Glazbenica Anna Moor: 'Najveća inspiracija su bol, tuga, kiše i oluje. Tako nastaju pjesme obojane nadom, srećom i nostalgijom'

Domaća glazbena scena "krije" doista sjajne glazbenike čije su pjesme prava inspiracija, a jedna od takvih je i glazbenica Anna Moor!

Anna je nedavno izdala album s autorskim pjesmama pod imenom "plavi avion", a za isti je osvojila nominaciju za nagradu Porin u kategoriji elektronske glazbe. S Annom smo razgovarali o svemu pomalo, njezinoj inspiraciji i kreativnim procesima, planovima za budućnosti, a osvrnuli smo se i na stanje na domaćoj glazbenoj sceni. Stoga, u nastavku pročitajte što ova talentirana glazbenica ima za reći i zaljubite se u njenu glazbu!

Kako biste opisali vaš put od samozatajne kantautorice iz Koprivnice do jednog od trenutno najzanimljivijih imena domaće glazbene scene?

Mislim da još uvijek putujem, odnosno smatram da sam još uvijek poprilično skriveno ime na domaćoj sceni i to mi nekako i odgovara jer nosi puno manje odgovornosti, ali mnogo više slobode. Određujem svoj tijek stvaranja, nigdje ne žurim i apsolutno uživam u procesu, što smatram najbitnijim za finalni produkt. Publika sve zna i osjeti, barem ja imam takav osjećaj.

Svoj glazbeni put krenuli ste kao dio benda Praline i Fast Food, s obzirom na to da se danas izrazito teško ostvariti u solo karijeri, što biste rekli koji je trenutno najveći izazov glazbene industrije?

Ne smatram se dijelom “industrije” jer svoju glazbu, a niti uglavnom onu koju slušam ne doživljavam kao nešto proizvedeno da bi se nekome udovoljilo. Radim to iz čiste potrebe da se izrazim i da iza sebe ostavim neki zapis proživljenog, bez previše razmišljanja, u potpunosti prepuštena sebi i svojim emocijama. S obzirom na napisano, izgleda kao da nemam izazova. Ono što bih ja voljela je malo veći medijski prostor za glazbenike poput mene, a ima nas puno, koji se izražavaju na svoj jedinstveni način, a često ne dobivaju priliku da svoje autorstvo prikažu široj publici.

U bendu Praline i Fast Food počela sam nastupati s 14 godina te sam s njima snimila autorski album “Velika prevara”, a na poticaj Marina i Helene Hraščanec započela sam i svoj solo projekt Anna Moor. Tada još nisam bila kantautorica i oni su zaslužni za moju prvu pjesmu Lutak, a još jednu pjesmu - Život kao rijeka, uzela sam upravo s navedenog albuma mojeg prvog benda te ju obradila uz pomoć autora Marina Hraščaneca.

Najveći izazov je kontinuirano i nesmetano stvarati u okvirima vlastitih mogućnosti te uspjeti plasirati svoju glazbu na tržište koje bi omogućilo stvaranje veće publike. 

Vaš glazbeni alter ego Anna Moor prožima vaše emocije i poruke. Možete li nam reći kako se razvio taj lik i zašto ste se odlučili izražavati upravo kroz njega?

Mislim da se lik razvijao još od srednje škole, znala sam otprilike što hoću, ali mi se bilo teško izraziti, odnosno nedostajalo mi je hrabrosti da uopće krenem u proces izražavanja kroz glazbu. Bila sam dio nekoliko glazbenih sastava koji su se bavili autorskim radom, ali, s obzirom na to da autorstvo doživljavam kao nešto jako intimno, bilo mi je jednostavno teško krenuti u solo avanturu. 

Drago mi je da se kasnije to i ostvarilo, ali nije bilo brzo ni impulzivno, gradilo se godinama i tako je nastao album “plavi avioni”, ispunjen lijepim, ali i intenzivnim i teškim iskustvima. Lik “Anne Moor” se još uvijek razvija. Bilo mi je teško razmišljati o tome nakon izlaska prvog albuma. Pomalo sam se osjećala izgubljeno i čak sam pomislila da je kraj puta. No, našla sam u posljednje vrijeme novi način izražavanja i osjećam se oživljeno i spremno za izazove.

