POTRAŽITE U ČLANCIMA ELLE

Unesite traženi pojam (Min. 3 znaka)

Elle recenzija

Piše Rajna Racz: Britney Spears i najokrutnija bajka o ženi, slavi i oduzimanju slobode

Rajna Racz

britney spears woman in me
Piše Rajna Racz:  Britney Spears i najokrutnija bajka o ženi, slavi i oduzimanju slobode
© Getty Images

 Autobiografija princeze popa Britney Spears Woman In Me opisana je kao priča o slobodi, slavi, majčinstvu te je kroz nju napokon ispričala svoju stranu. Što smo zaista saznali?


Britney Spears, nekoć omiljena princeza popa, zasigurno je jedna od najtragičnijih figura u pop kulturi 21. stoljeća. Tijekom svoje karijere Britney Spears je konstantno bila žrtva narativa koji su je prikazivali kao ludu, histeričnu ženu. Bila je zlostavljana od sebi najbliskijih ljudi kao i od medija, neprestano promatrana kao žena koju je potrebno spasiti, ali koja se mora i pokoriti. Dok je bila tinejdžerska pop zvijezda, mediji su je predstavljali kao djevicu. No ti isti mediji i glazbena industrija seksualizirali su je da bi joj potom upućivali prijekore nazivajući je kurvom. Njezina je sudbina viktorijanska: već godinama svi uzimaju za pravo javno prosuđivati njeno mentalno stanje. Britney Spears žrtva je dvostrukih standarda pop kulture i patrijarhata, a najstrašnije je da je sve dokumentirano u medijima, praćeno tabloidnim naslovima, kao da se ne radi o nečijem stvarnom životu, nego isključivo o izvoru zabave koji prati široka masa. Svi su željeli profitirati od Britney i njenog mentalnog sloma. Svima je poznato da je Britney Spears u javnosti obrijala glavu 2007. godine, to je bio njen krik "jebi se" svijetu koji je želio da ona bude lijepa, dobra, fantazija, seksualni objekt i uzor, pasivni proizvod pop kulture.

Nakon niza ispada u javnosti koje je tabloidni tisak revno bilježio, Spears je 2008. godine hospitalizirana u psihijatrijskoj ustanovi. Njezin je otac tada podnio zahtjev kalifornijskom sudu za skrbništvo smatrajući da je Spears nesposobna samostalno donositi osobne i financijske odluke. Ipak, Britney nije nestala iz javnog života, već je nastavila izdavati mega prodavane albume. Pojavljivala se na malim ekranima, na naslovnicama časopisa, neprestano nastupajući na brojnim koncertima. Njezini su se obožavatelji zabrinuli i počeli se javno za nju zalagati tražeći da Britney ponovno zadobije kontrolu nad svojim životom. Tako se razvio pokret „Oslobodite Britney." Britney Spears napokon je progovorila u lipnju 2021. godine tijekom saslušanja u Los Angelesu kada je napokon postala ponovno slobodna. „Moj glas. Bio je posvuda, po cijelom svijetu - na radiju, televiziji, na internetu - ali bilo je toliko dijelova mene koji su bili potisnuti", napisala je u nedavno objavljenoj autobiografiji  „Žena u meni” koju je napisala uz pomoć novinara Sama Lanskog. 

Autobiografija je dostupna od listopada ove godine

Britney na vrlo konzervativan način pokušava uhvatiti vlastiti identitet opisujući svoj život od djetinjstva, dana neviđene slave, ljubavnih krahova, postajanja majkom, govori o postporođajnoj depresiji, mentalnom slomu, oduzimanju autonomije. Čitajući ovu knjigu, imala sam dojam da je Britneyina sudbina nalik na primjer iz teorije Rolanda Lainga, poznatog predstavnika antipsihijatrije. On je konstruirao termin „double bind” - to je situacija u kojoj je žrtva uhvaćena u čvor paradoksalnih naloga zbog kojih je nemoguće ispravno postupiti. Tada je žrtva dovedena u neodrživ položaj. Paradoksalno je bilo biti Britney-djevica i seks simbol svoje generacije, Britney-luđakinja, nesposobna da se brine za sebe, ali dovoljno sposobna da svaku večer nastupa u Las Vegasu, snima albume, održava intervjue i zarađuje. Roland Laing je zaključio je da osoba koja je bila podvrgnuta praksi dvostrukog vezivanja teško može ostati cjelovita osoba bez trauma. Britney u svojoj knjizi priznaje da ne zna „igrati igru slave“. No fascinantno je njeno razumijevanje arhetipova nametnutih mladim ženama i njihove povezanosti sa širim sustavima moći. U svojoj autobiografiji ona razotkriva dvostruke standarde našeg društva. 

