Što pad luksuznog tržišta govori o stanju modne industrije?

Gucci, Saint Laurent, Bottega Veneta... Veliki igrači na modnoj sceni trenutno su u problemima - novih kolekcija ima na pretek, no kupaca koji će uložiti sve je manje. 

Podaci o prihodima grupacije Kering potvrdili su ono o čemu se u industriji neko vrijeme nagađa - prodajni boom koji je uslijedio nakon pandemije usporava, a prodaja na tržištu luksuzne mode je u padu. Kering je trenutno u najvećem problemu, a slična situacija događa se i u LVMH-u, gdje su Louis Vuitton i Dior ostvarili pozitivne brojke, no ipak puno niže no prethodnih godina što je za čelnike znak za uzbunu. Kering je u trećem tromjesečju ostvario zaradu od 4,46 milijardi dolara, što je u odnosu na isto razdoblje prošle godine pad od 9 posto.

U nestabilnoj ekonomiji, s lošom globalnom situacijom, nemirima i ratovima, a s druge strane sa stalnom izmjenom kreativnih direktora koji su na čelu vodećih luksuznih kuća, pad prodaje bio je očekivan. Pitanje koje postavljaju analitičari je koliko će potrajati i što se treba promijeniti? Gucci, koji je je Keringu donosio najveću zaradu, ostvario je 7 posto manje brojke no prošle godine, što ne iznenađuje s obzirom na odlazak dizajnera Alessandra Michelea iz kuće i dolazak Sabata De Sarna koji tek traži novi estetski put s Guccijem. No i Saint Laurent kojeg čvrsto vodi Anthony Vaccarello, doživio je pad od 12 posto, Bottega Veneta pala je za 7, Balenciaga za 15 posto. 

Zanimljivo je kako je Hermes jedina kuća koja je ostvarila pozitivne brojke, odnosno rast prodaje za 16 posto. Jedna od rijetkih luksuznih kuća koja ustraje na politici ekskluzivnosti i obraća se samo ultra-bogatoj klijenteli, čime uspješno održava ugled i zadražava vjerne kupce koji ostaju dio brenda. U Hermesu ne može kupovati svatko, a kako biste uopće dobili priliku kupiti ikonične Kelly ili Birkin torbe, morate proći dug put selekcije i liste čekanja, a kako biste ostali dio ekskluzivnog društva, u Hermesu morate i nastaviti kupovati unatoč visokim cijenama. Poslovni model koji ne pali kod svakoga, a samo podizanje cijena u nebo ne znači da je ekskluzivnost opravdana, čemu je primjer Burberry koji haljinu od viskoze prodaje po cijeni od 17 tisuća eura. Zbog apsurdne cijene postala je viralna jer nitko ne nalazi logično objašnjenje za toliku cijenu haljine koja ne vrijedi ni upola toliko. Taktika koja se engleskom brendu, kojeg je Daniel Lee tek nedavno preuzeo, može obiti o glavu.

Tu dolazimo i do drugog problema industrije, a to je prebrza izmjena dizajnera koji u modnoj kući provode minimalno vremena i ne uspjevaju ostaviti svoj trag niti steći povezanost s klijentima. Sam DNK brenda se gubi, a klijenti postaju više izbirljivi i pažljivije odabiru na koje luksuzne komade će, s obzirom na veće cijene, potrošiti novac.

Istovremeno, ormari kupaca već su prepuni odjeće i modnih dodataka, zasićeni su stalnom hiperprodukcijom odjeće, rotacijom novih trendova i prevelikim brojem kolekcija koje se izbacuju previše puta unutar jedne sezone. Koliko takav tempo utječe na samu kreativnost dizajnera u svakoj modnoj kući, druga je tema, no uzevši sve u obzir, uz stalan rast cijena, pad tržišta mogao se očekivati. Ostaje pitanje, ne kada, nego kako će im se klijenti ponovno vratiti.