Možda sam i naletjela na glumca Jonaha Hilla prije Netflixovog dokumentarca Stutz, ali tek tada sam zastala i obratila pažnju. Priča je bila pomalo uvrnuta, dva muškarca koji brbljaju o mentalnom zdravlju, ali, nažalost, s puno omnipotencije i magijskog mišljenja. Koncept je bio zanimljiv, ali rezultat gotovo kao neka muška varijanta opsjednutosti horoskopom - ali na Netflixu.
Nedostajalo mi je stvarne, ozbiljne terapije, čak sam bila začuđena da je jedan psihijatar pristao na toliko insinuacija čarolije. (No, tko zna, možda je do mog hiperrealizma, bolesne potrebe da sve izracionaliziram, preanaliziram, vidim, dokažem). A Hill mi je djelovao, pa ono - uznemireno, nestalno, s mnogo sumnje u sebe i s nekim čudnim manjkom samopouzdanja. Dok sam kao obična gledateljica pokušavala shvatiti o čemu je, kvragu, uopće ovaj dokumentarac, djelovao mi je, ali tko sam ja da to zaključujem, odmah sam samu sebe prekorila, kao tip s blagim narcističnim poremećajem, jer tko bi bez toga uopće pomislio snimiti film o svojoj osobnoj terapiji?
Doduše, ja valjda (ali ne samo ja, jer je to #trending džepna dijagnoza) ovih dana u svemu vidim narcistični poremećaj, jer mi je tako djelovao i njegov psihijatar, legendarni dr. Phil Stutz. Kažem legendarni jer internet tvrdi da je čovjek pomogao „bezbrojnim“ pacijentima tijekom svoje četrdesetogodišnje karijere, među kojima su i mnoge uspješne poznate osobe i biznismeni. Ne znam što točno znači pomogao - u filmu koji sam pogledala, koji se zove kao i doktor, Stutz, nije mi djelovalo da je Hillu itko pomogao oko ičega, ali, onda opet- nemam pojma u kojem je stanju glumac bio prije snimanja tog začudnog dokumentarca.
View this post on Instagram
Ono što svakako znam (jer je tu informaciju bilo nemoguće ne uočiti na world wide webu ovih dana) je da je Hillova bivša partnerica, profesionalna surferica i model Sarah Brady, početkom mjeseca počela postati (navodne) screenshotove dopisivanja s Hillom kao „upozorenje svim djevojkama“. Brady ne tvrdi da ju je Hill ikada udario, seksualno zlostavljao ili uznemiravao, ali ono što je postala (ukoliko su to doista Hillove poruke) vjerojatno je najrašireniji oblik zlostavljanja u partnerskim vezama koje uopće ne prepoznajemo.
U tim navodnim porukama, pod krinkom „granica“, naime, Hill je od Brady tražio stvari kao što su :
Sarah Brady popušta. (Ne osuđujte: nismo li sve jednom popustile?) U jednom trenu pita: "Smijem li samo ostaviti ovaj video, to mi je najdraži video mog surfanja ikad, stvarno je sniman iz daleka? Bi li ti odgovarao da ga izrežem nekako drugačije?" Njezin gospodar, ovaj, oprostite, dečko, toksično (navodno) odgovara: "Odgovaralo bi mi da se ne vidi tvoje dupe." Sve njegove (navodne) poruke su bezobrazne i prepune umišljene veličine. No to zapravo nije ništa posebno, muškarci u vezama često, nažalost, tako komuniciraju. Ono što je posebno zabrinjavajuće i što sad zaokuplja medije (s pravom) je jezik kojim Hill (navodno) progovara.
View this post on Instagram
On koristi riječ „granice“ ukidajući, zapravo slobodu svojoj partnerici. Slobodu odlučivanja, slobodu življenja. On (ukoliko je on autor tih poruka) koristi riječ „granice“ ucjenjujući ju. „Ja ne tražim u partnerici nekoga tko je manekenka, tko je surferica, žao mi je.“ „Onda si o tome trebao misliti ranije“, konačno odgovara Sarah, „Jer si dobro znao što sam ja prije no što smo prohodali“.
To što je Hill (ako su to doista njegove poruke, jer ih još do sada nije ni opovrgnuo ni potvrdio), čini se, dobro svladao „jezik kauča“ i što je poprilično opsjednut terapijom, ne znači da nije kontrolirajuć. To što je netko zvijezda, autor i glumac, ne znači da nije mizogin. To što je netko pristojan i elokventan, ne znači da nije emotivni zlostavljač i partner koji želi kontrolirati svoju partnericu. Jedna od najopasnijih crvenih zastava u odnosu upravo je kontrola. Laički, rekla bih da svaki muškarac koji postavlja uvjete oko toga kako mu se partnerica odijeva ili s kim se druži ili koji posao radi mora postati bivši, ali oko ovog slučaja se podigla i struka, objašnjavajući kako je su granice popularna riječ u psihologiji ali ih se ne bi smjelo miješati s ucjenama.
View this post on Instagram
I dok je nama, promatračima iz daleka, apsolutno nevjerojatno da jedan moderni, uspješan muškarac može biti toliko nesiguran da se boji surferskih videa svoje uspješne, prekrasne, moćne žene, još je nevjerojatnije kad čovjek pomisli da je to isti dečko kojem je Netflix platio da ispriča priču o snazi terapije. (Nakon cijele ove priče, fotka jednako odjevenih Brady i Hilla s premijere filma Don't Look Up izaziva posebnu jezu). Kako je moguće da mu tolika introspekcija i rad na sebi s proslavljenim psihijatrom nije nimalo pomogla? A u medijima se upravo zbog toga postavlja i pitanje može li terapija zlostavljačima i narcisima samo dati dodatne alate za manipulaciju.
Kao netko tko je on and off proveo 20 godina na kauču, moram reći da mi je drago što se taj razgovor konačno pokrenuo. Kao žena koja se bori protiv svake vrsta nasilja, moram reći da sam zahvalna Sarah Brady.
Mnoge žene kojima se postavljaju „pravila“ u vezi, bilo to izrečeno agresivno i kroz direktne ucjene, ili umotano u sofisticirani jezik terapije, zapravo ne prepoznaju da im se oduzima osobna sloboda.
Partnerski odnosi moraju biti mjesto opuštenosti i sigurnosti. Ukoliko nisu, to nije partnerski odnos. I naravno, ako vi to želite, fotkanje u badiću, na surf dasci ili za naslovnicu Ella je apsolutno senzacionalna stvar, i tko se s tim ne može nositi, treba terapiju. Neku koja radi.
Sadržaj koji želite pogledati sadrži elemente koji mogu imati štetan učinak na maloljetnike. Ako želite spriječiti maloljetne osobe u pristupu takvim sadržajima, koristite program za filtriranje!