Zanimljiv je naratološki postupak da na početku svoje autobiografije traga za transgeneracijskim izvorom etikete „lude žene“ koja ju prati. Sablast „lude žene“ je sjenka Spearsine obitelji. Tako saznajemo o ženama Britneyinog djeda koji je dvije supruge strpao u psihijatrijsku bolnicu. Prva, iscrpljena tugom zbog gubitka djeteta, stavljena je na litij, a kasnije se ubila. To je bila majka Britneyinog oca Jaimiea koji je imao samo 13 godina kada mu je majka umrla. Na samom početku knjige Britney navodi ovo kao primarnu traumu koja je njenog oca odvela u alkoholizam zbog kojeg je mučio obitelj, ali i koja je prouzrokovala domino efekt na njen tragični život. Čini se da Britney vjeruje u esencijalističku teoriju identiteta. Ona misli da je njena sudbina prati jer dijeli srednje ime s prvom „ludom ženom“ u Spears obitelji. Međugeneracijska trauma također dodaje element južnjačke gotike zvijezdi iz malog grada u biblijskom pojasu Amerike, u Kentwoodu u Louisiani. Na Britneyin život u djetinjstvu utjecala su dva nepobitna autoriteta - obitelj i vjera. Dijete nije smjelo govoriti osim ako mu se nije obratilo, a kakve god traume progonile obiteljsku liniju Spearsovih, iskristalizirale su se u obiteljsku istinu: „Govorilo se da su muškarci Spearsovi bili loša vijest”. Tijekom Britneyna djetinjstva otac je bio „nepromišljen, hladan i zao". On i Spearsina majka Lynne često su se svađali. Britney je mrzila svoju majku. „Nije li to grozno?", piše ona, „Pa on je bio pijanac!“ Britney je svjesna internalizirane mizoginije koju joj je okolina nametnula. Ona svoje djetinjstvo uranja u kršćanski diskurs kojeg se prisjeća s nostalgijom: govori o važnosti odlaska u crkvu, o pjevanju koje je za nju povezano s Bogom, o želji da pobjegne od kuće u okrilje crkve, o mamama koje odijevaju djecu u iste boje za odlazak na misu, što će je nadahnuti da se s Justinom Timberlakeom odjene u traper od glave do pete. Upravo cijeli kršćanski diskurs i njen hybris, opsesivna želja da svima udovolji - ocu, majci, menadžerima, mužu, djeci i javnosti, učinili su njen život tragičnim. 

via GIPHY

Kao i u svakoj autobiografiji vrijeme brzo teče, u jednom poglavlju Spears ima četiri godine i pjeva “What Child is This”, da bi ubrzo nakon toga postala zamjena za „talentiranu mladu glumicu po imenu Natalie Portman" u mjuziklu na Off Broadwayu. Potom, na pedesetak stranica, Britney piše o producentu Maxu Martinu, s kojim je radila na prvom albumu koji izlazi 12. siječnja 1999. „Album je vrlo brzo prodan u preko deset milijuna primjeraka. Debitirala sam na prvom mjestu Billboardove ljestvice 200 u SAD-u". Čitajući ovu autobiografiju vrlo brzo nam postaje jasno da Spears ne zanima pisati o karijeri, kao ni o slavi. Britney Spears se u knjizi najviše bavi bliskim osobnim odnosima, onima koji su je povrijedili.

