POTRAŽITE U ČLANCIMA ELLE

Unesite traženi pojam (Min. 3 znaka)

elle osvrt

Piše Jelena Veljača: 'Maestro' je divan prikaz multitalentiranog glazbenika

Jelena Veljača

film maestro bradley cooper
Piše Jelena Veljača: 'Maestro' je divan prikaz multitalentiranog glazbenika
© IMDB

Ima li što bolje nego konačno leći na kauč ispod dekice uz dobar sadržaj nakon Badnjaka i Božića? Upravo to sam napravila na božićnu večer. Izbor je pao na film Maestro, koji je prije nekoliko dana, baš na vrijeme za gore opisani ritual diljem planete, stigao na Netflix. 


Najavljen kao biografska drama o velikom skladatelju i dirigentu Leonardu Bernsteinu, Maestro je zapravo bliži opisu koji su ponudila Bernsteinova djeca s kojima je autor i redatelj filma Bradley Cooper blisko surađivao na priči. To je, kažu, zapravo film o braku njihovih roditelja.

Ne bih voljela da ovaj opis odbije određenu strukturu potencijalnih gledatelja (posebice mušku) jer, iako je Maestro doista ljubavni film, u njemu ima mnogo slojeva koji prikazuju tijek vremena i mijene koje prate određena povijesno-društvena razdoblja. Pokušali su autori obogatiti priču raznim kratkim osvrtanjima, najčešće, nažalost, kroz dijalog, na antisemitizam, roditeljstvo, teret i blagoslov talenta. Cijelu sam noć razmišljala je li to svjesna autorova odluka: samo pošpricati, u maniri slatke usputnosti mjuzikla, referencom na položaj Židova u Rusiji, ili na činjenicu kako LGBTQ+ zajednica nije počela otvoreno živjeti do sedamdesetih godina u Americi, i onda nastaviti dalje, u dobrom ritmu, linearno, s pričom o ljubavnoj vezi glavnih protagonista. Možda odgovora ni nema: nekim gledateljima će ta vrsta pripovijedanja odgovarati (meni, jako) a nekima će se činiti površna, nedovoljno smirena i duboka da doista dođe do poante. Zašto smatram odluku Bradleya Coopera (koji je pisao scenarij zajedno sa scenaristom Joshom Singerom) sjajnom: neopterećen pokušajima analize, moraliziranja ili dubokog grebanja baš po čemu bi se moglo- a Bernstein je živio sedamdeset intenzivnih godina, pa bi se zaista moglo- Cooper je ostavio prostor glumcima (samom sebi, to jest, i partnerici Carey Mulligan) da apsolutno razvale u ovom filmu. Moram priznati (ponizno) da sam do sinoć čula isključivo neku jeku o kritikama proteze na nosu koju je Cooper nosio u filmu, da bi bio sličniji samom Bernsteinu. Ovo je možda trenutak da napomenemo da maska zaslužuje Oscara- postoje samo dva kadra u kojima čovjek može pomisliti da to što Cooper ima na licu nije pravo.

Pretpostavljam da je protetski nos dijelu javnosti bio problematičan zbog stereotipova o izgledu nacije kojoj Bernstein pripada. Poneki su kritičari upotrijebili rasistički termin „jewface“, pokušavajući pojasniti zašto je, prema njima, toliko krivo podigravati stereotipove o specifičnostima izgleda prema nacionalnosti. Bradley Cooper je na takve kritike odgovorio prilično jednostavno ali i empatično, govoreći kako nije očekivao zamjerke, ali kako jednostavno, bez nosa, nije izgledao kao Bernstein. „Htio sam da film na svim poljima bude što autentičniji moguć.“

Kritike su se utišale kad je film izašao: vjerojatno radi toga što se Bernstein u njemu prikazuje na najdivniji mogući način, kao multitalentirani glazbenik koji se ne želi odlučiti između kompozicije „ozbiljne“ glazbe i glazbe za filmove ili mjuzikle, koji se ne želi odlučiti između kompozicije i dirigiranja.

