno osam sati vremena provedenog na poslu, pa je ključ dobra organizacija i raspodjela obaveza te uvažavanje međusobnih potreba i navika. Prije svega uvažavanje druge osobe kao ravnopravnog partnera koji gradi svoj vlastiti život, a ne kao nadomjestak mame ili kućne pomoćnice. 

Stoga, priznajmo i sebi i svijetu da čišćenje doma, obavljanje nabavke namirnica, kuhanje obroka, donošenje odluka o uređenju doma, uređenje dvorišta i sipanje omekšivača ili izbjeljivača u perilicu nisu naučna fantastika rezervirana za genijalne ženske umove, već svakodnevne aktivnosti za koje je potrebno izdvojiti ono svima najskuplje i najdraže –  svoje vrijeme.