Nakon izlaska ove autobiografije najviše se pisalo o Justinu Timberlakeu. Britney priznaje da je bila toliko zaljubljena u njega „da je to bilo jadno”. U jednoj epizodi piše da je ostala trudna s Justinom, koji ju je potom natjerao da pobaci. Težak je odlomak u kojem opisuje da je uzela tabletu za pobačaj i nije otišla u bolnicu da slučajno ne bi netko za to saznao jer Britney je za publiku trebala zadržati svoj status djevice. Dok je ona jecala od boli na podu kupaonice, Justin ju je pokušavao umiriti svirajući gitaru pored nje. Spears piše da je Timberlake lagao, varao je i na kraju prekinuo s njom putem poruke. Ipak, najviše ju je pogodilo što je preuzeo njenu bol. Naime, u pjesmi "Cry Me a River" na albumu "Justified", on je tužni prevareni ljubavnik, a njegova estetizirana laž, postala je istina: Britney je kurva koja je slomila Justinovo zlatno srce. Tužno je, što Britney, iako je bila žrtva seksizma i užasne mizoginije, misli da je to karmički zaslužila, kao što će misliti još dugi niz godina. 

Britney Spears i Justin Timberlake 

Ubrzo se zaljubila u Kevina Federlinea, koji je, za nju,  predstavljao „ni više ni manje nego obećanje bilo kakve romanse“. „Žao mi je, znam da zvuči regresivno", ispričava se Spears. Njena isprika na ovom mjestu, kao i isprika što je učinila pobačaj i strah da će je zbog toga svi mrziti, prikazuju koliko je internalizirana njena pozicija žrtve. Ali želja da se nekome podčinimo također je, usuđuje se reći Spears, „ljudski impuls". Ona i Federline imaju dva sina, Seana i Jaydena. Britney misli da je Federline još jedan „muškarac-dječak“ koji nije previše zainteresiran za očinstvo.

 Britneyini opisi trudnoće, majčinstva i muka koje imala kao mlada i slavna majka jedan su od najvrjednijih dijelova ove knjige, posebice zato što se o okrutnosti majčinstva rijetko piše. Kada Britney postaje majka, ne piše više o svojoj slavi, nego upravo o ženskoj svakodnevnici koja je viđena kao traumatično iskustvo i upravo to je premisa koja je uopće omogućila da majčinstvo kao tema uđe u suvremenu autobiografiju. Cijela psihoanaliza naslanjala se na Freudovu tezu da „žena postiže svoju puninu tek u majčinstvu“. Ipak, s drugim valom feminizma počinje se čuti ženski glas kada Bettie Friedan osvješćuje da je uloga „sretne majke“ koja živi „kulturu majčinskoga ispunjanja“ često privid, a „zapravo je fizički i psihički sve iscrpljenija dok joj licem „bez razloga“ klize suze“. Majčinstvo je bilo u potpunosti prepušteno Britney, dok je ona patila od postporođajne depresije koju opisuje kao oblak koji se nadvio nad njenim tijelom. Ona se uporno opravdava da voli biti majka, ali da se bori s tom ulogom. Problematično je da se Britney ne usuđuje zaista analizirati svoje majčinstvo, već ga počinje generalizirati s vrlo uobičajenim pitanjima: Koliko žena gubi osobnu i ekonomsku neovisnost upravo kada u priču uđu djeca? Spears svoja sjećanja pretvara u široke poruke. Ona moli majke u nevolji da „rano dobiju pomoć". Šteta je što puno dublje ne ulazi u čudovišnost postporođajne depresije, što se ne usuđuje priznati i svoje greške, već se trudi zadržati poziciju nevine žrtve i tu ova autobiografija postaje banalna. Nadala sam se da će stvari biti osobnije, a ne toliko općenite kada piše o oduzimanju vlastite autonomije. Njezino fizičko ja nikada nije bilo u potpunosti njezino. To nas ponovno vraća na Rolanda Lainga i na njegovu teoriju jastva.

Britney u ovoj knjizi i dalje zadržava poziciju žrtve i, na neki način, nas želi zadovoljiti narativom svoje priče, prikazujući sebe kao nevinu, kao osobu s cjelovitim identitetom, umanjujući svoje padove i krize. No, to je posljedica neprestanog straha da će tuđa egzistencija ponovno ugroziti njenu autonomiju. Ova autobiografija nema pravi Britneyin, autentičan glas, a sve zbog straha da ćemo je opet prozvati ludom. 