Nekoliko će puta u Maestru upravo potonje problematizirati, iako je taj dualitet možda najslabije riješen u cijelom scenariju. Neukom gledatelju ostaje nejasno do koje je mjere taj razdor i nemogućnost odluke kritičan za Bernsteinovo stvaralaštvo ili karijeru. Iako prikazuju razgovor sa savjetodavnom figurom koja Bernsteina upozorava da jedan Židov nikad neće biti veliki američki dirigent te da se mora odreći „komercijalne lake glazbe“ ali i svog prezimena, pa potom i intervju u kojem Bernstein pokušava odgovoriti na novinarski upit koja je razlika između maestra Bernsteina skladatelja Bernsteina, ostaje nažalost otvoreno pitanje: ali gdje su problemi, koje su mine, čega je umjetnik Bernstein s jedne ili druge strane ostao gladan ili za što je ostao zakinut zbog tog dualiteta, ili prevelikog htijenja? Neće gledatelj jako patiti zbog tog neodgovorenog pitanja jer je dakako mnogo atraktivniji jedan drugi dualitet maestra Leonarda. U nekoliko navrata reći će da on „previše voli“, pokušavajući tako “opravdati“ svoju biseksualnost. Treba li joj uopće opravdanje, dakako, sklisko je pitanje modernog doba.

Reći će Bernstein kroz usne genijalnog Bradleya Coopera (koji sam kaže da mu ni usne ne sliče na prekrasne Bernsteinove) obraćajući se auditoriju (i gledateljima) u jednom trenu „sve nas više živi slobodno“. Nije decidirano u samom monologu da se obraća LGBTQ+ populaciji, ali ta masovna scena dolazi tik nakon razgovora sa suprugom Feliciom koja tada po prvi put u filmu inzistira da Leonard prestane s indiskrecijama. Njegove veze s muškarcima Cooper prikazuje od prve točke filma, još dok je sniman u maniri starog filma, u kojem je slika crno bijela a scene režirane kao hommage vremenu u kojem se odvijaju. U jednom prekrasnom trenutku film doista postaje pravi mjuzikl u kojem Mulligan i Cooper i zaplešu, pokazujući raskoš talenta, ali i nešto puno važnije: versatilnost njihovog odnosa, zbog kojeg će preživjeti desetljeća izazova, i zbog kojeg je Cooper i odlučio snimiti ovaj film. „Uvjeren sam da su bili srodne duše“, rekao je objašnjavajući odabir stavljanja njihove ljubavne priče u centar naracije. Cooper s nevjerojatnom lakoćom uspijeva ne propovijedati oko nevjere, biseksualnosti, stvarne prirode Bernsteina: gledatelj nema dojam da Bernstein pati jer „mora“ biti u braku sa ženom, čak naprotiv: Cooper njihovu obitelj predstavlja kao izvor veselja i duboke bliskosti, iako ih ne idealizira. Supružnici ismijavaju nedostatak sna s malom bebom, a odrasla najstarija kćer Jamie (koju igra prelijepa i karizmatična Maya Hawke) razgovara s ocem o „glasinama koje je čula“.

Tijekom Felicijine borbe s okrutnim rakom koji ju je prerano odnio s ovog svijeta, obitelj je njihovo utočište a Bernstein pokazuje stamenu lojalnost. Gledatelj tada shvaća i tren iz kojeg počinje film: Cooperove nevjerojatno plave oči u uvodnoj sceni odgovaraju na pitanje nedostaje li mu žena. Svaki dan, kaže. Zanimljivo je da se Cooper odlučio uloviti u koštac s tom tematikom: danas je nezgodno pričati o muškarcu koji je odabrao brak iako je imao seksualne pretenzije prema istom spolu. Pažljivo se mora tkati taj narativ: naime, s jedne strane bi se mogle naljutiti žene, ako bi se Felicia (što nije) prikazala kao čuvarica tradicionalnih vrijednosti, odnosno čuvaricu u zatvoru, čiji je cilj zaključati Coopera radi svog ega. Taj sapun na podu autori su izbjegli. Nije Felicia prikazana ni suviše submisivnom: kad joj je previše, ona odlazi, okreće leđa svojoj najvećoj ljubavi- a njemu ne pomažu ni mladi ljubavnici ni kokain, jer mu nedostaje ta puzlica koja ga čini cijelim kroz život.