Kako ste reagirali kada ste saznali da je vaš album „Plavi avioni“ osvojio nominaciju za nagradu Porin u kategoriji elektroničke glazbe?

Iskreno, još mi je uvijek to neobično i nestvarno. Glazba ne bi trebala biti natjecanje i nikad prije nisam bila za ništa nominirana, tako da su mi “plavi avioni” donijeli neke nove prilike i situacije.
U svakom slučaju, bila sam sretna i lagano u šoku. Nije lako doprijeti do publike, pjesme i album žive isključivo slušanjem te sam nominaciju shvatila kao priliku da moja glazba potencijalno dođe do novih slušatelja koji će cijeniti nešto drugačije i novo. Iako su me svrstali u kategoriju elektroničke glazbe, još uvijek smatram da sam ja čisti pop.

Vaš album je opisan kao zaokružen, cjelovit i autentičan. Možete li nam reći više o procesu odabira pjesama i inspiraciji koja se krije iza njih?

Ako u potpunosti iskreno i bez očekivanja pišeš svoju glazbu koja predstavlja sva tvoja iskustva, putovanja i susrete, nema šanse da nećeš biti autentičan. Proces je trajao otprilike šest godina, od prvog singla Lutak, pa do posljednje napisane pjesme shanghai (6). Nijedna snimljena pjesma nije imala isti tok kojim sam ju radila, ali je proces uključivao kasnonoćni rad u podrumu moje kuće (u malom home studiju), zatim odabir suradnika te finalno snimanje i produkciju. Na albumu sudjeluje više od petnaest glazbenika koji su pridonijeli atmosferi i slojevitosti u cijeloj priči, a voljela bih navesti i vrhunske producente Marina Hraščaneca, Tea Goluba, Anju Papu i Luku Vidovića koji su neophodni u gotovo svakom koraku procesa.

Najveća inspiracija su bol, tuga, kiše i oluje - tada nastaju tekstovi i početne melodije, a kad prođe teško razdoblje, dovršavaju se pjesme koje su već tada obojane nadom, srećom i nostalgijom. Možda se zato toliko ljudi pronalazi u tome, gotovo svi prolazimo kroz više manje iste situacije te nas prožima melankolija i ostaje zauvijek dijelom nas.

Nostalgija igra važnu ulogu u vašoj glazbi. Postoje li neka specifična iskustva ili trenuci koji su vas inspirirali za stvaranje glazbe s tako dubokim značenjem?

Svaka pjesma i svaki glazbeni moment koji čini atmosferu mojih pjesama prožet je proživljenim trenucima, sretnim i sjetnim. Ti trenuci koji su pomogli stvaranju albuma veoma su osobni i zbog toga ih u početku nije bilo lako dijeliti s okolinom, no sad u tome u potpunosti uživam i to na mene djeluje gotovo terapeutski. 

Vašu pjesmu „Plavi avioni“ prati kratkometražni filma koji je nastao pomoću umjetne inteligencije. Kako ste došli na tu ideju i što mislite o ulozi umjetne inteligencije u glazbenoj industriji?

Zapravo, video "Plavi avioni" nije nastao pomoću umjetne inteligencije kao takve, već upotrebom zadnjih tehnologija u 3D animaciji i modeliranju, od kojih su neke izlazile i bile razvijane isto kad i taj kratkometražni film. Dinko je dugo razvijao taj proces u kojem je uspio neke tehnike za koje se obično koriste ogromni višemilijunski studiji dovesti u naš dom. Tako smo kod kuće odradili motion i performance capture, odnosno snimali smo pokrete mog tijela i lica i aplicirali ga na 3D model mene koji smo smjestili u taj svijet. AI još uvijek ne može imati taj kreativni i ljudski touch, tako da ovaj projekt ne bi bilo moguće ostvariti kroz AI alate.

Što biste rekli, što je presudno za postizanje dobre povezanosti glazbe i vizualnih aspekata filma?