Zato smatram da je u ovoj knjizi prikazano Britneyino lažno ja, jer se Britney odvojila od vlastitog ja koje je prestalo pripadati njoj i postalo javno vlasništvo medija i pop kulture. Njeno vlastito ja se želi ukorijeniti u tijelu, ali se boji da će tada opet biti izloženo napadajima i opasnostima, i zato ponekad vlastito ja samo sebe sabotira. Njeno tijelo više nikada neće pripadati njoj, a njen glas nikada nije potpuno slobodan jer je svaki njen korak i dalje obilježen etiketom „lude žene“. „Bilo da se radi o strancima u medijima ili unutar moje vlastite obitelji, činilo se da ljudi moje tijelo doživljavaju kao javno vlasništvo", prisjeća se Spears. Strašno je da je skrbništvo omogućilo njezinom ocu da formalizira svoje vlasništvo nad njenim ja: on je kontrolirao prehranu svoje kćeri, njene partnere, kontracepciju. Ni sama Britneyina umjetnost više joj nije pripadala. Ona je na sve to pristajala kako bi mogla viđati svoje sinove. Pristajala je na to jer je sustavno odgojena kao djevojčica koja mora ugađati svima, a mediji su od nje napravili opasnu ženu koje su se svi bojali. Na kraju, puni krug transgeneracijske traume zaključen je kada ona, poput svoje bake, završi u bolnici na litiju. Spears piše da je kasnije saznala da je njen otac mogao inicirati njezino oslobađanje u bilo kojem trenutku, ali nije to učinio jer je zarađivao na njoj. Ona se pita, uz ponovne isprike čitatelju pitajući se zvuči li paranoično, je li njezina obitelj zapravo pokušavala okončati njezin život. Britneyino mentalno zdravlje, njeni padovi i krize nikada ne bi trebali biti preduvjet za ljudsko dostojanstvo. Ona se ne bi trebala braniti i ispričavati zbog svojih mentalnih slomova. Nitko, nikada, koliko god psihički bio loše, ne bi smio doživjeti sudbinu koju je doživjela Britney. 

Na kraju moram reći da najviše zamjeram Britney Spears što je napisala knjigu bez ikakve svijesti o tome što se događa u suvremenoj autobiografskoj književnosti. Britney Spears odabrala je formu koja je duboko tradicionalna i patrijarhalna, koja se nastavlja na naša saznanja o autobiografiji u osamnaestom stoljeću i niječe bilo kakvu promjenu u autobiografskom pismu. S pojavom trećeg vala feminizma suvremena autobiografska književnost odrekla se teze francuskog teoretičara Philippea Lejeuna da je autobiografija „retrospektivni prozni tekst u kome neka stvarna osoba pripovijeda vlastito življenje, naglašavajući svoj osobni život, a osobito povijest razvoja vlastite ličnosti“. Britney i njen ghost-writer, koji je muškarac, čine upravo to, pišu po jednom starinskom receptu i to postaje najveći problem cijele ove autobiografije. Pojam autobiografije mijenjao se upravo zbog toga što je feminizam naredio da se odustane od esencijalističke teorije identiteta i zamijenio ju je s trajnom destabilizacijom identiteta i jastva. Britneyina priča je potresna, ali ništa više od toga. Britneyino tijelo nije fragmentiran tekst u kojem su zatočeni njena trauma, povijest ženskog ludila, seksualnost, užitak, majčinstvo, bolest i strah. Ovim tradicionalnim načinom pisanja Britney potvrđuje da i dalje čvrsto želi zadržati svoj esencijalni patrijarhalni cjelovit identitet. Ona i dalje u književno-tekstualnom smislu ostaje u ulozi žrtve, u ulozi žene koja se prilagođava muškom načinu pisanja autobiografije. Ipak, pamtit ću ovu knjigu kao priču o nepobitnoj vezi između patrijarhata i izrabljivanja koja zaslužuje da je se čita kao upozorenje i optužnicu, kao okrutnu pop bajku. 

TRENDING

Piše Jelena Veljača: Trenutno najgledaniji film na Netflixu nevjerojatna je priča koja će vas ostaviti bez daha
1

Piše Jelena Veljača: Trenutno najgledaniji film na Netflixu nevjerojatna je priča koja će vas ostaviti bez daha

Piše Jelena Veljača: Trenutno najgledaniji film na Netflixu nevjerojatna je priča koja će vas ostaviti bez daha

Piše Jelena Veljača: sve istine i laži posljednje sezone 'Krune'
2

Piše Jelena Veljača: sve istine i laži posljednje sezone 'Krune'

Piše Jelena Veljača: sve istine i laži posljednje sezone 'Krune'

Jesmo li uopće svjesni veličine Taylor Swift - pop ikone koja mijenja glazbenu industriju?
3

Jesmo li uopće svjesni veličine Taylor Swift - pop ikone koja mijenja glazbenu industriju?