Može li se naljutiti biseksualna ili gay publika? Pročitala sam sinoć jedan tekst autora koji je dobro, tvrdi, poznavao jednog od Bernsteinovih ljubavnika. Nije mu se svidio film- smatra da su Cooper i Singer ovlaš prešli preko plejade muškaraca u maestrovom životu, umanjujući tako njihovu važnost. Kada Bernstein i odabere Tommyja, u  jednom momentu partijanja  scena podsjeća na Sorrentina. Općenito je film impresivno režiran, što Cooper mora zahvaliti svom majstoru kamere i direktoru fotografije Matthewu Libatiqueu, poznatom po svom radu s Darronom Aronofskyim. Gdje god je mogao, Libatique je simbolički kadrom pričao priču: pa su Leticia i Leonard često u okvirima, jedno bez drugog, ili spojeni leđima gledajući u suprotnim smjerovima. Bernstein je superioran; Leticia često manja, ali ne ugašena, već blistava, poput svjetla u mračnom tunelu. Bernstein je nestalan pa često osjetno nedostaje na mjestu koje je namijenjeno drugom glumcu u kadru, odnosno partneru u braku. Ali nisu samo mlađi muškarci njegovi ljubavnici; to je, dakako, i sama glazba. Cooper tvrdi da Felicia to sjajno podnosi: postoji samo jedan tren njenog skakanja u bazen kad maestro, tada kompozitor, objavljuje da je završio svoje djelo. Tek u toj sceni vidimo da Felicia slavi. Tko zna, možda je njezina dobrohotnost posljedica činjenice da je i sama umjetnica.

Iako je danas njeno ime gotovo nepoznato široj publici, podrobnim googlanjem čovjek može otkriti da je bila uspješna u svoje doba, i na Broadwayu, i na televiziji, i na filmu. Ipak, nećemo se lagati: bilo je preteško graditi obje karijere, a, kao što su pošteno napisali Cooper i Singer: „ne zaboravi da si ti muškarac“. „Nikada to ne zaboravljam“, replicira Bernstein s podtekstom mladoj glumici u koju se navodno zaljubio na prvi pogled. Mulligan je naprosto briljantna (iako, kad nije bila?). Njezina sposobnost da s malo make upa i maske uvjerljivo igra dvadesetogodišnjakinju s velikim snovima i majku troje djece s rakom, apsolutno je obarajuća s nogu. Felicia Montealegre kakvu igra Carey Mulligan nježna je ali čvrsta, vesela i opraštajuća; čovjek bi ju poželio imati kao članicu obitelji svaki dan. U njom nema trunka ljubomore i zavisti na Leonardov veliki uspjeh, ona je nekako dostojanstveno sretna kao broj 2. A Cooper.

Njegov je talent, kao, opće mjesto, ali zapravo je i dalje neočekivan. Maestralnost igre iznenađuje samo za nijansu manje od njegova imena na špici filma. Ne postoji zamjerka njegovoj glumi; on je i u gesti i u tijelu, i glasu i izgovoru, metafizika. Scena u kojoj dirigira u crkvi apsolutno je božanska: spajajući se s glazbom, on se „vraća“ svojoj ženi, i gledatelj doista zaboravlja da – ipak- gleda fikciju. Ipak, strana kritika tvrdi da je „Cooper opet promašio Oscara“. Možda je ovaj film prenježan za moderni ukus progresivne publike. No ljubav Bradleyja Coopera prema ljubavnim pričama između muškaraca i žena koju je započeo s „Zvijezda je rođena“, a nastavio s ekstrakcijom samo jedne- možda najvažnije- veze u Bernsteinovom životu- dirljiva je i stvorena za trending na Netflixu. 

TRENDING

Piše Maja Krištafor: Slučaj Ivy Snitzer - Zaboravljene žrtve hollywoodskih stereotipa zbog kojih je skoro izgubila život
1

Piše Maja Krištafor: Slučaj Ivy Snitzer - Zaboravljene žrtve hollywoodskih stereotipa zbog kojih je skoro izgubila život

Piše Maja Krištafor: Slučaj Ivy Snitzer - Zaboravljene žrtve hollywoodskih stereotipa zbog kojih je skoro izgubila život

Piše Jelena Veljača: sve istine i laži posljednje sezone 'Krune'
2

Piše Jelena Veljača: sve istine i laži posljednje sezone 'Krune'

Piše Jelena Veljača: sve istine i laži posljednje sezone 'Krune'

Piše Jelena Veljača: Recenzija filma Barbie - Film koji iz gliba izvlače feminističke parole i koji nameće pitanje 'Zašto se uopće snimao'?
3

Piše Jelena Veljača: Recenzija filma Barbie - Film koji iz gliba izvlače feminističke parole i koji nameće pitanje 'Zašto se uopće snimao'?