U mojem slučaju, presudno je to što je vizualno prisutno od samog početka, doslovno od prve skice nastanka pjesme. Gotovo paralelno nastaju glazba i video i najčešće se međusobno nadopunjuju, a to je najviše vidljivo u pjesmama Svjetovi, Plavi avioni i Blizu vode.  

U povezanosti glazbe i vizualnih aspekata koji je prate presudno je razumjeti simboliku i značenje za pjesme te ga proširiti, odnosno obogatiti iskustvo publike koja konzumira sadržaj. 

Vaš najnoviji singl "Neostvarena" dio je kompilacije "Femme nouvelle" koji ističe ženske kantautorice. Što mislite da je posebno u ženskom kantautorstvu i kako se osjećate kao dio tog zajedništva?

Općenito se na hrvatskoj glazbenoj sceni, ali ovoj koja ne spada pod “estradu”, osjećam dobro vezano uz vlastito kantautorstvo. Svi mi koji spadamo u “alternativnu scenu” držimo se skupa, pratimo međusobne projekte, surađujemo, savjetujemo se. Atmosfera u tim krugovima je veoma normalna i zdrava. Ne mislim da je žensko kantautorstvo drugačije od muškog ako iskreno prikazuje osobu koja stoji iza određenog imena, no Femme Nouvelle ima doista lijepu misiju samim time što naglašava da je žensko kantautorstvo bitno.

Mislim da je to odličan poticaj mladim umjetnicama koje rade i stvaraju negdje u sjeni ili nemaju dovoljno hrabrosti prikazati svoju umjetnost široj publici. Nekako uvijek na sceni imaš osjećaj da su dečki zastupljeniji, ali Femme Nouvelle jasno prikazuje da i nas ima i da svaka od nas zaslužuje pažnju. Osim toga, projekt spaja umjetnice iz cijele regije te otvara prostor za mnoštvo budućih suradnji.  

Kako se vaš proces pisanja teksta i glazbe razlikuje kada radite na singlu kao što je "Neostvarena" u usporedbi s albumskim projektima?

“Plavi avioni” nisu ciljano niti planski nastajali kao album. Kroz šest sam godina izbacivala singlove, a kad sam ih stavila sve na jedno mjesto, shvatila sam da se moj izričaj nije pretjerano mijenjao. Zvučale su mi kao da čine jednu kompaktnu cjelinu koja bi mogla biti uobličena u album. Dosta mi je dugo trebalo, znam da šest godina nije kratak period, ali nisam imala nikakav plan i nisam se u početku usudila niti sanjati o albumu. Tek kad mi je glavom prošla misao kako je možda vrijeme za prvijenac, pojavio se i strah od toga da sam se stilom odmakla od same sebe s početka priče, ali to je bilo neznatno. 

Neostvarena je još jedan zapis promišljanja o sebi, dođeš u te neke godine kada svi od tebe imaju očekivanja, a ti si još uvijek dijete, igraš se, kreiraš, slobodna, zanesena, sretna i ispunjena. Još uvijek nisi spremna zaustaviti se na jednome mjestu, možda nikada nećeš ni biti, jer domom smatraš cijeli svijet, a svaki novi otkriveni kutak je dragocjenost koja postaje neizbrisivi dio tebe. 

Vezano uz proces pisanja i skladanja - uvijek mi je bitno glazbom i zvukovima izgraditi slojevitu atmosferu koja odiše melankolijom, ali i lakoćom i koja će nas barem na trenutak odvesti iz kaotičnog svijeta u sanjive pejzaže.

Što možemo očekivati od vas u budućnosti? Jesu li već u planu novi glazbeni projekti ili suradnje?

Ponovno se nalazim u kreativnom razdoblju i aktivno radim na novom albumu, a uskoro izlazi i moja prva suradnja, pjesma Tajland koju sam pisala zajedno sa Reperom iz sobe. Osim Anne Moor, u jesen izlazi i prvi album mojeg benda RODEO i tome se jako veselim, pogotovo zato što je to u potpunosti drugačiji projekt u kojem po prvi put pišem i komponiram pjesme zajednički s članovima benda (Dejan Halusek i Marko Kuhar). Ispred mene je kreativna i aktivna jesen, a inspiracije, izgleda - neće nedostajati.