Jesmo li uopće svjesni veličine Taylor Swift - pop ikone koja mijenja glazbenu industriju?

Piše Jelena Veljača: Recenzija filma Barbie - Film koji iz gliba izvlače feminističke parole i koji nameće pitanje 'Zašto se uopće snimao'?
4

Piše Jelena Veljača: Recenzija filma Barbie - Film koji iz gliba izvlače feminističke parole i koji nameće pitanje 'Zašto se uopće snimao'?

Piše Jelena Veljača: Recenzija filma Barbie - Film koji iz gliba izvlače feminističke parole i koji nameće pitanje 'Zašto se uopće snimao'?

Rasprava u Elle redakciji: Slušate li Aleksandru Prijović?
5

Rasprava u Elle redakciji: Slušate li Aleksandru Prijović?

Rasprava u Elle redakciji: Slušate li Aleksandru Prijović?

Piše Maja Krištafor: Slučaj Ivy Snitzer - Zaboravljene žrtve hollywoodskih stereotipa zbog kojih je skoro izgubila život
6

Piše Maja Krištafor: Slučaj Ivy Snitzer - Zaboravljene žrtve hollywoodskih stereotipa zbog kojih je skoro izgubila život

Piše Maja Krištafor: Slučaj Ivy Snitzer - Zaboravljene žrtve hollywoodskih stereotipa zbog kojih je skoro izgubila život

Piše Jelena Veljača: Nolanov 'Oppenheimer' je lako pratiti, a u svojoj jednostavnosti jednom riječju - apsolutno je genijalan
7

Piše Jelena Veljača: Nolanov 'Oppenheimer' je lako pratiti, a u svojoj jednostavnosti jednom riječju - apsolutno je genijalan

Piše Jelena Veljača: Nolanov 'Oppenheimer' je lako pratiti, a u svojoj jednostavnosti jednom riječju - apsolutno je genijalan

Piše Jelena Veljača: 'Depp vs Heard' je jedan vrlo besmislen i licemjeran dokumentarac
8

Piše Jelena Veljača: 'Depp vs Heard' je jedan vrlo besmislen i licemjeran dokumentarac

Piše Jelena Veljača: 'Depp vs Heard' je jedan vrlo besmislen i licemjeran dokumentarac

NE PROPUSTITE

Žena u meni: memoar Britney Spears ruši sve rekorde čitanosti

Žena u meni: memoar Britney Spears ruši sve rekorde čitanosti

ELLE čita

Piše Mirna Dizdarević Rogić: Tko je uništio Britney Spears? Slava, otac ili pop kultura?

Piše Mirna Dizdarević Rogić: Tko je uništio Britney Spears? Slava, otac ili pop kultura?

#elleview

Ipak je puklo: Nakon godinu dana braka razvodi se Britney Spears

Ipak je puklo: Nakon godinu dana braka razvodi se Britney Spears

#celebnews

Adaptacije omiljenih knjiga koje gledamo na filmu ili seriji

Adaptacije omiljenih knjiga koje gledamo na filmu ili seriji

#ellepreporuke

10 najboljih dokumentarnih filmova i serija na Netflixu

10 najboljih dokumentarnih filmova i serija na Netflixu

Istinite priče

Nekoliko sjajnih knjiga koje su idealne za čitanje na ležaljci s pogledom na more

Nekoliko sjajnih knjiga koje su idealne za čitanje na ležaljci s pogledom na more

Elle izbor

Nadolazeći albumi koje ćemo slušati na repeat

Nadolazeći albumi koje ćemo slušati na repeat

NOVA GLAZBA

 Zaronite u naš popis najboljih ljetnih filmova svih vremena

Zaronite u naš popis najboljih ljetnih filmova svih vremena

2023.07.12. 3 minuta čitanja

preporuke

Attention

Sadržaj koji želite pogledati sadrži elemente koji mogu imati štetan učinak na maloljetnike. Ako želite spriječiti maloljetne osobe u pristupu takvim sadržajima, koristite program za filtriranje!

Nemam više od 18 godina