Piše Jelena Veljača: Recenzija filma Barbie - Film koji iz gliba izvlače feminističke parole i koji nameće pitanje 'Zašto se uopće snimao'?

Jesmo li uopće svjesni veličine Taylor Swift - pop ikone koja mijenja glazbenu industriju?
4

Jesmo li uopće svjesni veličine Taylor Swift - pop ikone koja mijenja glazbenu industriju?

Jesmo li uopće svjesni veličine Taylor Swift - pop ikone koja mijenja glazbenu industriju?

Piše Jelena Veljača: Nolanov 'Oppenheimer' je lako pratiti, a u svojoj jednostavnosti jednom riječju - apsolutno je genijalan
5

Piše Jelena Veljača: Nolanov 'Oppenheimer' je lako pratiti, a u svojoj jednostavnosti jednom riječju - apsolutno je genijalan

Piše Jelena Veljača: Nolanov 'Oppenheimer' je lako pratiti, a u svojoj jednostavnosti jednom riječju - apsolutno je genijalan

Piše Jelena Veljača: 'Depp vs Heard' je jedan vrlo besmislen i licemjeran dokumentarac
6

Piše Jelena Veljača: 'Depp vs Heard' je jedan vrlo besmislen i licemjeran dokumentarac

Piše Jelena Veljača: 'Depp vs Heard' je jedan vrlo besmislen i licemjeran dokumentarac

Piše Jelena Veljača: Trenutno najgledaniji film na Netflixu nevjerojatna je priča koja će vas ostaviti bez daha
7

Piše Jelena Veljača: Trenutno najgledaniji film na Netflixu nevjerojatna je priča koja će vas ostaviti bez daha

Piše Jelena Veljača: Trenutno najgledaniji film na Netflixu nevjerojatna je priča koja će vas ostaviti bez daha

Rasprava u Elle redakciji: Slušate li Aleksandru Prijović?
8

Rasprava u Elle redakciji: Slušate li Aleksandru Prijović?

Rasprava u Elle redakciji: Slušate li Aleksandru Prijović?

NE PROPUSTITE

Donosimo popis nominiranih za prestižnu nagradu Oscar 2024.

Donosimo popis nominiranih za prestižnu nagradu Oscar 2024.

bombastične nominacije

Otkrivamo tajne impoznantnog imanja iz filma Saltburn

Otkrivamo tajne impoznantnog imanja iz filma Saltburn

Skriveni dragulj

Piše Jelena Veljača: 'Saltburn' i (ne)opravdani hype polarizirajućeg filma

Piše Jelena Veljača: 'Saltburn' i (ne)opravdani hype polarizirajućeg filma

Elle osvrt

Vlatka Vorkapić o filmu 'Sveta obitelj': Inspiraciju pronalazim svugdje oko sebe

Vlatka Vorkapić o filmu 'Sveta obitelj': Inspiraciju pronalazim svugdje oko sebe

Elle intervju

Zmije, ptice pjevice i moda iz americana perioda: pogledali smo nove 'Igre gladi'

Zmije, ptice pjevice i moda iz americana perioda: pogledali smo nove 'Igre gladi'

Elle recenzija

Scena za koju se Greta Gerwig borila da ostane u filmu Barbie - 'Ta scena je srce filma'

Scena za koju se Greta Gerwig borila da ostane u filmu Barbie - 'Ta scena je srce filma'

film godine

Na Netflixu uskoro gledajte komediju u kojoj glavne uloge imaju Adam Sandler i njegova obitelj

Na Netflixu uskoro gledajte komediju u kojoj glavne uloge imaju Adam Sandler i njegova obitelj

Novi naslovi

Još jedan hit u nastanku: Potvrđeno je da Monopoly dobiva svoj film

Još jedan hit u nastanku: Potvrđeno je da Monopoly dobiva svoj film

Igra djetinjstva

Attention

Sadržaj koji želite pogledati sadrži elemente koji mogu imati štetan učinak na maloljetnike. Ako želite spriječiti maloljetne osobe u pristupu takvim sadržajima, koristite program za filtriranje!

Nemam više od 18 godina